Hrvatska glagoljica ima dugi i zanimljivu povijest dugi više od tisuću godina. Hrvati koji su rabili glagoljicu bili su jedini narod u Europi koji je dobio posebnu dozvolu pape Inocenta IV. (1248.) za uporabu vlastitog jezika i tog (glagoljaškog) pisma u liturgiji. Preciznije, dozvola je formalno dodijeljena senjskom biskupu Filipu. No, posebna pažnja koju je Vatikan pokazivao prema glagoljaškoj liturgiji u stoljećima koja su uslijedila (čak i tiskanjem nekoliko glagoljaških misala u Rimu), pokazuje da se ta privilegija primjenjivala na sve hrvatske zemlje gdje se rabila glagoljaška liturgija, uglavnom duž obale. Kao što je dobro poznato, latinski je bio privilegirani jezik u crkvenim ceremonijama u Katoličkoj crkvi do 2. vatikanske sinode održane od 1962. do 1965., kad je odlučeno da se, umjesto latinskog jezika, u katoličkoj liturgiji dozvole domaći jezici. Zanimljivo je da se čak i danas u nekim hrvatskim crkvama rabi glagoljaška liturgija. 1252. godine je papa Innocent IV. Dozvolio benediktinskim glagoljaškim redovnicima u Omišlju, na otoku Krku, uporabu Hrvatske crkveno-slavonske liturgije i glagoljaškog pisma umjesto latinskog. 

Pet bisera hrvatske glagoljske kulture

Bašćanska ploča, oko 1100.,
jedan od najstarijih književnih spomenika pisanih hrvatskim jezikom

Istarski razvod, 1275.-1395.,
najstariji poznati međunarodni diplomatički spomenik
pisan hrvatskim jezikom

Vinodolski zakon, 1288.,
najstariji pravni spomenik pisan hrvatskim jezikom

Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića, 1404.,
jedna od najljepše iluminiranih hrvatskih knjiga uopće,
knjižnica turskih sultana u Carigradu

Misal po zakonu Rimskoga dvora iz 1483.,
prva hrvatska tiskana knjiga (inkunabula)

croatianhistory.net
preveo: D.J.L.

{mxc}