Francuske i turske ambicije

Izlaskom Velike Britanije iz Europske unije glavna vojna sila ujedinjene Europe postala je Francuska. Njezina ambicija da vodi glavnu riječ na Mediteranu i oko njega dovodi je u sukob sa sve ambicioznijom Turskom. Dok se predsjednici Macron i Erdogan ovih dana burno prepucavaju oko prirode islama i sekularnog društva, u pozadini traje borba dviju sila za ekonomski i politički utjecaj od središnje Afrike do Kavkaza.

Valovi gnjeva i demoniziranja Emannuela Macrona proteklih su tjedana protutnjali većinski muslimanskim zemljama Francuska Turskaod središnje Afrike do južne Azije. Francuski predsjednik, reagirajući na niz terorističkih zvjerstava u Francuskoj u listopadu, ustvrdio je, među ostalim, da je islam kao religija "u krizi", jer njegovu umjerenu struju diljem svijeta pokušavaju radikalizirati razni fundamentalisti. U obraćanju naciji najavio je unutarnje mjere za zaštitu sekularnosti francuske republike.

- Nije posao države da strukturira islam, ali to je nužnost koju si moramo dopustiti. Prvi korak sastoji se u oslobađanju islama u Francuskoj od stranih utjecaja, izjavio je Macron.

U vrijeđanju Macrona s državničkih pozicija istaknuo se predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan. Poručio je francuskom kolegi da je mentalno obolio. U seriji istupa izjavio je da Macron nema poštovanja za islam, te da se ponaša kao kolonijalni gubernator. Otišao je Erdogan i mnogo dalje: položaj muslimana u Europi usporedio je s onim židova prije 2. svjetskog rata, a muslimanski svijet pozvao je na bojkot francuskih proizvoda.

Izjavio je i to da Macron priprema križarski pohod protiv islama. Serijom apokaliptičnih izjava Erdogan se pokušao predstaviti kao svjetski zaštitinik te religije, no sukob koji se s govornica prikazuje kao civilizacijski, u stvarnosti je u znatnoj mjeri posljedica golih imperijalnih interesa dviju moćnih država: ponajvećih sila na Sredozemnom moru.

Francuska kao glavna vojna sila Europske unije

Na zapadnoj strani Mediterana Francuska je najveća zemlja sa 67 milijuna stanovnika. Na istočnoj je to Turska - 82 milijuna. Francuska s manje stanovnika ima četiri puta veći BDP od Turske, koja pak ima veću vojsku - 2. najbrojniju u NATO savezu. Negdašnji sultanat s Bospora i bivša kolonijalna velesila sa zapada posljednjih godina jedno drugome politički, poslovno i vojno ulaze u tradicionalne zone interesa: od regija Magreb i Sahel, do Kavkaza. Jedna takva zona su nalazišta zemnog plina u istočnom Sredozemlju.

- Plinski poslovi stvaraju saveze između raznih država istočnog Mediterana. Primjerice, svojevrsni forum u Kairu koji okuplja Grčku, Cipar, Italiju, Izrael, predstavnike Palestine te Jordan i Egipat. Turska se osjećala isključenom iz te igre, smatra politolog Sveučilišta u Grenobleu Jean Marcou.

Kad je pak riječ o Francuskoj, Marcou podsjeća da je ona izlaskom Velike Britanije iz Europske unije ostala jedina nuklearna sila Unije i jedina njezina predstavnica u Vijeću sigurnosti UN-a.

- Njemačka je još uvijek tip sile čija je akcija u području vanjske politike blokirana. Njemačka ima važnu ulogu u ekonomiji, a Francuska u vanjskoj politici i obrani Europe, kaže Marcou. Primjer potonjeg vidi u ljetošnjem pomorskom sporu oko novih nalazišta zemnog plina u istočnom Mediteranu, kada je Francuska u to područje poslala ratne brodove kako bi demonstirala potporu Unije Grčkoj u njezinu sporu s Turskom.

- Francuska je reagirala prije Europske unije kako bi dala potporu Grčkoj i Cipru. Time vidimo da je napokon istupila na granicu Europe i da je brani, smatra Marcou.

Propast koncepta "Nula problema"

Deset godina unazad, odnosi na Mediteranu djelovali su mnogo optimističnije. Turska, tada još lojalna članica NATO-a i aspirant za primanje u Europsku uniju, razvila je vanjskopolitički koncept zvan „nula problema sa susjedima". Njime je predviđano miroljubivo otvaranje ove rastuće sile prema široj regiji. Koncept je, međutim, propao u seriji prevrata i ratova zvanih Arapsko proljeće, u kojem je aktivnu ulogu (pogotovo u rušenju režima Muamara Gadafija u Libiji) odigrala Francuska.

- Turska se morala suočiti s ratnim sukobom na svojim granicama, primjerice u Siriji. Sukob je donio brojne posljedice. Stoga je vanjska politika Turske postala mnogo pragmatičnija, objašnjava Marcou, ističući pokretanje više turskih vojnih ofenziva u Siriji, dok je izuzetost iz plinskog foruma u Kairu odlučila kompenzirati miješanjem u rat u Libiji - zemlji koja ima veće dokazane rezreve nafte u svijetu od primjerice, SAD-a, dok među zemljama Sredozemlja ima treće najveće rezerve plina, poslije Alžira i Egipta.

U politički kaotičnoj Libiji, s dvije zaraćene vlade u Tripoliju i Bengaziju, Turska je s međunarodno priznatom vladom u Tripoliju potpisala vojni savez i proglasila pomorski sporazum koji Europska unija naziva međunarodno protupravnim. Direktno nastojeći smanjiti utjecaj Francuske u regiji, Turska se počela vojno i poslovno povezivati čak i s vladama subsaharske Afrike, u državama kao što su Mali i Niger.

- Turska želi imati vojnu bazu u blizini Libije, za potporu njezinim operacijama u regiji - pogotovo u samoj Libiji. Zato traži partnere. Snažnije se povezala s Malijem i primjerice, Alžirom. Uz to, pokušava se suprotstaviti tamošnjim francuskim poslovima, primjerice u sektoru rudarstva, objašnjava Emre Caliskan, doktorand Sveučilišta u Oxfordu.

Može li SAD smiriti dva sukobljena NATO saveznika?

Antagonizam Ankare i Pariza mogao se uočiti čak i tijekom rata za Gorski Karabah, gdje je Turska aktivno pomagala Azerbajdžanu, dok je Francuska, u kojoj živi utjecajna armenska dijaspora, diplomatski pokušavala držati stranu službenom Erevanu.

I Marcou i Caliskan razbuktavanje ovog sukoba povezuju s povlačenjem SAD-a iz regije u mandatu Donalda Trumpa. Caliskan očekuje da će Joe Biden nastojati pomiriti Macrona i Erdogana, između ostalog i kako bi smanjio utjecaj Rusije, koja je također uključena u borbu za utjecaj na Sredozemlju.

Turska i Francuska još uvijek su, pritom, formalne saveznice kroz članstvo u NATO savezu. Bilateralni odnosi dviju mediteranskih sila pritom se sve više zapliću u mrežu tzv. proxy ratova - ratova preko posrednika. To su obično manje zemlje, pretvorene uz sudjelovanje tobožnjih zaštitnika u distopijske ratne poligone. Iz njih u Europu i Tursku nastavljaju pristizati deseci tisuća ljudi koji su u tim razorenim zemljama nekoć imali život, piše HRT.

(hkv)

Sri, 27-01-2021, 10:37:40

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.