John Gregovich (1847. – 1912.)
trgovac, vlasnik rudnika, američki političar

Prema staroj i poznatoj srpskoj matrici „Srbi svi i svuda”, na mrežnim stranicama nalazimo da je John Gregovich „Serbian American”. Za njih nema sumnje! Sve i svakoga proglase srpskim pa nek drugi dokazuju da nije tako.

Budući da je Gregović bio iz Kastel-Lastve (današnji Petrovac) nedaleko od Budve, pitam dr. Domagoja Vidovića, vrsnoga znanstvenika, posebice u pitanju Hrvata u današnjoj Crnoj Gori, što je John Gregovich mogao biti po narodnosti i vjeri. Kolega Vidović kaže, povijesne su silnice u tom kraju poprilično spetljale vjersko-nacionalne identitete pa višeput nije baš jednostavno nekoga svojatati (osim što to rade Srbi) ili otpisati.

Kaže on, koliko doznajem, današnji Gregovići u Petrovcu su pravoslavci, što ne znači da nisu nekoć bili katolici, možda ne baš tako davno. K tomu, u Boki, Budvi i susjednim mjestima i neki pravoslavci sebe su smatrali Hrvatima. Nerijetko nalazimo imena Anto, Ivo, Frano, a pravoslavne su vjere, što ukazuje na to da se pod pritiscima prelazilo na pravoslavlje, a sačuvala katolička/hrvatska imena i obiteljska tradicija. U Paštrovićima su nekoć, na primjer, birali Hrvat-bašu! 

Za Johna Gregovicha sa sigurnošću možemo ustvrditi da je barem po majci Hrvat. Naime, njegova majka bila je iz poznatoga katoličkoga i hrvatskoga plemena Medin. Otac joj je bio Lujo/Alojz. Kako se točno osjećala Johnova očeva strana, teško je reći, ali zasigurno dolazi iz hrvatske i katoličke kulturne i vjerske sredine i uljudbe. Usput, Srbi svojataju i poznatoga pustolova i prevoditelja Tomu Medina (Kastel-Lastva, 1725. – London, 1788.). A što sve ne svojataju!

Uspjesi u Novom svijetu

John Gregovich rođen je u Kastel-Lastvi 1847. Nisam uspio pronaći kad je točno stigao u Ameriku, odnosno u saveznu državu Nevadu. Znamo da je godine 1863. Marko Medin posjedovao rudnik zlata i srebra u Washoe Countyju, Nevada. Moguće je da je Medin bio brat ili bliži rod Johnove majke i da je mladi Gregovich došao k njemu, i da mu je Medin vjerojatno pomogao postati uspješnim poduzetnikom.

Neke pojedinosti o Gregoviću doznajemo tek kad je postao uspješan poslovni čovjek, potom i političar. Znamo, na primjer, da je u kolovozu 1874. registriran rudnik srebra Slavonian Chief Silver Mining Company, a vlasnici su mu bili John Gregovich i Tom Meretovich (?). Godine 1882., Gregovich je bio vlasnik Eureka Billiard Hall and Saloon / Bilijarska dvorana i salon u mjestancu Eureki, Nevada. Spominje se da je imao više takvih ili sličnih „salona”. A u počeku 20. stoljeća živi i posluje u gradiću Tonopahu, Nevada.

Da je bio uspješan i ugledan poslovni čovjek dokazuje i činjenica što je dva puta bio državni senator. Naime, polovicom 19. stoljeća u Nevadi su otkrivena nalazišta rude srebra, nešto poslije i zlata. Otvarani su rudnici, nicala naselja, gradići i u njima trgovine, banke i saloni, uz sve popratne društvene i moralne negativnosti. Zavladao je divlji kapitalizam. Narastao je sloj bogatijih vlasnika rudnika, bankara i trgovaca u Nevadi i susjednim državama koji su smatrali da Washington i savezne države na istoku čine nepravdu onima na zapadu Amerike pa su potkraj 19. stoljeća utemeljili Silver Party / Srebrnu stranku. Ta stranka, premda mala, u Nevadi je bila toliko ojačala da su „srebrni guverneri” bili na čelu države od 1895. do 1903. U tom pobjedničkom valu „srebrnih” našao se i John Gregovich. Kao ugledan član Srebrne stranke izabran je za državnoga senatora (gornja predstavnička kuća) dva puta, 1895. i 1897.

Gregović se 1880. (1881.?) oženio Emmom r. Guelloz, rođena 1863. (1864.?) u Idahu. U braku se rodilo troje djece: Jennie Adele (1882.), Lena (1884.) i Louis James (1888.).

Nasilna smrt

Hrvatski useljenici u Novi svijet iz polovice 19. stoljeća bili su većinom došljaci iz jadranskoga priobalja koji su kao mornari ili trgovci imali kontakt sa svijetom i prije dolaska u Ameriku. Zato se lijep broj njih relativno uspješno uklopio u tadašnji američki društveni i gospodarski život. Neki su postali imućni i utjecajni. John Gregovich dobar je primjer takvih uspjeha.

Na kraju 19. i u početku 20. stoljeća pristigao je velik broj useljenika koji su većinom bili sa sela, a mnogi od njih i nepismeni. Oni su završili u rudnicima, kamenolomima, tunelima... Nastojao je ekonomski i društveni jaz između „starih” i „novih” emigranata čak i unutar iste etničke skupine.

Premda je Gregovich zasigurno mnogima pomogao kad su došli u Nevadu, ipak je on pripadao gospodskomu sloju, a novodošli su bili slabo plaćeni radnici, većinom u rudniku, gdje se gubilo zdravlje i (pre)često životi. Tako je stanoviti Kristofor Mirković poginuo u rudniku Tonopah-Belmont (23. veljače 1911.). Budući da nastradali nije imao oporuku, sud je imenovao Gregovicha upraviteljem pokojnikove skromne novčane ostavštine. Novac je bio dodijeljen pokojnikovu bratu i sestri, a manja svota Kristoforovu rođaku Andriji Mirkoviću. Ali ovaj nije bio zadovoljan, htio je više. Budući da mu želja nije bila ispunjena, dočekao je Johna Gregovicha na željezničkom kolodvoru u gradiću Tonopahu 14. svibnja 1912. i usmrtio ga ubodima nožem.

Pokojnik je pokopan iza mjesne novosagrađene episkopalne crkve sv. Marka, a ubojica je osuđen na smrt i strijeljan 14. svibnja 1913.

Kuća od povijesnoga značenja

Obiteljska kuća Johna Gregovicha, 101 Summit, Tonopah, Nevada, danas je pod državnom zaštitom. Napravljena je 1906. u neokolonijalnom slogu. Uvedena je u Nacionalni registar povijesnih mjesta. Važna je zbog arhitekture i povezanosti s uglednim pionirom, trgovcem i senatorom države Nevade.

dr. Ante Čuvalo

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.