"Mi ćemo imati svoju državu"

Treba li zaboraviti ono što su u okupiranom Belom Manastiru 27. ožujka 1993. zastupali velikosrpski skupštinari, prometnuti u teroriste?

Paspalj"Slušajte, narod je ipak jači od toga svega i mi ćemo imati svoju državu. Nije ovde više u pitanju Paspalj, u pitanju je jedan koncept globalne srpske politike... Međutim, niko se nije sjetio da pita: Kako je to pedeset godina Knin i Dalmacija pripadala Zadru, Lika Gospiću, Kordun Karlovcu a Banija Sisku. Kad je oslobođena Glina dolazi do poziva, ali pitam se čijih jer mi nemamo Hrvata a i ono malo što je bilo u Glini sredili smo, imali smo trideset i sedam posto ali više ih nema. Imao sam ponuda. nuđeno mi je sve uz reči: ako nećeš to na Dedinju jer ipak nije lepo, evo ti u Novom Beogradu blindirani stan".Mile Paspalj: »Na političkoj pozornici predsednika opština sa Banije i Korduna koji su prihvatili Vensov plan, hoću reći oni koji su sledili srpsku politiku globalno, koji slijede politiku i onih ljudi koji i sada vode vrh srpske politike, tih predsjednika opština više nema. Jedni su smenjeni, jedni zaplašeni, a jedni su ubijeni, ali ne od ustaša... Ova priča sa zapadnom Slavonijom nije završena. Ja to i sada potvrđujem, a mislim da to može potvrditi i ministar Martić i još neki ljudi koji ovdje razmišljaju o našoj sveukupnoj teritoriji.

Slušajte, narod je ipak jači od toga svega i mi ćemo imati svoju državu. Nije ovde više u pitanju Paspalj, u pitanju je jedan koncept globalne srpske politike... Međutim, niko se nije sjetio da pita: Kako je to pedeset godina Knin i Dalmacija pripadala Zadru, Lika Gospiću, Kordun Karlovcu a Banija Sisku. Kad je oslobođena Glina dolazi do poziva, ali pitam se čijih jer mi nemamo Hrvata a i ono malo što je bilo u Glini sredili smo, imali smo trideset i sedam posto ali više ih nema. Imao sam ponuda. nuđeno mi je sve uz reči: ako nećeš to na Dedinju jer ipak nije lepo, evo ti u Novom Beogradu blindirani stan.

Nekome smrdi odnos Paspalj - Hadžić - Karadžić - Koljević - Krajišnik i ostalo. I gospodin Vojo Šešelj. Jer, kad se došlo stani-pani na južnom ratištu pomoć je zatražena i stigli su među prvima i najpre Radikali. A pomoć, opet neizdašna, je stigla od te matice Srbije. A ona kakva je takva je, Srbija je naša. Njezino rukovodstvo je izabrao njezin narod. Mislim da mi koji smo samo u tom malom sklopu oko rješavanja ovog našeg interesa moramo se ponašati onako kako neko diktira. ovaj narod mora jednom da bude načisto da li smo mi za srpsko jedinstvo ili smo mi za bratstvo i jedinstvo.« Bio je to predsjednik vrhovnog zakonodavnog tijela velikosrpske RSK.

»Sa ustašama nema pregovora«

Goran Hadžić je tada kazao: »Velika je sreća što je ova današnja Skupština zatvorena (za javnost, op. a.) i apelujem na svest eventualnih predstavnika sedme sile, koji se ovde nalaze, da ovo što se ovde dešava, u ovom prvom delu, ne ide u javnost, ne zbog nas Srba i našeg srpskog posla, nego zbog naših neprijatelja koje smo, očito je to, mi, Srbi iz Krajine, pošto ovi iz Bosne još moraju da se bore, porazili.

Činjenica je da je taj poraz, koji je evidentan, posledica i ovakvog odnosa pojedinaca Srba i shvatili su da bi jedino politički poraz iznutra mogao da nas rasturi. sa ustašama nema pregovora, a posebno ne posle 22. januara, (to sam rekao bar 50 puta), dok Hrvatska stoji čizmom na metru naše srpske zemlje, ove naše Republike, iako ja smatram da je naša srpska zemlja mnogo šira nego teritorija Srpske Krajine. Sa ustašama nema pregovora!. Mi o manjinama možemo raspravljati, ali samo o našim manjinama kojih ima ovde u Baranji - Mađarima, Hrvatima, Slovacima...

Oblasno veće Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema funkcioniše. Oblasno veće Zapadne Slavonije na žalost moram reći da bi bilo bolje da nije funkcionisalo ako je mislilo da potpisuje separatne sporazume sa ustašama. Ja ne znam da li ima tu neko među nama ko vjeruje da ustaša kad ti nešto prihvati i kad potpiše neki sporazum da on to ostvaruje za našu korist. Ako u to neko vjeruje onda smo stvarno na nivou razmišljanja male djece.

Na žalost ovi predstavnici Oblasnog veća su verovatno i bili ubeđeni da će moći vratiti Srbe pod šahovnicu da žive mirno. Ja sam pesimista po tom pitanju. Tako treba da se rešava sukob Hrvata i Srba, znači kao dobrih komšija dve države. Srbi smo i mogu vam to reći. Naša Vlada je po 12 časova raspravljala oko nekih političkih stvari. Na Vladi se bukvalno moglo očekivati da se desi ubistvo. Da posle ove skupštine izađemo jedinstveni. Ne jedinstveni samo za 15 dana i da se ponovo svađamo, nego stvarno jedinstveni da vidimo ko je na putu stvaranja jedinstvene srpske države.« Tako je govorio predsjednik fantomske RSK u Hrvatskoj.

»Do istrage naše ili vaše«

Na ovom se mjestu treba podsjetiti na velikosrpskog intelektualca Nikolu Stojanovića. Srpski književni glasnik, časopis srpske elite, ničim izazvan, objavio je u kolovozu 1902. Stojanovićev članak »Srbi i Vance»Zašto i mi ne bi dobili najširu autonomiju, pa ako treba, državljanstvo Srbije kao dvojno državljanstvo? Volio bih vidjeti ko će maltretirati one u Istri ako imaju talijansko državljanstvo. Nama je Vensov plan smrt, ljudi moji. Sa Talijanima treba raditi, molim vas lijepo, na razbijanju Hrvata. Ja ću raditi i sa onim iz Kine, samo ako hoće da pomogne da srušimo Hrvate.«Hrvati«. Članak je u cijelosti odmah pretiskao zagrebački list Srbobran, glasilo Srpske samostalne stranke u Hrvatskoj. Stojanović zastupa tezu o naprednom srpstvu i nazadnom hrvatstvu, pa »ne može biti govora o slogi, jer su načela njihova iz osnova protivna«.

Zaključuje kako predstoji »borba«, i to ne bilo kakva: »Ta se borba mora voditi 'do istrage naše ili vaše'. Jedna stranka mora podleći. Da će to biti Hrvati, garantuje nam njihova manjina, geografski položaj, okolnost, što žive svuda pomešani sa Srbima i proces opšte revolucije, po kome ideja Srpstva znači napredak.« U Zagrebu su na to izbili prosvjedi Hrvata, koji prema Stojanoviću i hrvatskim Srbima »dakle nisu i ne mogu biti posebna narodnost, ali su na putu da postanu - srpska narodnost«.

Tada prvi put javno nastupa Stjepan Radić s porukom: »Dignimo se svi kao jedan, ne dajmo posla, zarade, ni zaslužbe, ni jednome Srbinu! Ne stidimo se toga, oni nas odavno pljuskaju, a mi smo ih podupirali; sad su digli nož protiv nas - udarite po toj sramotnoj bratoubilačkoj ruci! Poduprite svoje Hrvate - svoj k svomu« (Stjepan Radić, »Politički spisi«, Znanje, Zagreb, 1971.). Jednog od onih Srba u Hrvatskoj koji su pretiskali Stojanovićeve teze u Zagrebu, Svetozara Pribičevića - ideologa »batinaške politike« u Hrvatskoj, Radić je 1927. prihvatio kao - koalicijskog partnera! Godinu dana poslije ubijen je usred Beograda. Hrvati su, uostalom, prihvatili u Jugoslavenski odbor čak i Nikolu Stojanovića (1915.).

»Nama je Vensov plan smrt, ljudi moji«

Iz Hadžića i Paspalja, koji su daleko od pismenosti i intelekta ideologa Stojanovića, izvire njegov stav kako »ne može biti govora o slogi« s »nazadnim hrvatstvom«. Zato je Radićev lijek »svoj k svomu« djelotvoran penicilin za velikosrpsku logiku, čak i za jednga Lazara Macuru, tada bivšeg ministra u vladi RSK. On je u Belom Manastiru kao skupštinski »poslanik« prozreo jeftine bombone Hadžića i Paspalja, koji zapravo ne znaju velikosrpskoj skupštini objasniti zašto su Beograd i Paspalj prihvatili Vensov plan mimo Skupštine RSK.

»Zašto i mi ne bi dobili najširu autonomiju, pa ako treba, državljanstvo Srbije kao dvojno državljanstvo? Volio bih vidjeti ko će maltretirati one u Istri ako imaju talijansko državljanstvo. Nama je Vensov plan smrt, ljudi moji. Sa Talijanima treba raditi, molim vas lijepo, na razbijanju Hrvata. Ja ću raditi i sa onim iz Kine, samo ako hoće da pomogne da srušimo Hrvate.«

Macura računa na kontinuitet protuhrvatske velikosrpske i velikotalijanske politike. Ti su apetiti često bili usklađeni. I danas dok neki talijanski krugovi opet svojataju Istru, otoke i dio Dalmacije, u Beogradu je istodobno obnovljena skupština RSK, čiji je Macura, moguće i danas, član. Dodajmo tomu i političke optužnice iz Haaga na račun Hrvatske. Politički slijepci i zlonamjernici taj skup činjenica nazivaju »teorijom urote«.

Ako se, dakle, osvrnemo na proteklo stoljeće, vidjet ćemo da nije posrijedi urota nego cijelo jedno stoljeće uhodavana politika. Danas sasvim otvorena i javna, kao što i skupštine RSK održane na hrvatskom okupiranom području moraju postati javna stvar, jer one su za Hrvate zajedničko zlo.

Nenad Piskač
Vjesnik

Napomena: Vjesnik je u razdoblju od 14. ožujka 2005. do 24. travnja 2005. objavio podlistak u trideset i pet nastavaka pod egidom „Velikosrpska tvorevina na hrvatskom tlu: „Izvorni dokumenti o djelovanju 'Republike srpske Krajine'" autora Nenada Piskača. Objavljujemo ga u cijelosti bez ikakvih dopuna s uredničkom opremom Vjesnika. (ur.)