Godišnji sastanak Australsko-hrvatskog kongresa

Godišnji sastanak Australsko-hrvatskog kongresa (AHK) održao se ove godine u Melbourneu 15. i 16. veljače (2025.) u Hrvatskom katoličkom centru u Clifton Hillu, nakon što je prošlogodišnji bio u Canberri, a prije toga u Sydneyu.

Uz delegate iz skoro svih australskih država, sastanku su nazočili i generalni konzul Republike Hrvatske (RH) u Victoriji Josip Petrić, kao i predsjednica Američko-hrvatskog kongresa Nada Pritisanac Matulich koja se tih dana nalazila u Australiji. Domaćin sastanka bio je hrvatski dušobrižnik u crkvi Sv. Nikole Tavelića, mons. Bosiljko Raić.

Uz sviranje hrvatske himne i minutu šutnje za sve poginule u Domovinskom ratu i općenito, sastanak je otvorio Ante Radić u ime ogranka AHK u Victoriji. Uz pozdrave i blagoslov mons. Raića nazočnima se obratio i generalni konzul RH J. Petrić prikazavši sadašnje stanje i postignuća u RH. Naglasio je ekonomski napredak u zemlji koji će ne samo omogućiti bolji život, nego i zaustaviti migraciju i omogućiti povratak mnogima.

U svom obraćanju, ustvari izvješću o radu za god. 2024, predsjednik AHK Stjepan Asić u kratkim crtama dotakao se važnijih akcija tijekom prošle godine, mnoge od kojih izgleda se ponavljaju iz godine u godinu, kao npr. dopisno glasovanje na općim izborima u RH, uvijek aktualna tema u iseljeničkim krugovima. Čak i novoimenovani počasni konzul u južnoj Australiji, David Todorović morao je putovati u Melbourne da bi mogao glasovati, i to ne jednom nego više puta!

Iako se tu govori o potrebnim izmjenama u samom Ustavu RH, za što je potrebna dvotrećinska saborska većina, znamo da za to nema dovoljno interesa, ako ne čak i straha u političkim krugovima u RH. Potrebno je lobiranje dotičnih kako nas je na to upozorio naš gost, generalni konzul.

Pitanje hrvatskog državljanstva također je uvijek na meti, iako se stalno govori od službenih organa RH da se proces ubrzao, znamo da je realnost drugačija. Pitanje stvarnog zastupništva dijaspore u Hrvatskom saboru, umjesto sadašnje trojke za koju nitko ne zna niti se oni puno interesiraju za Hrvate izvan RH osim onih u blizini, nešto je što bi pomoglo boljem povezivanju domovine i dijaspore.

Učenje hrvatskog jezika je, na žalost, doživjelo korak unatrag zatvaranjem Hrvatskih studija na Macquarrie sveučilištu. Uz to potrebno je povesti više računa o općem školstvu u Australiji što se tiče hrvatskog jezika koje često spada na inicijativu i žrtvu pojedinaca bez šire potpore RH u čijem je interesu da se hrvatski jezik uči, ne samo među hrvatskim naraštajima nego i među strancima.

Aktualno je i pitanje stanja arhive Hrvatske zajednice u Australiji koja se također oslanja na poticaj pojedinaca, koja se razlikuje od države do države, bez šire pomoći. Možda bi se Državni arhiv u RH trebao zainteresirati za stanje hrvatske arhive općenito, u razradi jednog plana kako to najbolje ostvariti i sačuvati za buduća pokoljenja.

AHK se pismeno obratio u nekoliko navrata Vladi RH, kao i raznim ministarstvima po važnim pitanjima, kao npr. poznavanja iseljeničkog doprinosa u stvaranju hrvatske države o čemu se malo uči i govori u školama i udžbenicima u RH. A ako se nešto i kaže, obično je skraćeno na period Domovinskog rata, dok je ključni proces razvitka hrvatske državotvorne ideje od 1945. pa do 1990. kompletno zaboravljen. A baš taj period je ključan i za samo priznanje hrvatskog identiteta u Australiji.

Jedna od važnijih tema godišnjeg sastanka su bile Hrvatske svjetske igre (HSI) koja nam ponovno dolaze 2027.! Odlučeno je da se već sada treba početi pripravljati i povezivati kroz hrvatsko-australska športska udruženja kako bi se mlade što više potenciralo da planiraju svoj nastup u raznim športskim disciplinama. U nastupima na HSI, koje povezuju mlade izvana s mladeži u domovini, u zadnjih nekoliko igara glavnu odgovornost je snosio Ante Radić, kao glavni koordinator. Ovog puta će mu se pridružit i Ivan Jurinović koji će svojim znanjem i vezama pridonijeti tom radu. Gdje će se igre održati, nije još riješeno, postoje kombinacije s gradovima Osijek, Vukovar ili Mostar

Na sastanku nazočnima se obratila i predsjednica Hrvatsko-američkog kongresa, Nada Pritisanac Matulich koja je predstavila svoj projekt Kravata, putem kojeg se publicira hrvatsko ime, simbol kravate, diljem svijeta. Upoznala nas je i s ovogodišnjom 25. obljetnicom Hrvatske inozemne lirike koja će svoju jubilarnu godinu proslaviti u New Yorku. Među pjesnicima iz svijeta tu je i Ruža Dabić-Bučak koja je nazočnima pročitala nekoliko svojih pjesama.

Isto tako, jedna važna obljetnica događa se ove godine u Adelaideu, a o kojoj nas je obavijestio dr. Damir Čulić a to je 75. Godišnjica prvog hrvatskog društva u Australiji osnovanog 1950! Kad kažemo hrvatskog društva, onda se misli na ono službeno, koje nosi hrvatsko ime, predznak, jer bez toga nitko ne bi ni znao da se radi o Hrvatima. Slično u drugim mjestima osnovana su društvam u Melbourneu i Sydneyu 1951. i u Fremantle (Perth) 1952. Proslava kasni zbog korone.

Također, imali smo priliku čuti i povijesnog pisca  Ivicu Ivu Josipovića koji živi u Melbourneu, a napisao je već osam knjiga. Zadnja je o franjevcima u BiH i najnovija na temu hrvatske državnosti.

Iz Lastova se telefonskim pozivom javio Ivan Škratulja iz Geelonga, upoznavši nas s radom i životom na tom udaljenom otoku. Spomenuo je akciju oko postavljanja spomenika palim Bugojancima, specifično Mirku Vlasnoviću u Hrvatskoj, a eventualno i u Australiji. Važno je naznačiti da su od njegove mnogobrojne obitelji jedna kćer i sin s obitelji su otišli živjeti na Lastovo. Tko kaže da se i druga generacija, onih rođenih vani, ne ‘vraća’ u Hrvatsku!

Po pitanju veza općenito odlučeno je ubuduće imati i nekoliko sjednica tijekom godine putem Zooma. Vrijeme je da se i mi moderniziramo!

Zaključci donesni na kraju sjednice su manje-više na sličnoj bazi kao i prijašnjih godina, teme koje su spomenute u ovom izvješću. Netko će reći da je to znak neuspjeha, gubljenje vremena, kad se jedna te ista stvar mora ponavljat iz godine u godinu. Ali, sjetimo se onih ranijih vremena, kad nije bilo hrvatske države, i onda smo kao papige ponavljali: Don’t call me Yugoslav, I’m a Croat!

Mislim da je s time sve rečeno!

Stjepan Asić