Nova faza velikosrpske taktike

Razdoblje od 26. veljače 1992. do 28. ožujka 1993. obilježila je vlada RSK, s predsjednikom mr. Zdravkom Zečevićem na čelu. Ona je bila kadrovski ekipiranija od prethodnih dviju: dr. Boško Božanić, potpredsjednik, Jovo Kablar, potpredsjednik, Stevo Bogić, potpredsjednik, Dušan Starević, sekretar, Nebojša Arbutina, ministar ekonomskih odnosa, industrije i razvoja, Đorđe Bjegović, ministar energetike i rudarstva, Mitar Brnović, ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Dušan Ečimo-vić, ministar informiranja (nakon njega Zdravko Janković), Savan Grabundžija, ministar saobraćaja i veza, Rade Gaćeša, ministar građevinarstva i urbanizma, dr. Mladen Hadžić, ministar rada i socijalne zaštite, Milan Martić, ministar unutarnjih poslova, Milan Knežević, ministar prosvjete, Vojin Peurača, ministar financija, David Rastović, ministar sporta, Dobroslav Vejzović, ministar vanjskih poslova (nakon njega Slobodan Jarčević), Sergej Veselinović, ministar kulture i vjerskih pitanja, Svetozar Vinčić, ministar trgovine i turizma, dr. Dušan Jović, ministar zdravstva (nakon njega dr. Spiro Kostić Jovica).

»Sitnosopstvenički« karakter vlade

Zečevićeva se vlada ozbiljno primila posla, umišljajući da je doista vlada jedne države. Jer da nije tako mislila, ne bi odmah pripremila »Poslovnik Vlade "Vlada"Zečevićeva se vlada ozbiljno primila posla, umišljajući da je doista vlada jedne države. Jer da nije tako mislila, ne bi odmah pripremila »Poslovnik Vlade RSK«. Već u petom članku toga poslovnika pokazuje se i »sitnosopstvenički« karakter vlade. Kao radna tijela osnivaju se »sledeće komisije: Administrativnu komisiju, Komisiju za stambena pitanja i Komisiju za utvrđivanje šteta od elementarnih nepogoda«. »Stambena komisija učestvuje u rešavanju stambenih pitanja lica koje bira, odnosno postavlja Velika Narodna Skupština, predsednik Republike i Vlada«.RSK«. Već u petom članku toga poslovnika pokazuje se i »sitnosopstvenički« karakter vlade. Kao radna tijela osnivaju se »sledeće komisije: Administrativnu komisiju, Komisiju za stambena pitanja i Komisiju za utvrđivanje šteta od elementarnih nepogoda«. »Stambena komisija učestvuje u rešavanju stambenih pitanja lica koje bira, odnosno postavlja Velika Narodna Skupština, predsednik Republike i Vlada«.

Taj poslovnik zanimljiv je i po odredbama glede »sekretara vlade«. A sekretar je bio i Savo Štrbac, danas suradnik Haaškoga suda. On, kao šef velikosrpskog društva Veritas iz Beograda, danas govori ovako:

»Optužnica protiv Ante Gotovine redefiniše istoriju, ili, kako Račan voli da kaže 'kriminalizira Domovinski rat' u tački 37 priznata je država RSK, više ne kao takozvana, koja je imala svoju vojsku. A u tački 39 potvrđeno je da je u pet napada na RSK, teritoriju zaštićenu od Ujedinjenih naroda, Hrvatska kao članica UN-a izvršila pet agresija na UN. To otvara ogromne mogućnosti!

Jer, ako se u Haagu dokaže krivica komandanta najznačajnijih hrvatskih vojnih operacija, na čemu mi radimo, onda će ti komandanti zvanično sloviti za ratne zločince, a akcije koje su vodili bit će zvanično zločinačke akcije. Rat koji čine zločinačke akcije nije 'domovinski' i obrambeni, već zločinački i agresorski. Samim tim država koja je nastala na zločinu ne može nastaviti postojati, već se njeno ustrojstvo mora redefinirati. To je prilika za nas Srbe da se legitimnim i legalnim sredstvima izborimo za pravo državnosti Republike Srpske Krajine.«

Na čijem je platnom »spisku« Štrbac danas?

»Poslovnik Vlade Republike Srpske Krajine« u članku 20. kaže: »Nacrt dnevnog reda priprema sekretar Vlade«. On se skrbi (čl. 29) »o vođenju i čuvanju zapisnika« (pa i ovih koje navodimo). Sekretar je u prijedlogu dnevnog reda odlučivao o prijedlozima »o kojima se odlučuje po skraćenom postupku«. Sekretar potpisuje »akte Vlade za koje ga Vlada ovlasti« (čl. 33).

»Za obavljanje stručnih, operativnih i administrativno tehničkih poslova za potrebe Vlade, Uredbom Vlade obrazuje se Sekretarijat Vlade« (čl. 43). Među »stručne poslove« uvrštena je distribucija ratnog plijena, razmjena zarobljenika, registracija »srpske opštine Zadar«, priprema odlaska Srba iz Hrvatske.

Sve to radio je Štrbac za »platu« prema koeficijentu 4,70. Od njega su bolje plaćeni velikosrbi RSK bili samo Branko Vojnica, Branko Bibić i Mirjana Rodić iz »skupštine RSK«; Borislav Mikelić, Đorđe Bjegović i Branko Lubavac iz »kabineta predsjednika vlade RSK«, te »ministri«, što se vidi u »Izvještaju sa podacima o koeficijentima plata za sva izabrana lica, zaposlena lica u državnim organima i druga izabrana odnosno postavljena lica« (Knin, 24. listopada 1995.).

Nije možda pristojno, ali treba se, s obzirom na njegovu terorističku prošlost, zapitati na čijem je platnom »spisku« sekretar Štrbac danas? On je u RSK bio šef »Komisije za razmjenu zarobljenika«, trgovao je i s mrtvacima. Potpisao je i dokument »Zahtjev za dodjelu ratnog plijena na korištenje« (16. siječnja 1995.), pa mu je ministar Ljubiša Budić otpisao da pitanja »oko definisanja ratnog plijena... nisu normativno regulisana«.

»Srpska opština Zadar«

Zlatnim će slovima u povijest velikosrpske politike u Hrvatskoj biti zapisan, i od Štrpca potpisan, »Zahtjev za registraciju Srpske opštine Zadar« (26. svibnja 1993.). Poslao ga je »Ministarstvu za ZadarZlatnim će slovima u povijest velikosrpske politike u Hrvatskoj biti zapisan, i od Štrpca potpisan, »Zahtjev za registraciju Srpske opštine Zadar« (26. svibnja 1993.). Poslao ga je »Ministarstvu za 17 Naslovnica Magazina Krajinepravosuđe i upravu«, na što mu je 20. kolovoza 1993. »pomoćnik ministra« Simo Radić odgovorio da »ne vrši nikakvu verifikaciju niti registraciju opština« te da je sekretar Savo pogriješio adresu.pravosuđe i upravu«, na što mu je 20. kolovoza 1993. »pomoćnik ministra« Simo Radić odgovorio da »ne vrši nikakvu verifikaciju niti registraciju opština« te da je sekretar Savo pogriješio adresu.

U zapisniku od 13. svibnja 1993. »sa 46. redovne sednice Vlade RSK, održane u Kninu sa početkom u 16,00 časova«, kao i u drugima takve vrste, pronašli smo na nekoliko mjesta Savu Štrbca. On doista jest bio jedan od ključnih ljudi velikosrpske RSK. U četrnaestoj točki piše: »Imenuju se novi potpisnici računa Vlade i to: Bjegović Djordje, predsednik Vlade, 2. Štrbac Savo, sekretar Vlade, 3. Lončar Koviljka, šef računovodstva«.

U terorističkom svijetu pravo raspolaganja računom daje se ljudima od vrhunskog povjerenja, provjerenima u svakom pogledu. K tomu, moraju se prethodno radom dokazati i prisegnuti na vjernost do groba. U ustavu velikosrpske terorističke organizacije »Ujedinjenje ili smrt« (čl. 35.) piše tekst prisege: »...stupajući u organizaciju zaklinjem se suncem što me greje, zemljom što me hrani, Bogom, krvlju svojih otaca, čašću i životom, da ću od ovog časa pa do smrti verno služiti zadatku ove organizacije i uvek biti gotov da za nju podnesem sve žrtve«.

Panegirik Štrpcu

U listu Milene Tanjge, direktorice i glavne urednice Magazin Krajina, br. 3, »februar 1995.«, str. 33., pod naslovom »Okvir za nadu« autorice Jelene Šubić, objavljen je panegirik Štrpcu. Kroz njega se nazire nova faza velikosrpske taktike i nagovješćuje »progonstvo«. Čitateljima se sugerira da se trebaju javiti »mirnom građaninu advokatu Štrpcu«, on je »prava adresa«, on zna »kome je mjesto u Hagu« (sic!). »Savo Štrbac sakuplja dokumente o stradanju našeg naroda od kojih se ponekad ledi krv«. Sve se to događa pola godine prije »Oluje«.

Štrbac je, napokon, sudjelovao i pridonio »Međunarodnoj konferenciji o suđenjima za ratne zločine« (Beograd, 7. - 8. studenoga 1998.). Među ostalima, sud-jelovali su Loise Arbur (od 1996. glavni haaški tužitelj), Graham Blewitt (zamjenik tužitelja od 1994.), Čedo Prodanović (tada član Predsjedništva HHO-a, potpredsjednik Instituta otvoreno društvo, a u komunizmu zamjenik općinskog javnog tužitelja, pa zamjenik okružnog javnog tužitelja i napokon javni tužitelj - »član tužilačkog tima u krivičnom predmetu protiv ratnog zločinca Andrije Artukovića«, danas odvjetnik iz Zagreba), David Scheffer (specijalni veleposlanik SAD za pitanja ratnih zločina), itd.

Savi Štrpcu i njegovu društvu Veritas, još u ožujku 2000., ICTY - u potpisu Graham T. Blewitt - pisano zahvaljuje na suradnji. A u Magazinu Krajina lijepo piše da se Štrbac uključio u velikosrpsku agresiju na Hrvatsku od samih početaka. Nikad to nije pobijao - za taj čin imao je »istorijsko pravo« još od Garašanina.

Nenad Piskač
Vjesnik

Napomena: Vjesnik je u razdoblju od 14. ožujka 2005. do 24. travnja 2005. objavio podlistak u trideset i pet nastavaka pod egidom „Velikosrpska tvorevina na hrvatskom tlu: „Izvorni dokumenti o djelovanju 'Republike srpske Krajine'" autora Nenada Piskača. Objavljujemo ga u cijelosti bez ikakvih dopuna s uredničkom opremom Vjesnika. (ur.)