Glavni krivac za raspad obavještajnog sustava aktualni je predsjednik Ivo Josipović koji je upravljanje nacionalnom sigurnosti prepustio Aleksandru Perkoviću

Izručenjem Josipa Perkovića Njemačkoj udbaška hobotnica u Hrvatskoj uzdrmana je. Donedavno smatrana svemoćnom i nedodirljivom, ova je grupacija ostala zatečena ishodom afere Perković. Neupućenome promatraču i nedavne kadrovske promjene u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji mogle bi djelovati kao znak čišćenja udbaških kadrova iz sustava nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Tako bi se, naime, mogla protumačiti nedavna umirovljenja većega broja bivših djelatnika Udbe iz Sigurnosno obavještajne agencije (SOA). Međutim, priča nije tako jednostavna.

Naime, činjenica da je veći broj djelatnika SOA-e, koji svoje korijene vuku iz Udbe, umirovljen (tridesetak ih je umirovljeno na isteku 2013. godine) nikako ne znači da se u obavještajnoj zajednici provodi tiha lustracija, nego tim umirovljenjima Aleksandar Perković, savjetnik bivšega i sadašnjeg predsjednika za sigurnost, učvršćuje svoj nadzor nad sigurnosno-obavještajnom sustavom. Njemu je jasno da će u očima umirovljenih obavještajaca, s udbaškim pedigreom, biti tek samo Josipov sin koji nad njima teško može imati potpunu kontrolu kao njegov otac.

Stoga je Aleksandar Perković odlučio održati na životu hobotnicu koju je njegov otac stvorio. Aleksandar Perković na vrlo lukav način stvara novi naraštaj Udbe koji polako preuzima vodeću ulogu u Sigurnosno-obavještajnome sustavu. Kod posljednjih umirovljenja u SOA-i, uz umirovljenja onih koji iz bioloških razloga moraju ići u mirovinu, umirovljen je i značajan broj obavještajaca s potpuno čistom prošlošću koji su svoje znanje gradili u Domovinskome ratu, ili su se poslije toga školovali, ali koji po godinama starosti nikako nisu trebali biti umirovljeni.

Privatna ili državna agencija

Poučeni iskustvima posljednjih godina, na njihova mjesta doći će isključivo novi naraštaj kojima je jedini kriterij da su im djed, baka, otac ili mama radili ili bili suradnici Udbe ili KOS-a. Jedan od najznačajnijih eksponenata Aleksandrove hobotnice tajnik je kabineta ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića Davor Franić. Franić doista nema nikakve formalne AleksandarAleksandar Perković na vrlo lukav način stvara novi naraštaj Udbe koji polako preuzima vodeću ulogu u Sigurnosno-obavještajnome sustavu. Kod posljednjih umirovljenja u SOA-i, uz umirovljenja onih koji iz bioloških razloga moraju ići u mirovinu, umirovljen je i značajan broj obavještajaca s potpuno čistom prošlošću koji su svoje znanje gradili u Domovinskome ratu, ili su se poslije toga školovali, ali koji po godinama starosti nikako nisu trebali biti umirovljeni.veze s Udbom, odnosno nikada nije bio njezin djelatnik.

No cijela njegova obavještajna karijera povezana je vrlo blisko s provjerenim udbaškim strukturama. Karijeru obavještajca počeo je još u Obavještajnoj agenciji (OA) dok je ona formalno postojala, gdje se zaposlio posredstvom bivših djelatnika Udbe iz Ploča. Kao djelatnik OA, a poslije SOA, bio je raspoređen i u veleposlanstvo u Sarajevu. Njegova diplomatsko-obavještajna karijera u Sarajevu bila je vrlo zanimljiva u pogledu operativnih promašaja.

Od niza tih zanimljivosti, jedna je vrijedna javnoga spomena, a riječ o skandalu s Renatom Naumovski (ljubimica Ognjena Preosta) koja je kao djelatnica Vojnosigurnosno obavještajne agencije (VSOA) u Sarajevu imala i registriranu privatnu tvrtku.Tijekom istrage o radu te tvrtke utvrđena je sumnja da se preko nje legalizirala ilegalna djelatnost sigurnosno-obavještajnog sustava u veleposlanstvu. Franić je vukao niz poteza da se taj slučaj prikrije.

Po povratku iz Sarajeva, Perkovićeva ga je hobotnica instalirala na mjesto tajnika kabineta ravnatelja SOA. Naivnome ravnatelju Draganu Lozančiću prodao je priču da mu je preko Aleksandra Perkovića u Uredu predsjednika Ive Josipovića osigurao Predsjednikovu potporu. Mnogi tvrde da su upravo on, Franić, i Aleksandar Perković slagali kadrovsku križaljku za posljednja umirovljenja, kao i za posljednja imenovanja unutar SOA-e te da je Aleksandar Perković od SOA-e napravio privatnu agenciju.

Davor Franić često se hvali da de facto on upravlja Agencijom jer Lozančić navodno ništa ne razumije, odnosno da ga ravnatelj sluša u svim njegovim zamislima. Kada je Franić radio popis djelatnika za umirovljenje, 'slučajno' je zaboravio na taj popis uvrstiti i bivšega šefa kabineta Tomislava Karamarka,Tomislava Milčića, osobu od posebnog Karamarkova povjerenja. Njemački sud u presudi Krunoslavu Pratesu spominje ga kao osobu koja je opstruirala dostavu dokumentacije o udbaškim ubojstvima, koju je njemački sud tražio od RH. Milčića je Tomislav Karamarko, dok je obnašao dužnost ravnatelja SOA-e, zadužio za izradu rekonstrukcija Udbinih zločina.

FranićDavor Franić u biti ruši ugled ravnatelju Lozančiću. Kod samih djelatnika u SOA-i stvara se ozračje da se SOA-om upravlja iz Ureda Predsjednika, točnije da to čini Aleksandar Perković preko Davora Franića. I prosječni poznavatelji „neobičnoga" imenovanja Dragana Lozančića za ravnatelja SOA-e, znaju da je glavnu riječ kod njegova predlaganja imao ministar obrane Ante Kotromanović.Davor Franić u biti ruši ugled ravnatelju Lozančiću. Kod samih djelatnika u SOA-i stvara se ozračje da se SOA-om upravlja iz Ureda Predsjednika, točnije da to čini Aleksandar Perković preko Davora Franića. I prosječni poznavatelji „neobičnoga" imenovanja Dragana Lozančića za ravnatelja SOA-e, znaju da je glavnu riječ kod njegova predlaganja imao ministar obrane Ante Kotromanović.

Franić ga hrani sustavnim poluinformacijama koje kod Lozančića već rađaju paranoju pa je počeo sumnjati da Kotromanović radi na njegovu micanju s mjesta ravnatelja SOA-e i priklanja se gotovo bezuvjetnoj vjeri da mu Franić u Uredu Predsjednika osigurava zaleđe.

Zakonodavac je predvidio da ravnatelje obavještajnih agencija zajedničkim supotpisom smjenjuju i postavljaju predsjednik države i premijer. Zna se da Ivo Josipović nije bio oduševljen imenovanjem Lozančića za ravnatelja SOA-e. No ured predsjednika preko Aleksandra Perkovića i Davora Franića na vrlo perfidan način uvukao se Lozančiću 'pod kožu' uvjeravajući ga kako su oni o njemu promijenili mišljenje, a sve s ciljem da provodi kadrovsku politiku koju je osmislio Saša Perković.

Non papers po narudžbi

Da je hrvatski obavještajni sustav, a samim time i nacionalna sigurnost, u velikoj krizi, potvrđuje niz činjenica. Dojučerašnji ravnatelj i zamjenik VSOA-a generali Dargo Grdić i Ognjen PreostOgnjen Preost ovih dana sjedaju na optuženičku klupu jer su pronevjerili novac namijenjen zaštiti nacionalne sigurnosti. SOA, civilna obavještajna agencija, ponajviše služi velikim zapadno-obavještajnim potrebama, a ono malo aktivnosti za domaće potrebe posvećeno je raznim „interesnim grupacijama" koje DORH ujutro može procesuirati.

Unutar SOA-e više je rođačkoga nepotizma nego svojedobno na Hrvatskoj radio televiziji. Niz je primjera da na istim poslovima rade suprug, supruga, šogor i slično. Recimo u SOA-i radi Ante Glavan o kojemu smo nedavno pisali, a njegova supruga u istoj agenciji kreira i sastavlja izvješća krajnjim korisnicima (Uredu predsjednika, premijera i Uredu predsjednika Sabora).

Valentino Franjić, osječki kadar koji kod dinastije Perković ima posebne zasluge zbog svojih predaka iz vremena dok je Josip Perković bio šef UDBA-e u Osijeku, pomoćnik je ravnatelja za protuobavještajnu zaštitu, a sestra mu je u SOA-i, suprugin brat radi u centrali. Mogli bismo tako unedogled nabrajati primjere spomenutoga rođačkog nepotizma, ali nije uputno radi zaštite nacionalne sigurnosti. Josip Jurčević, čuveni 'najbogatiji' donedavni obavještajac koji se vozikao u BMW-u X6, koji je vlasnik dviju kuća, kad je odlazio iz SOA-e na značajne je dužnosti porazmještao svoje kumove da bi po potrebi znao što se iza brda valja.

PapirJedna činjenica koja se posljednjih mjeseci u SOA-i pojavila, zrela je za obradu saborskoga odbora za nacionalnu sigurnost. Riječ je o famoznim 'non paperima', takozvanome bijelom papiru na koji se za razne medijske, političke, kriminalne ili druge skupine po narudžbi radi operativno izvješće tako što se bez urudžbenoga broja i ovlaštenih potpisnika zlorabe obavještajni podatci o pojedincima ili o pravnim osobama.No jedna činjenica koja se posljednjih mjeseci u SOA-i pojavila, zrela je za obradu saborskoga odbora za nacionalnu sigurnost. Riječ je o famoznim 'non paperima', takozvanome bijelom papiru na koji se za razne medijske, političke, kriminalne ili druge skupine po narudžbi radi operativno izvješće tako što se bez urudžbenoga broja i ovlaštenih potpisnika zlorabe obavještajni podatci o pojedincima ili o pravnim osobama.

U tijeku morbidne medijske kampanje prije referenduma koja je vođena protiv Željke Markić, najveći dio tajni do kojih su mediji dolazili nastao je na jednome 'non paperu' u SOA-i. Zanimljivo je da i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ima svoje prste u kadroviranju u SOA-i. Miroslav Musić je nakon odlaska načelnika Letice s mjesta operativne uprave došao na njegovo mjesto. Zna se da su on i Ivan Bandić, bratić Milana Bandića, bili veliki prijatelji u Službi državne bezbednosti u Mostaru.

Već smo pisali kako je nedavno Milan Bandić na čelo Zagrebparkinga bez ikakvih logičnih kriterija postavio suprugu optuženoga generala Preosta. Nije onda teško zaključiti da na SOA-u mnogo veći utjecaj imaju Ivo Josipović i Milan Bandić nego Zoran Milanović.Tu leži jedan od ključnih razloga zašto su mnoge devijacije iz rada zagrebačke uprave netaknute u Državnome odvjetništvu RH.

Josipović sve čini za drugi mandat

Ključni krivac za ovakvo stanje u obavještajnome sustavu zapravo je aktualni predsjednik Ivo Josipović koji je upravljanje nacionalnom sigurnosti slijepo prepustio Aleksandru Perkoviću i ničim ne pokazuje da počinje shvaćati bit nacionalne sigurnosti. Svakako, čitatelje treba podsjetiti na slučaj iz posljednjih predsjedničkih izbora kada se ondašnji savjetnik ondašnjega predsjednika Stipe Mesića izravno stavio u službu jednoga predsjedničkog kandidata, a bio je to upravo Ivo Josipović, na način da mu je osigurao zaštitu od tobožnjega desničarskog obavještajnog podzemlja.

Od tada je Ivo Josipović fasciniran udbaškom hobotnicom i svjesno podržava urušavanje samih temelja nacionalne sigurnosti, tako da je u potpunosti prepustio da njegov savjetnik marginalizira ravnatelja obavještajne agencije Dragana Lozančića. Ivo Josipović već je počeo svoju predizbornu kampanju za drugi mandat. Ozbiljan protukandidat bit će mu samo onaj koji mu otvori propuste u funkcioniranju nacionalne sigurnosti, a njih (propusta) je bezbroj.

Realni politički analitičari tvrde da će Ivo Josipović, bude li ponovno izabran, tek onda pokazati svoje pravo političko lice. Glavni kreator njegove politike bit će njegov sadašnji savjetnik Dean Jović koji, po vlastitome priznanju, žali za raspadom Jugoslavije.To je kao da je predsjedniku Litve glavni savjetnik Rus koji žali za raspadom Sovjetskoga Saveza.

Aleksandar Perković preko Davora Franića uspio je nametnuti i raspravu o tome da se skoro suđenje Darku Grdiću i Ognjenu Preostu zatvori za javnost, što bi bio skandal i za poznate komunističke diktatorske režime, a ne za jednu demokratsku državu kojoj Hrvatska teži.

JosipovićJosipović od svoje razvikane i obećavajuće 'nove pravednosti' nije postigao apsolutno ništa. Stanje je u tom pogledu i znatno gore na kraju njegova mandata. No bio je to samo jedan marketinški PR-ovski trik za naivce. Ako je netko beskorisno progutao na desetke proračunskih milijuna kuna, onda je to Ured predsjednika Josipovića, kojega veličaju isti mediji koji veličaju i ministra financija, a zemlja tone u financijskome kolapsu.Naime, stav je da bi se na suđenju koje bi bilo zatvoreno za javnost lakše za potrebe suđenja moglo fabricirati razne dokaze ili ukloniti one štetne, a sve, razumije se, s konačnim ciljem kontrole štete u ovome pravosudnom procesu koji je nezapamćen od postanka hrvatske države s obzirom da su u korupciji uhvaćeni oni koji su korupciju trebali suzbijati i za to bili plaćeni od poreznih obveznika. Ne smije se smetnuti s uma da su to kadrovi Stipe Mesića i Ive Josipovića i da im Ivo Josipović nije dao nečasni otpust iz Hrvatske vojske, nego ih umirovio s počastima.

Kada smo u Hrvatskom tjedniku prije gotovo dvije godine otvorili taj nezapamćeni skandal, upravo je Ivo Josipović putem svoje mreže tražio da se konačno u Hrvatskom tjedniku zaustave ovakvi članci. Predsjedniku Josipoviću bilo bi kudikamo bolje da, primjerice, zaduži SOA-u da mu pripremi cjelovito i istinito izvješće o tomu kako je i pod kojim uvjetima Slavko Linić, kao ministar financija, svojim ortacima u Adris grupi 'poklonio' Croatia osiguranje oštetivši time državu za oko 3,5 milijarde kn. U Hrvatskoj cvijeta organizirani kriminal koji institucije koje bi ga trebale suzbijati upravo svojim nepostupanjem zalijevaju.

Josipović od svoje razvikane i obećavajuće 'nove pravednosti' nije postigao apsolutno ništa. Stanje je u tom pogledu i znatno gore na kraju njegova mandata. No bio je to samo jedan marketinški PR-ovski trik za naivce. Ako je netko beskorisno progutao na desetke proračunskih milijuna kuna, onda je to Ured predsjednika Josipovića, kojega veličaju isti mediji koji veličaju i ministra financija, a zemlja tone u financijskome kolapsu.

Tomislav Jelić
Hrvatski tjednik

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.