U povijesti hrvatskog jezika rabila su se tri pisma:

1. Hrvatska glagoljica,
2. Hrvatska ćirilica (bosančica),
3.Latinica

Danas Hrvati rabe isključivo latinicu. Muslimani u Bosni i Hercegovini rabili su i arabicu. Zapravo se radilo o arapskom pismu kojim se pisalo na hrvatskom jeziku, i ta djela čine takozvanu Adjami ili Aljamiado književnost, slično kao i u Španjolskoj. Njeni početci u Hrvatskoj sežu u 15. stoljeće. Jedan od najstarijih tekstova je ljubavna pjesma nazvana Chirvat-türkisi (Hrvatska pjesma) iz 1588., koju je napisao izvjesni Mehmed.  Taj se rukopis čuva u Državnoj knjižnici u Beču. Osim u književnosti, arabica se rabila u religijskim školama i administraciji. Naravno, rabila se daleko manje od druga dva pisma. Zadnja knjiga na arabici tiskana je 1941.

Važno je istaknuti da su najraniji tekstovi hrvatske književnosti pisani na latinici (14. stoljeće) nose tragove crkveno-slavonskih utjecaja. Dakle, nasljeđa hrvatske glagoljice, ćirilice i latinskog pisma ne mogu se promatrati odvojeno. Znamo da su srednjevjekovne hrvatske pisarnice bile poligrafičke (primjerice u Zadru i Krku), vidjeti [Malić, Na izvorima..., str. 35-56].

croatianhistory.net
preveo: D.J.L.

{mxc}