Kineska prednost

Eskalacija sukoba na Bliskom istoku i prolazak nosača USS Nimitz kroz Malajski tjesnac početkom tjedna, s ciljem potpore Izraelu i mogućeg uključivanja SAD-a u rat s Iranom, otvorili su prostor za kineski iskorak na drugoj strani svijeta. Po drugi put u manje od godinu dana Narodnoslobodilačka mornarica (PLAN) rasporedila je više udarnih skupina nosača zrakoplova u Indo-Pacifiku nego američka mornarica, piše HRT.

U lipnju 2025. Kina je, kao i u listopadu prethodne godine, preuzela brojčanu inicijativu u regiji. Nosači Liaoning i Shandong aktivno djeluju na zapadnom Pacifiku još od 10. lipnja, dok SAD u tom trenutku ondje ima samo USS George Washington.

To nije samo kvantitativna razlika, već šira strateška ambicija Pekinga – učvršćivanje vojne prisutnosti u regiji koja je središnja za globalnu trgovinu i sigurnost.

Do prije samo nekoliko godina ovakav scenarij bio bi teško zamisliv. No činjenica da je riječ o drugom takvom slučaju u razmaku manjem od godinu dana sugerira da ovdje više nije riječ o iznimci.

PLAN sve češće pokazuje sposobnost brze mobilizacije i taktičke prilagodbe.

Nova konfiguracija snaga na Pacifiku

Na dan 19. lipnja 2025. kineski nosači Liaoning i Shandong bili su na operativnim zadacima u zapadnom Pacifiku. Istovremeno, jedini američki nosač u regiji – USS George Washington – usidren je u bazi Yokosuka u Japanu.

Premještaj USS Nimitza prema Središnjem zapovjedništvu SAD-a (CENTCOM), o čemu smo pisali još u ponedjeljak, kako bi pojačao prisutnost u bliskoistočnim vodama, dodatno je smanjio američku fleksibilnost na području koje je prioritet Washingtona u svim strateškim dokumentima.

Od ukupno 11 američkih nosača zrakoplova, samo spomenuti USS George Washington trenutačno djeluje pod zapovjedništvom Indopacifičkog zapovjedništva SAD-a (INDOPACOM).

USS Carl Vinson (CVN-70) aktivan je u području CENTCOM-a, a USS Nimitz (CVN-68) u tranzitu je između regija.

Nosači USS Gerald R. Ford (CVN-78) i USS George H.W. Bush (CVN-77) na putu su prema Europskom zapovjedništvu SAD-a (EUCOM).

Preostalih šest nosača – USS Dwight D. Eisenhower, USS Theodore Roosevelt, USS Abraham Lincoln, USS John C. Stennis, USS Harry S. Truman i USS Ronald Reagan - trenutačno je u fazi održavanja i pod nadzorom Sjevernog zapovjedništva SAD-a (NORTHCOM).

Ipak, ovakva konfiguracija ne ostavlja Indo-Pacifik bez mogućnosti brze rotacije ili pojačanja, što znači da Peking to ne može iskoristiti za neke agresivnije i ambicioznije poteze.

Što čini kinesku udarnu skupinu nosača?

Kineska udarna skupina nosača zrakoplova (CSG) okuplja više plovila u taktički integriranu cjelinu. Jezgru čini jedan nosač – Liaoning ili Shandong – koji prate razarači klase Type 052D, fregate Type 054A i podmornice na nuklearni pogon, najčešće Type 093.

Logističku potporu osiguravaju brodovi za nadopunu goriva i streljiva poput Type 901 i 903A, a sve češće se uključuju i brodovi s kapacitetima za elektroničko ratovanje.

Ovisno o misiji, sastav se fleksibilno prilagođava, što PLAN-u omogućuje fleksibilnost bez stroge standardizacije američkog tipa.

Prednosti i nedostatci kineskih nosača

Iako su kineski nosači još manji i tehnički skromniji u odnosu na američke, svaka nova generacija donosi napredak. Liaoning je preuređeni sovjetski nosač koji je služio za obuku, a Shandong je prva kineska konstrukcija takvog tipa.

Oba rabe sustav za polijetanje s rampom (ski-jump, STOBAR), koji je manje učinkovit od katapultnog sustava (CATOBAR) jer ograničava težinu i broj letjelica koje se mogu lansirati.

Krilo na ovim nosačima čine borbeni zrakoplovi J-15, transportni i višenamjenski helikopteri Z-9 i Z-18, te ograničen broj helikopterskih letjelica za rano upozoravanje i kontrolu (AEW&C).

U usporedbi s američkim nosačima koji rabe E-2D Hawkeye, kineska flota u ovom području još zaostaje. Domet, broj i senzorski kapacitet helikopterskih AEW&C platformi znatno su slabiji.

U pripremi je i treći kineski nosač, Fujian, koji bi mogao biti prekretnica. U fazi je ispitivanja na moru i prvi je kineski nosač opremljen elektromagnetskom rampom za polijetanje (EMALS), tehnologijom kojom se trenutačno koristi samo USS Gerald R. Ford.

Fujian će moći lansirati teže zrakoplove i omogućiti veći tempo operacija, a očekuje se i bolja integracija bespilotnih platformi. Time bi Kina prvi put mogla imati nosač koji se približava četvrtoj generaciji zapadnih nosača.

Tko su saveznici koji su najviše pogođeni?

Kratkoročna brojčana nadmoć PLAN-a ima dugoročne strateške posljedice. Japan, kao ključni partner SAD-a i domaćin vojnih baza, oslanja se na američku prisutnost za odvraćanje.

Tajvan se, s obzirom na sve agresivniju kinesku retoriku i vježbe u njegovoj blizini, sve više oslanja na simboličku i stvarnu potporu SAD-a.

Kina je ove godine poslala 1755 zrakoplova PLA u tajvansku zonu identifikacije protuzračne obrane, što je porast od 118% u odnosu na 2024., premašivši ukupan broj zabilježen tokom cijele 2023. godine (1703), prema podacima tajvanskog ministarstva obrane.
Filipini, koji su se ponovno približili Washingtonu kroz sigurnosne dogovore, ranjivi su u scenariju u kojem američka mornarica smanji vidljivost u Južnokineskom moru.

Za Washington ovakva situacija otvara ozbiljna pitanja: može li istodobno držati tempo u tri glavna područja – Europi, na Bliskom istoku i Indo-Pacifiku? Kolika je stvarna elastičnost američkog mornaričkog rasporeda? I kako će saveznici reagirati ako se ovakva preraspodjela snaga ponovi?

(hkv)