Razgovor s urednikom Hrvatskog slova Nenadom Piskačem

 

Prvi je krug izbora za predsjednika Republike Hrvatske završen, slijedi drugi, odlučujući, koji će iznjedriti trećega hrvatskog predsjednika. Puno je poveznica u raspravama o toj temi: i prošlih, i sadašnjih i budućih, pa smo barem o nekima od njih porazgovarali s katoličkim intelektualcem, političkim analitičarom, novinarom i publicistom Nenadom Piskačem. Razlog zašto smo se u odabiru sugovornika odlučili upravo za njega, vrlo je jednostavan: u sadašnjem hrvatskome medijskom prostoru njegov glas, kao i glasovi mislećih osoba sličnoga profila, nemaju baš nikakva izgleda da se čuju.

Razgovor s urednikom Hrvatskog slova Nenadom PiskačemRođen je u zagrebačkoj Dubravi g. 1962, živi u Zaprešiću, hrvatski je branitelj, dragovoljac, oženjen, otac četvero djece. U javnosti se pojavljuje s demokratskim promjenama, početkom devedesetih uređuje sindikalni list »Grafičar« i bavi se književnim radom. Od 1996. kontinuirano objavljuje u hrvatskom tisku političke novinske članke, najprije u »Hrvatskom slovu«, gdje je u proteklih više od četiri godine glavni urednik. U hrvatskom tjedniku »Fokus« pokrenuo je i uređivao rubrike religiozne kulture i hrvatsko izvandomovinstvo te uređivao unutarnju politiku. Uređivao je i list »Glas iz pustinje« zaprešićke župe sv. Petra apostola. Potrebno je spomenuti da je od g. 2000. uređivao dvadesetak različitih novinskih rubrika, objavio više od stotinu intervjua, više od 500 članaka, stotinjak prikaza knjiga, po desetak podlistaka i reportaža i više od 220 komentara.

Objavio je i nekoliko knjiga političke publicistike, npr. »Poražena Hrvatska«, »Između Hrvata i Hrvatske«, »Eurodresura«. Pozornost javnosti privukla su i dva naslova u kojima se isprepleću publicistika i novija hrvatska povijest. U knjizi »Nebeska Srbija u Hrvatskoj« Piskač je prvi objavio izvorne dokumente okupatorskih vlasti Republike Srpske Krajine, a u knjizi »Haag protiv Hrvatske« prikupio je novinsku građu, domaću i inozemnu, o uhićenju generala Ante Gotovine. Uredio je i zbornik povijesnih radova s Dana dr. Franje Tuđmana - »Hrvati kroz stoljeća«.

»Općenito se može reći: Kad narod ima koga birati, onda izlazi na birališta. Kad pak narod nema koga birati, bez obzira koliko je kandidata u izbornoj igri, većina apstinira i onda manjine, u nas izborno vrlo disciplinirane, izaberu svojega kandidata.«

»U ovome trenutku u hrvatskom višestranačju nemamo konsenzus ni o tome da nam je potreban konsenzus o nacionalnim interesima. U tom pogledu dosegli smo dno.«

Od književnih djela od godine 1986. objavio je zbirke poezije: »Vatrom na rijeku«, »U trenutku apokalipse«, »Očeva šutnja«, »Pogled s burze 10290«, »Rieči su luknje su rieči«, te roman za odraslu djecu »Prvo računalo«, s temom velikosrpske agresije, progonstva, povratka i obnove, i knjigu putopisa »Velika Hrvatska«. Piše standardnim hrvatskim jezikom i kajkavskim narječjem. Član je Društva hrvatskih književnika. Uvršten je u nekoliko antologija poezije i putopisa.

Nastavak dosadašnje politike Pantovčaka

Prvi krug izbora za novoga hrvatskog predsjednika je gotov. Kako tumačite ishod i je li on za Vas očekivan?

Piskač: S obzirom na to da je predsjednička kampanja okupirala došašće i Božić, da su pravi politički problemi u kampanji programirano potisnuti u drugi plan, da su mediji otvoreno favorizirali predsjedničke kandidate Mesićeva kontinuiteta, da na izbore nije izišlo više od pedeset posto biračkoga tijela, da su izvori financiranja favoriziranih kandidata zamagljeni i da sve to skupa govori o neregularnosti, izborni rezultati nisu me iznenadili. Istina, očekivao sam nešto veći postotak osvojenih glasova dr. Miroslava Tuđmana i dr. Josipa Jurčevića. Iznenadio me velik broj osvojenih glasova Andrije Hebranga, Dragana Primorca i Nadana Vidoševića. Ivo Josipović očekivano je dobio glasove one manjine na koju je svojedobno upozoravao prvi hrvatski predsjednik. Milan Bandić je upornošću i velikim sredstvima uloženim u kampanju vješto iskoristio razmrvljenost tzv. desnih kandidata, a zalaganjem za treći entitet dobio je glasove BiH i dijaspore i time osigurao drugi krug u kojemu je sve moguće, pa i to da on pobijedi, osobito ako na izbore iziđe dio onih birača koji su u prvom krugu apstinirali.

Kako tumačite činjenicu da u utrci za hrvatskoga predsjednika »nova lica«, očito, nemaju prevelikoga izgleda, a s druge se strane stalno ističe potreba za novim ljudima s novim idejama, novim planovima i novim rješenjima?

Piskač: Kad pogledamo unatrag, možemo reći da je na prvim demokratskim izborima pobijedilo »novo lice« - dr. Franjo Tuđman. Kad je i drugi put pobijedio, više nije bio novo lice već je pobjedu ostvario kao snažna osoba i dokazani državnik od velikoga povjerenja naroda, što dokazuje i visoki postotak birača izišlih na birališta. Poslije njega dva puta je izbornu pobjedu odnio Stjepan Mesić, koji zasigurno nije bio »novo lice«, poznat je još od 1967. kad je u Saboru SRH tražio uhidbu potpisnika Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika. Općenito se može reći: Kad narod ima koga birati, onda izlazi na birališta. Kad pak narod nema koga birati, bez obzira koliko je kandidata u izbornoj igri, većina apstinira i onda manjine, u nas izborno vrlo disciplinirane, izaberu svojega kandidata. Budući da ta manjina, raspoređena po strankama i središtima moći, drži enormnu moć u hrvatskom društvu - od političkog preko gospodarskog do financijskog i medijskog, a u protekla dva predsjednička mandata navikla se na predsjednika države kao svojega pokrovitelja i glasnogovornika -, predsjedničku je kampanju medijski i psihološki usmjeravala prema svojim ciljevima. Nisu tijekom kampanje otvarana bitna politička pitanja od nacionalne važnosti. Jer da jesu, uvidjelo bi se da među tolikim predsjedničkim kandidatima postoji »novo lice« koje jamči prekid s dosadašnjom politikom Pantovčaka u kojemu je Hrvatska pozicionirana kao stabilna haška kolonija i kao lokomotiva Zapadnog Balkana, u kojem je izgubila suverenu vanjsku politiku, bankarsku industriju, obavještajnu samostalnost, medijsku neovisnost, a na tragu je da arbitražom izgubi i teritorijalni suverenitet, osim toga zakoračila je i u dužničko ropstvo.

Ponor između političkih elita i naroda

Slažete li se s ocjenama nekih istaknutih javnih djelatnika i medija da su i ovi izbori doveli do polarizacije hrvatskoga društva?

Piskač: Slažem se s ocjenom da je hrvatsko društvo duboko podijeljeno. Ta je podjela nametnuta, a jedan joj je od bitnih ciljeva da nadomjesti nepostojanje konsenzusa o temeljnim nacionalnim interesima. To se osobito osjeća u mirnodopskim okolnostima i u okolnostima razmrvljenosti hrvatske većine. No, ako pogledamo pobliže akutne političke teme i aktualne političare, onda ćemo vidjeti da se većina njih slaže u bitnim političkim pitanjima. Što je primjerice Savez za Europu? Ništa drugo nego kapitulacija pred svakim zahtjevom Bruxellesa, u tom pogledu postoji konsenzus političkih stranaka, da ne kažem jednoumlje. Savez se slaže da se bitne odluke donose izvan države, a njegova je uloga da te odluke proglasi bezalternativnim domaćim zadaćama i strateškim ciljevima. Ni u jednoj stabilnoj državi vanjska politika ne definira unutarnju, već obrnuto, stabilna unutarnja politika podloga je vanjskoj. Zato i na tom planu postoji još jedna opasna podjela, a to je podjela na stajališta političkih elita i stajališta većine hrvatskoga naroda. Taj je ponor sve dublji, ali demokratski orijentiranu većinu poduprtu braniteljskom populacijom u ovom trenutku nema tko povesti. Dodajmo tomu da nemamo jakih neovisnih medija i jednu središnju nacionalnu stranku. To je iznimno opasno s obzirom na okolnosti u kojima živimo.

»Strateški« ciljevi iznad nacionalnih

Predsjednički su se kandidati izjašnjavali, odgovarali i govorili o mnoštvu tema iz raznovrsnih područja, od unutarnje, vanjske, obrambene, gospodarske, kulturne, obrazovne, zakonodavne politike i dr., no, ne čini li Vam se da se, možda, u toj »šumi« nije vidjelo jedno »drvo« koje je od životne važnosti za Hrvatsku, a koje ste već spomenuli: zajednički konsenzus oko temeljnih nacionalnih interesa?

Piskač: U ovome trenutku u hrvatskom višestranačju nemamo konsenzus ni o tome da nam je potreban konsenzus o nacionalnim interesima. U tom pogledu dosegli smo dno. Sabor je donio Deklaraciju o zaštiti digniteta Domovinskog rata, ali je se nitko ne drži, pa ni donositelj te deklaracije, koja je pak u suprotnosti s osnovnim elementima suradnje s Haškim sudom Savjeta za suradnju s Haškim sudom Račanova stratega Ive Josipovića. Ili, trebamo li se konsenzualno sporazumjeti da dužničko ropstvo nije nacionalni interes? Je li odustajanje od gospodarskog pojasa nacionalni interes? Ili, odustajanje od međunarodnoga pomorskog prava u korist arbitraže, ili prihvaćanje haških optužnica s kvalifikacijom zajedničkog zločinačkog pothvata? Nas neprestano uvjeravaju kako iznad nacionalnih interesa postoje neki nadinteres umotan u celofan »strateških ciljeva«.

Naravno da je potrebno imati konsenzus oko nacionalnih interesa. To ima svaka država koja drži do sebe, koja sama odlučuje o svojoj sadašnjost i budućnosti na temelju povijesnih iskustava i objektivnih okolnosti. Što se tiče predsjedničkih kandidata, moje je duboko uvjerenje kako većina njih nema kvalitetno polazište, sintezu iz koje bi mogli graditi nekakvu prihvatljivu na načelima utemeljenu politiku, koja bi mogla ponuditi bitne točke hrvatskoga nacionalnog konsenzusa, kao temelja nacionalnog jedinstva. Po mom mišljenju, neki su i postali predsjedničkim kandidatima samo zato da dodatno zbune biračko tijelo, razmrve glasove i tako omoguće još jedno desetljeće bez konsenzusa o temeljnim nacionalnim interesima. Drugim riječima, na djelu je kontinuirana proizvodnja magle i gusaka kako bi se osigurala proizvodnja pristanka. Zato je većina u prvi plan stavila posljedice: pljačku, korupciju, itd., a zanemarila uzroke koji vode prema političkoj korupciji. Ona je u Hrvatskoj temeljni problem iz koje onda proizlaze ostali oblici korupcije.

Neovisni komentatori - prsti jedne ruke

Zašto se u odabiru političkih analitičara, pa i za komentiranje predsjedničke utrke, u medijima redovito pojavljuju uvijek iste osobe, uglavnom iste političke provenijencije?

Piskač: To je posljedica. Uzroci su duboki, obrazloženje uzroka nadilazi ovaj razgovor. Ukratko, bez obrazloženja i fusnota: Većina komentatora u medijima nisu neovisne osobe. Oni su zapravo glasnogovornici ili političkih središta moći ili obavještajnih služba ili nekih drugih središta, uključujući i inozemna. Nemam ništa protiv toga da svaka politička skupina u društvu ima pravo komentirati, ali to u nas nije slučaj. Pojavljuju se komentatori samo jedne opcije. Sve to vonja na staro jednoumlje. Što je komentator provjereniji glasnogovornik, to mu bolje ide. Što je pak neovisniji, to »po većem trnju bos hoda«. U razdoblju od 1990. do 2000. imali smo pluralniju, demokratičniju komentatorsku scenu. Poslije 2000, međutim, jedna je opcija istjerana iz javnoga života, ona koja je polazila od nacionalnih interesa i otklona od totalitarnog komunizma, pomela ih detuđmanizacija, to jest rashrvaćivanje slobodarske Hrvatske i uspostava pokorne. Istodobno, neki medijski glasnogovornici detuđmanizacije postali su veleposlanicima. Mediji su predani u ruke i moral stranih vlasnika. I to je također grijeh struktura.

Demokratska većina hrvatskog naroda, nažalost, u dnevnim novinama već godinama nema svoje komentatore. Na tom planu moram reći da je zakazala i Katolička Crkva. Nije uspjela afirmirati nijedno istaknuto komentatorsko ime u svjetovnim medijima. Općenito govoreći, katolički novinarski laikat nema se gdje i oko čega okupiti, premda ima što reći i ovakav kakav jest, raspršen i neorganiziran, bez glasila, u svakodnevnoj borbi za golu egzistenciju, ponižavan i etiketiran, odgovorio je na zabrinjavajuće znakove vremena prije negoli su stvari postale razvidnima. Trenutno u svjetovnom tisku imate toliko slobodnih, neovisnih komentatora da ih možete nabrojiti na prste jedne ruke!

Ekstremna desnica - virtualni proizvod ljevice

Kako tumačite da baš nitko nije reagirao na ispad televizijskoga novinara koji je u tzv. »izbornome stožeru« jedne televizijske postaje javno i hladno govorio o »ekstremnim desničarima u Hrvatskoj« koji priželjkuju novog predsjednika na tragu dr. Franje Tuđmana? Kome je u interesu stalno plašiti svijet i stvarati od Hrvatske »slučaj«? Osim toga, što mislite po kojim se to mjerilima dijelovi hrvatskoga naroda i biračkoga tijela može i smije proglasiti »ekstremnima« u danas slobodnoj Hrvatskoj?

Piskač: Ocrnjivanje i blaćenje Hrvatske i hrvatskoga naroda sigurno nije hrvatski interes. Prema svim mojim spoznajama - a o tome najzornije govore parlamentarni, predsjednički i lokalni izborni rezultati - u Hrvatskoj nema desnice, kamoli ekstremne desnice. Oni su uglavnom virtualni proizvod ljevice koja je uspješna jedino u proizvodnji etiketa, to joj je, naime, i odličan izvozni proizvod. Toj ljevici, koja je do jučer zagovarala marksističku tezu da države moraju odumrijeti, osim dakako Jugoslavije, pridružile su se i druge retrogradne snage: obnovljena orjunaška struja, konsolidirana jugoslavenska opcija, prikriveno četništvo, dernečki antifašizam kao krinka za komunizam i komunisti pretvoreni u novokomponirane kapitaliste. Svi oni imaju svoje parcijalne interese, čiji je zbroj njihovo političko polazište. Da bi mogli opravdati svoje postojanje i prikriti ciljeve, potrebno im je međusobno jedinstvo, nadzor nad medijima i etikete za one koji nisu u njihovu taboru ili, kako je to netko već nazvao, »čoporu«. Za njih vrijedi pravilo: Dok imamo neprijatelja, mi smo netko i nešto; kad ga nemamo, treba ga izmisliti. Samo po njihovim ideološkim mjerilima može se i danas etiketirati osobe ili skupine, pa i dijelovi naroda. Riječ je o atavizmu iz arsenala ekstremnoga jugokomunističkog totalitarizma. Suvremena hrvatska historiografija, inače spora u ocjenama, već je u kontekstu ovoga desetljeća primjetila elemente "restaljinizacije".

Imaju li katolička načela pravo javnosti?

Većina je predsjedničkih kandidata u predizbornoj anketi »Glasa Koncila« nastojala, čini se, ostaviti dojam »pravovjernog« katolika. Međutim, nužno se nameće pitanje: Što se dogodilo s njihovim vjerskim uvjerenjem u nekim prijelomnim situacijama, npr. kod saborskoga izglasavanja zakonskih odredaba koje su duboko protukršćanske?

Piskač: Kvaliteta univerzalnih vrijednosti predsjedničkog kandidata koji hoće biti predsjednikom u državi koja ima katoličku većinu morala bi biti odlučujućom ili barem izrazito bitnom za konačni izborni rezultat. Ta kvaliteta može se detektirati i prema načelima socijalnog nauka Crkve. U nas takvu analizu predsjedničkih kandidata nitko nije ponudio. To pokazuje da je u katoličkoj većini na djelu kriza kriterija i načela.

Socijalni nauk Katoličke Crkve nije dovoljno afirmiran ni u Crkvi, o njemu se u župnim zajednicama gotovo i ne govori. Na širem planu katoličkog dnevnog lista nema, o dalekovidnici da i ne govorimo, pa se načela i prepoznavanje tih načela u konkretnom društvu i konkretnim politikama i političarima utope u poplavama programiranih manipulacija. Prigodne poruke hrvatskih biskupa ne mogu pokriti tu prazninu, one su poput vatrogasnih mjera. Ako katolička načela ne postanu katolicima životno stajalište s punim pravom javnosti, onda nam je doista mjesto u sakristiji, kako to i priželjkuju dominantne politike u ovom desetljeću. Ne može se istodobno biti privatno »dobar katolik« a javno šutljiv oportunist, isto tako ne može nemoralna osoba istodobno biti »dobar Hrvat«.

Drugi krug predsjedničkih izbora?

Piskač: Opet smo pred izborom između dva loša kandidata odabrati manje lošega. Trećega, naime, većina nije mogla i smjela prepoznati u prvom krugu, pa mi se čini opravdanim pitanje biskupa Slobodana Štambuka bismo li, naime, na predsjedničkim izborima prepoznali Isusa da se kojim slučajem osobno kandidirao. Biramo između dva socijaldemokrata. Josipović je kandidat koji dolazi odozgo, Bandić pak odozdo. Josipovića podupire Savez za Europu, srpska nacionalna manjina i aktualni predsjednik. Bandić je bliži narodu. Ishod u konačnici ovisi o tome koliko će birača izići na izbore. Što ih više iziđe Bandić ima veće šanse, bez obzira na to što su mediji u funkciji Josipovićeve kampanje.

Klijentela zadužena za dizanje ruku

Netko će prstom uprti u Hrvatski sabor i reći da u njemu ipak sjede »nova lica«.

Piskač: Na prvi pogled je to točno, jer su SDP i HDZ doista uveli dosta »novih lica«. No, njihova je kakvoća zanemariva. Uglavnom je riječ o klijenteli zaduženoj za dizanje ruku. Na hrvatskoj stranačkoj sceni u ovome trenutku nema nijednoga političara od formata. No, hrvatski narod zna da hrvatski političar mora izgarati za opće dobro (kao što su u prošlom stoljeću izgarali i izgorjeli Stjepan Radić i Franjo Tuđman), te je u većini odustao sudjelovati u prljavoj igri jer mu je medijski tijekom cijele kampanje agresivno sugerirano da su izborni rezultati unaprijed poznati. Isto se ponavlja i u drugom krugu na štetu Milana Bandića, koji zagavarajući pomirbu umjesto razdora i zajedništvo umjesto rasuća, pokazuje novo lice hrvatske socijaldemokracije.

»Profesionalno« medijsko favoriziranje pojedinih kandidata

Recite nešto o medijima tijekom predizborne kampanje: Jesu li »pošteno« i profesionalno »odradili« svoj posao?

Piskač: Mediji su »profesionalno« odradili favoriziranje pojedinih kandidata, kako tiskani, tako i dalekovidnice i portali. Gledajući u cjelini, nisu bili pošteni ni prema svim kandidatima, niti prema biračima, a niti prema demokratskom političkom sustavu. Takvu neodgovornost omogućuje im i nedostatak zakonskih rješenja koja reguliraju izbore, što se može uvrstiti u grijeh struktura. Izborno zakonodavstvo je puno rupa. Nedopustivo je da primjerice jedna TV-kuća bira zapravo svojega predsjednika!

 

 

Glas Koncila

 

Uto, 2-03-2021, 00:00:21

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.