Crtanje novih zemljovida

 

Problemima ozonskog omotača svake je godine posvećen jedan dan, no ove godine mu je posvećena cijela godina. Naime, smanjenje ozonskog omotača koji štiti sav život na Zemlji uzrokuje brojne i vrlo ozbiljne posljedice u okolišu i prirodi, a posljedice ovih promjena su katastrofalne. Najvažnija promjena s vrlo ozbiljnim i dalekosežnim posljedicama jest globalno zagrijavanje. Znanstvena istraživanja i sustavna mjerenja pokazuju da se površine vječnoga leda na Arktiku, Antarktici i Grenlandu neprekidno smanjuju 

Na šesnaestom sastanku stranaka Montrealskog protokola predočeni su ključni dokazi o njegovoj uspjeloj provedbi:

1. smanjenje štetnih tvari u atmosferi koje uzrokuju oštećenje ozonskog omotača;

2. oporavak ozonskog omotača do 2050. mogao bi se prema očekivanjima ostvariti nastave li se provoditi odredbe Protokola te

3. onemogućavanje daljnjeg značajnijeg povećanja štetnog UV-zračenja koje dopire do površine Zemlje, što će dovesti do očekivanog poboljšanja ljudskog zdravlja i umanjiti postojeće rizike za okoliš i sav život na Zemlji.

Zahvaljujući velikom uspjehu u provedbi Montrealskog protokola, UN-ov Program za okoliš/UNEP proglasio je 2007. “Međunarodnom godinom ozonskog omotača.”

Nekad i sad

 

Nekada davno prvi hladnjaci rashlađivali su se pomoću otrovnih i eksplozivnih plinova. Prava revolucija je nastupila 1927. kada je kemičar Thomas Midgley otkrio spojeve poznate kao klorofluorougljikovodici/CFC koji su zamijenili postojeće otrovne plinove u hladnjacima. Ovi spojevi ubrzo su se našli i u mnogim drugim proizvodima jer su se smatrali bezazlenima.

Početkom 1970-ih dvoje znanstvenika, dr. F.Sherwood Rowland i dr. Mario Molina, počelo je proučavati djelovanje CFC-a te je postavilo teoriju prema kojoj ti spojevi “odlaze u više slojeve atmosfere, a molekule im se zbog djelovanja Sunca ondje raspadaju, oslobađajući pri tome klor u ozonski sloj, te tako pokreću opasnu lančanu reakciju.” Godine 1995. oni su dobili, uz Paula Crutzena, Nobelovu nagradu za rad na području atmosferske kemije. Najvažniji trenutak bio je kada su oglasili uzbunu u svezi s razaranjem ozonskog omotača. Kada su britanski stručnjaci na Antarktici 1984/1985. (British Antarctic Survey/BAS) uočili smanjenje ozona u stratosferi iznad Antarktike, pokrenuta je velika akcija. Prvo je 1985. usvojena Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača, a 16. rujna 1987. usvojen je Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač, a stupio je na snagu 1.siječnja 1989. Generalna skupština UN-a rezolucijom 49/114 proglasila je 16. rujna Međunarodnim danom zaštite ozonskog omotača (molim vidjeti HS, br. 596). Montrealski protokol 1987. potpisalo je 27 država, a do danas 191 država. Republika Hrvatska također je stranka Bečke konvencije i Montrealskog protokola od 8. listopada 1991.

Prešućena opasnost

 

Smanjenje ozonskog omotača koji štiti sav život na Zemlji uzrokuje brojne i vrlo ozbiljne posljedice u okolišu i prirodi, a posljedice ovih promjena su teške, katkad i katastrofalne. Najvažnija promjena s vrlo ozbiljnim i dalekosežnim posljedicama jest globalno zagrijavanje. Globalno zagrijavanje neizbježno utječe na sav život planeta, a jedan učinak često se prešućuje ili se ne drži opasnim. To je otapanje vječnoga leda, ledenih grebena, glečera i permafrosta (trajno zaleđeno tlo), na što upozorava prof. Michael Oppenheimer sa Sveučilišta Princeton, Katedra za

Led, naime, poput divovskog zrcala odbija veći dio Sunčeve radijacije, za razliku od otvorenog mora koje apsorbira veći dio topline. Zagrijavanjem mora još brže se tope rubni dijelovi leda

geološke znanosti. Prof. Oppenheimer naglasio je da postoje brojni dokumenti o većini glečera diljem svijeta čija veličina je u prošlosti sustavno mjerena a oni sami su proučavani jer su i u prošlosti bili vrlo važan dio ljudske civilizacije jer za golem broj ljudi predstavljaju izvor pitke vode: “Neki dokumenti stari su 100, 150, 200 godina, tako da mi danas pouzdano znamo da se ovi glečeri tope i smanjuju. Glečeri se smanjuju u Švicarskoj, Austriji, tropskom Peruu – u cijelom svijetu glečeri se smanjuju. Trenutno, ledene površine sigurne su u samom središtu Grenlanda i Antarktike.”

Vodeći svjetski stručnjak za planinske glečere, dr. Lonnie Thompson s Državnog sveučilišta Ohio predviđa da za najviše deset godina više neće biti “snjegova Kilimanjara.” Al Gore u svojoj knjizi “Neugodna istina” veliku pozornost posvećuje topljenju svih planinskih glečera te navodi kako će “Američki Nacionalni park ledenjaka uskoro trebati preimenovati u Nacionalni park nekadašnjih ledenjaka.” Tope se i nestaju glasoviti ledenjaci u Patagoniji/Argentina, Peruu, na Aljasci, u Alpama, itd. pri čemu se krajolici drastično mijenjaju. Nadalje, znanstvena istraživanja dokazuju i upozoravaju na topljenje himalajskih ledenjaka na Tibetskoj visoravni, o čemu piše i Al Gore: “Na području Himalaje ima stotinu puta više leda nego u Alpama, a ta regija osigurava više od polovice količine pitke vode za 40% svjetskog stanovništva-putem sedam azijskim riječnih sustava koji izviru s iste visoravni (Ind, Ganges, Brahmaputra, Salween, Yangtze, Mekong i Huang He).”

Pozitivna sprega

 

Znanstvena istraživanja i sustavna mjerenja pokazuju da se površine vječnoga leda na Arktiku, Antarktici i Grenlandu neprekidno smanjuju. Naime, čim se dio leda otopi, drastično se mijenja količina apsorbirane Sunčeve topline. Led naime, poput divovskog zrcala odbija veći dio Sunčeve radijacije, a voda otvorenog mora apsorbira veći dio topline. Zagrijavanjem mora još brže se tope rubni dijelovi leda. Ovu pojavu znanstvenici nazivaju “pozitivnom spregom.”

NASA je na temelju satelitskih snimaka utvrdila da Antarktika ostaje bez leda brzinom od 31 milijardu tona vode godišnje. G ledeni greben Larsen B na Antarktici bio je dug 240 km i širok oko 50 km. Znanstvenici su, piše Al Gore, smatrali da će taj ledeni greben biti stabilan još najmanje 100 godina-čak i uz globalno zagrijavanje. “No, od 31. siječnja 2002. za samo 35 dana, posve se raspao. Štoviše, najveći njegov dio nestao je u samo dva dana.”

Stručnjaci NASA-e, Sveučilišta Colorado - Nacionalni centar za snijeg i led u Boulderu, te drugih institucija tada su naveli da je u posljednjih 60 godina temperatura u najsjevernijoj točki Antarktike porasla za 2,5°C kao nigdje drugdje. Temperatura na Arktiku također raste brže nego igdje drugdje na planetu. Postoje bitne razlike između Arktika i Antarktike: na Antarktici ledeni pokrov je masivan i debeo 3000 m, dok je sloj leda na Arktiku tanak 3 metra. Pravi uzrok razlike leži ispod leda: Antarktika je kopno okruženo morem, a Arktik je zaleđeno more okruženo kopnom.

Najnoviji sastelitski podatci NASA-e pokazuju da se nestanak leda na Grenlandu udvostručio u razdoblju od 1996. do 2005.; samo 2005. Grenland je ostao bez 50 km³ leda.

Prema mišljenju znanstvenika Marka Meiera, Sveučilište Colorado - Boulder (interview za Reuters, 20. srpnja 2007.) mnogo veću pozornost trebali bi dati otapanju malih ledenjaka: “Diljem svijeta postoje stotine tisuća malih ledenjaka, uključujući i one u tropskoj Novoj Gvineji, ali najveći učinak na globalni porast razine mora imati će otapanje ledenjaka na Aljasci, u Kanadi, Rusiji i Skandinaviji” naglasio je Meier te dodao: “uzrokuje li otapanje malih ledenjaka globalni porast razine mora za samo 1 m, k tome moramo dodati porast zbog otapanja golemih ledenih grebena i ledenjaka te povećanje volumena oceana zbog njegovog zagrijavanja, tada dobijemo povećanje razine mora koje nikako ne smijemo zanemariti.”

Topljenje leda na pola Grenlanda i pola Antarktike moglo bi prema mišljenju jednih stručnjaka povisiti razinu mora globalno za 1 m, dok drugi stručnjaci upozoravaju da bi se razina mora globalno mogla povisiti za 5,5 do 6 m . Ostvari li se ovaj drugi scenarij tada će veliki dio Floride i zaljeva San Francisco biti potopljeni, u Bangladešu i Calcutti bez doma bi ostalo oko 60 milijuna ljudi, u Pekingu i okolici 20 milijuna ljudi, a iz Šangaja i okolice moralo bi se iseliti oko 40 milijuna ljudi, itd. Stoga je sir David King, britanski savjetnik za znanost tadašnjeg premijera Tonya Blaira, na stručnom skupu održanom 2004. u Berlinu izjavio: “Bit će nužno iznova iscrtati zemljovide svijeta.”

Rođena Marija Kuhar
Hrvatsko slovo

{mxc}

Sub, 4-04-2020, 20:06:08

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.