Crtice iz povijesti Hrvata u Americi
„Dan kardinala Stepinca” – zaštitni znak vjernosti i nade
Ovih kišnih dana početkom veljače Hrvati u domovini i diljem svijeta slavili su Stepinčevo – od zagrebačke katedrale do crkava u kojima se okupljaju Hrvati katolici u Australiji, objema Amerikama i mnogim zemljama Europe.
Vatikan šuti; mi molimo, svjedočimo i govorimo istinu o svetačkom životu i mučeništvu blaženoga Alojzija Stepinca.
Nije to tako davno bilo kad Hrvati u domovini nisu smjeli o Stepincu javno govoriti, ali su se njemu molili, posjećivali njegov grob i potiho govorili svojim mlađima tko je bio Alojzije kardinal Stepinac. Dok je tako bilo u domovini, u slobodnom svijetu se itekako o Stepincu govorilo i pisalo jer je bio uzor vjere i obrane temeljnih Božjih i ljudskih zakona i prava, ne samo Hrvatima, nego katolicima i drugima diljem svijeta.
Američki katolici dizali su glas za Stepinca
Koliko su američki katolici cijenili nadbiskupa (od 1952. kardinala) Stepinca, i podizali glas u njegovu obranu, navest ćemo samo nekoliko primjera. Početkom 1947. godine, nadbiskup grada Omahe, Nebraska (Msgr. J. H. Ryan) predao je Bijeloj kući peticiju s više od 40 tisuća potpisa iz njegove nadbiskupije, tražeći od Trumana da poduzme sve moguće da bi se nadbiskupa Stepinca pustilo iz zatvora, a njegovo suđenje nazvao je sudačkom lakrdijom. Na sličan su način i američki katolički ratni veterani pozivali predsjednika Trumana da stane u obranu političkih prognanika pod komunističkim režimima, uključujući i nadbiskupa Stepinca. U veljači 1947., newyorški nadbiskup, veoma ugledni kardinal Francis Spellman, najavio je gradnju srednje škole u mjestu White Plains pod imenom The Archbishop Stepinac High School. Otvorena je 1948. i danas je jedna od najpoznatijih srednjih škola u Americi i s ponosom nosi Stepinčevo ime.
Nadalje, američki katolici održali su nekoliko javnih skupova s više tisuća ljudi na kojima su prosvjedovali protiv suđenja Stepincu i tražili njegovu slobodu. Jedan od tih skupova bio je u listopadu 1947. u Philadelphiji, prigodom obljetnice Stepinčeve presude. Organizirala ga je drevna udruga američkih Iraca, the Ancient Order of Hibernians. Na skupu je bilo desetak tisuća ljudi. Glavni govornik bio je sudac Clare Gerald Fenerty. 
Tada je usvojena rezolucija u kojoj se od predsjednika Trumana traži da posreduje kod „crvenog Fuehrera Balkana” da Stepinac bude oslobođen.
U Brooklynu, New York, „Odbor američkih katolika za oslobođenje Nadbiskupa Stepinca” neumorno je radio da Amerikanci doznaju za Nadbiskupovo hrabro držanje na komunističkom sudu. Odbor je također predano vršio pritisak na američke vlasti da bi Nadbiskup bio pušten iz zatvorskih uza. Tako je pod pokroviteljstvom Odbora održan veličanstven skup 16. ožujka 1948. u Brooklynu. Na njemu je sudjelovalo više od tri tisuće ljudi i nekoliko važnih dostojanstvenika. Među njima bio je grof Anthony H. O'Brien of Thomong, koji je naglasio veličanstveno Stepinčevo držanje na sudu i pobio „dokaze” onih koji su tvrdili da je Stepinac pravedno osuđen (to je uključivalo i nekoliko protestantskih propovjednika koji su se nešto prije toga vratili iz prijateljskog posjeta Titu). Anthony H. O'Brien bio je autor knjige Archbishop Stepinac, the Man and His Case, Dublin: The Standard, 1947.
Američki Hrvati i „Dan nadbiskupa Stepinca”
U gotovo svim hrvatskim naseobinama u Americi i Kanadi, počevši s godinom 1947., svake godine slavljen je „Dan nadbiskupa Stepinca”. Ovdje ćemo ukratko predočiti povijest tih proslava kojima je svrha bila ne samo moliti za Stepinčevo zdravlje i da se što prije iz zatvora vrati svom narodu, nego i upozoriti svjetsku javnost na progone koje je trpio on i njegov hrvatski narod pod totalitarističkim komunističkim režimom.
Koliko mogu dokučiti iz hrvatskoga poratnoga tiska u Americi, ideju za proslavu „Dana nadbiskupa Stepinca” predložio je u veljači 1947. godine zagrebački svećenik dr. Stjepan Lacković, nekadašnji Stepinčev tajnik koji se našao u emigraciji. On je čak istaknuo da bi bilo prikladno taj Dan slaviti u svibnju (Stepinac je rođen 8. svibnja 1898.) ili u lipnju tijekom kojega su blagdani sv. Alojzija (Stepinčev imendan) i sv. Ivana Krstitelja (Stepinčevo biskupsko ređenje). Prijedlog za slavlje „Dana nadbiskupa Stepinca” bio je pozdravljen i slavlja su te godine otpočela, ali ne u svibnju ili lipnju, nego u kasnijim mjesecima u godini.
Prva proslava „Dana nadbiskupa Stepinca” u Americi održana je 27. srpnja 1947. godine u Youngstownu, Ohio. Tamošnji Hrvati su se zadugo ponosili time da su oni bili začetnici ovoga, moglo bi se reći, pokreta. Ali, nije to bilo slučajno. Naime, začetnik ideje, velečasni Lacković, bio je tada župni pomoćnik u hrvatskoj župi u tom gradu. Na svim svečanim proslavama skupljan je i dragovoljni doprinos u „Fond nadbiskupa Stepinca” „u svrhu pomaganja hrvatske sirotinje, žrtava rata i terora”. Slanje novca u prvom redu bilo je usmjereno izbjeglicama u europskim logorima.
Te (1947.) godine „Dan nadbiskupa Stepinca” slavljen je u sljedećim gradovima: Gary, Indiana, 1. rujna; Milwaukee i susjedni gradić West Allis, Wisconsin, 7. rujna; New York, 28. rujna; Omaha, Nebraska, 12. listopada, a u Kanadi, zajednička proslava Hrvata Hamiltona, Toronta, Welland i Windsor održana je u Hamiltonu 21. prosinca 1947. U godini 1948. i dalje slavlja su održavana u gotovo svim hrvatskim župama u Americi i Kanadi.
Neprijatelji se propinju
Moglo se očekivati da će na slavlja u čast nadbiskupu Stepincu reagirati Titov režim i njegovi poslušnici u Americi. Najpoznatija i najbučnija dreka dogodila se tijekom slavlja u New Yorku (28. rujna 1947.). Naime, dok se u velikoj hotelskoj dvorani okupilo oko 1500 Amerikanaca i Hrvata, jedan broj „jugovića” je ušao u hotel, a drugi su pred hotelom prosvjedovali i uzvikivali i nama danas prepoznatljive mantre: smrt fašizmu, ustaše, mačekovci, čak i smrt Stepincu. Zaista, dr. Maček je tada bio među uzvanicima u slavljeničkoj dvorani. Dok su brojni Amerikanci tražili Stepinčevo oslobađanje, oni su zahtijevali njegovu smrt! Oni su u američkoj demokraciji slobodno propagirali svoj crveni fašizam i totalitarizam. Među drečavcima bila je i činovnica iz jugo-konzulata u New Yorku. Njihovo urlanje urodilo je njima nepoželjnim plodovima: čeličili su hrvatsko domoljublje i odlučnost u radu za istinu i slobodu.
Chicago 1953. godine
Papa Pio XII. imenovao je nadbiskupa Stepinca kardinalom 29. studenoga 1952. Time je bio počašćen ne samo Stepinac za čvrstu vjeru i vjernost Crkvi, nego i hrvatski narod. Bila je to glasna poruka da nije zaboravljen ni Nadbiskup ni njegov narod.
Budući da je Stepinac bio u zatvoru i nije se mogao pridružiti novoimenovanim kardinalima na konzistoriju kod Pape 12. siječnja 1953., Hrvati Chicaga i okolice su tom prigodom njemu u čast održali u nedjelju 11. siječnja 1953. „Svečanu akademiju u počast Njegove Uzoritosti kardinala Stepinca”. Ako se nije smjelo slaviti u domovini, slavilo se u Americi!
Više od 3000 Hrvata i njihovih prijatelja okupilo se taj dan u (tada poznatom) Ashland Boulevard Auditoriumu na zapadnoj strani grada. Bili su tu crkveni i politički dostojanstvenici, uključujući i nadbiskupa Samuela kardinala Stritcha i američkoga senatora Paula Douglasa, koji su održali prigodne govore. Bili su prisutni predstavnici Slovaka, Čeha, Poljaka, Slovenaca, Ukrajinaca i Makedonaca. U kulturnom dijelu programa nastupili su operni pjevač Dragutin Šoštarko, Hrvatsko pjevačko društvo „Zora”, folklorne skupine i drugi. Slavlje su popratili chicaški i američki mediji. Hrvati Chicaga ponosno su pisali da je to bila najveličanstvenija hrvatska manifestacija do tada u Americi.
Kardinal Stritch govori
Treba napomenuti da je također 1953. godine objavljena vrlo važna knjiga Richarda Pattee, The Case of Cardinal Aloysius Stepinac. Milwaukee: The Bruce Publishing Company, 1953.
Moglo bi se reći, gore navedene proslave bile su samo početci slavlja i potom štovanja imena kardinala Stepinca u Americi i u svijetu. Imena hrvatskih udruga, škola, folklornih skupina, kulturnih centara, instituta, Caritasa, domova za starije, kapelica, oltara, misija, župa... nose danas njegovo ime. Jedna ulica u centru New Yorka, a druga u Chicagu nose počasno ime kardinala Stepinca, a Zagreb nema ulice ili trga Stepincu posvećenih.
Lik i ime kardinala Stepinca posebice su bili zapaženi u Washingtonu tijekom 1979. godine. Naime, fra Mladen Čuvalo, tadašnji župnik hrvatske župe u New Yorku, prigodom obljetnice smrti kardinala Stepinca i mučeništva fratara na Širokom Brijegu, kratkom molitvom otvorio je 8. veljače početak novog zasjedanja Američkoga Kongresa. Nekoliko se kongresnih zastupnika nakon molitve obratilo kolegama i naglasilo obljetnicu smrti kardinala Stepinca i njegovo svjedočenje za vjeru i ljudska prava. U svibnju te godine, prigodom Stepinčeva rođendana, nekoliko američkih saveznih država i većih gradova u kojima živi veći broj Hrvata proglasili su 8. svibnja 1979. Danom kardinala Stepinca. A u listopadu iste godine na svečanom prijemu u jednoj od prostorija kongresne zgrade u Washingtonu (the Capitol) dodijeljeno je priznanje Cardinal Stepinac Justice Award jednom senatoru i dvanaestorici kongresmena za njihove zasluge u promicanju istine, pravde i slobode; za koje je kardinal Stepinac svojim životom i smrću posvjedočio.
Nagrada kardinala Stepinca Justice Award – dodjela u Washingtonu
Rad Josipa Turkalja
Promijenila su se vremena i državne granice. Pao je velik broj života i podnijele su se neizmjerne patnje da bi se došlo do slobode i hrvatske države, ali u mnogim glavama, pa i nazovimo hrvatskim, blaženi Alojzije Stepinac još je prepreka koju ne mogu preskočiti. Ako bi prihvatili Stepinca i njegove moralne vrijednosti, morali bi promijeniti svoj život i svjetonazor. Taj im se korak ne da napraviti. Lakše je i unosnije Stepinca ocrnjivati nego ga slijediti!
Ovdje smo ukazali na lik i značenje Alojzija kardinala Stepinca među Hrvatima Amerike do potkraj komunističkoga mračnoga doba u Hrvatskoj. Među hrvatskim iseljeništvom Stepinčevo je danas jedan od najsvečanijih blagdana tijekom crkvene godine. On je za nas svetac kojem se molitvama utječemo za obitelj i domovinu!
dr. Ante Čuvalo