Ostati iznad prosječnosti ispod planina
Zapravo nevjerojatno zvuči priča koju je Zrinka Ljutić ispisala u svega tri mjeseca, od 29. prosinca prošle do 29. ožujka ove godine i dočeka u Zračnoj luci „Franjo Tuđman“ u Zagrebu, dočeka za pobjednicu Maloga kristalnoga globusa u slalomu Svjetskoga kupa. Jasno da sam doček nije vlastima Grada Zagreba bilo zanimljivo podignuti na višu razinu, Hrvatska je to, imaju pametnija posla dodjeljivati lijevoj struji Nagrade Grada Zagreba. A i što bi oni znali što je bilo na snijegu i u vodi, kad nisu ni svjetskim vaterpolskim prvacima organizirali svečaniji doček. Možda da je Ljutić pobijedila u slalomu kroz klupice u Draškovićevoj ulici ili preko mačjih grafita u Masarykovoj ulici – bila bi to disciplina koja ljubiteljima Senfa zavrjeđuje snažnije priznanje. Bit će prilike, ako i ironiju stavimo na stranu, proglasiti Zrinku Ljutić Zagrepčankom godine, već je danas izvjesno da će biti najbolja športašica Hrvatske 2025. Gotovo dva desetljeća domovina je čekala na pobjedu skijašice kojoj nije ime Janica Kostelić, a onda je u istoj sezoni, okrunjenoj u američkom Sun Valleyu, doživjela i Mali kristalni globus. Teško je zagrebačkim vlastima nacrtati povijesnost Zrinkina dosega, oni su ionako uljuljani u predvidljivu, novu pobjedu na lokalnim izborima, jedinu koja im je važna. Srećom, Hrvatski olimpijski odbor pobrinuo se za dostojanstvenije primanje slalomske prvakinje i njezine obitelji. O obećanjima o uređenju sljemenske staze bolje je i ne pisati.
Sutrašnji dan već će donijeti nova dnevnopolitička prepucavanja, no ostat će u športskim almanasima zapisan šesti Mali kristalni globus, nakon Janičina tri i Ivičina dva. Za prvo „staklo“ izvan obitelji Kostelić 21-godišnja Ljutić triput je pobijedila u omiljenoj tehničkoj disciplini (Semmering, Kranjska Gora, Courchevel), jednom je u Sestriereu bila druga, dovoljno za 541 bod, 32 više od najbliže pratiteljice, Austrijanke Katharine Liensberger. I sama je Zrinka izrazila zadovoljstvo da u sezoni prve pobjede u Svjetskom kupu u rodni grad donese trofej kojim najavljuje nastavak uspješne karijere, bitku za medalje na Zimskim olimpijskim igrama u Cortini d'Ampezzo i ostalim talijanskim lokacijama od 22. veljače 2026. godine. Jasno, uz ravnopravnu kandidaturu za ponavljanje uspjeha u sljedećoj sezoni Svjetskoga kupa. Ono što oduševljava športsku javnost Zrinkina je mirnoća, gotovo Janičina hladnokrvnost, svjesnost da samo upornim radom može dugo ostati pri vrhu, neovisno što zasad skija samo tehničke discipline, veleslalom i slalom. Uostalom, i ukupna pobjednica Svjetskoga kupa, Talijanka Federica Brignone, tek je s 34 godine životnoga kalendara dosegnula punu skijašku zrelost. Jamačno je Zrinki pomogla i ozljeda najuspješnije skijašice, Amerikanke Mikaele Shiffrin, no nimalo ne umanjuje dojam konstantne forme, oplemenjen na teškoj stazi Sunčane doline s one strane Atlantskoga oceana. I ne će se mnogo odmarati, već u travnju ponovno će na stazu, jer prvaci znaju kako je teško ponavljati uspjehe i nositi se s većim očekivanjima onih koji i ne znaju prepoznati važnost pobjede u svjetskim okvirima. Moguće da i takav odnos tzv. mjerodavnih športašima pruža dodatni poticaj – ostati ondje gdje pripadaju, izvan političke žabokrečine i društvene prosječnosti.
Tomislav Šovagović