Uspostava treće Jugoslavije pomalo izlazi na vidjelo 

Sada ste se, gospodine Šibl, pomalo neočekivano vratili politici i preuzeli predsjedanje udruge Jedino Hrvatska. Što Vas je ponukalo na povratak političkoj pozornici?

Ponukalo me je izabrano društvo na vlasti i oko vlasti, ljudi koji se ponašaju kao da im je netko darovao Hrvatsku i sada su spremni prodati našu slobodu, državnu neovisnost, iznevjeriti Domovinski rat i sve što je postignuto u borbi za osamostaljenje. Zbog takve politike priklonio sam se udruzi "Jedino Hrvatska".

Kako ste najavili, udruga namjerava prerasti u stranku istog imena. U Hrvatskoj već ima preko stotinu stranaka. Treba li joj još jedna?

Sve te stranke, a osobito one parlamentarne zagovaraju članstvo Hrvatske u NATO-u i Europskoj uniji i sve su spremne ispuniti politički uvjet Unije, uspostavu „Treće Jugoslavije" ili, kako to zovu, Zapadnog Balkana. A ta Jugoslavija bit će gora od one prethodne jer je u njoj Albanija umjesto Slovenije. Mi, naprotiv, smatramo da bi utapanje Hrvatske u balkansku zajednicu bila prava katastrofa za Hrvatsku, za slobodu hrvatskog naroda, za kvalitetu života svakoga građanina. U tom smislu, dakle, nema stotinu i više stranaka. Postoje samo dvije strane, oni i mi.

Vi sebe smatrate više pokretom nego strankom određenog svjetonazora. Zašto?

Pokret smo jer računamo da će svaki razuman čovjek, bez obzira na idejna usmjerenja, biti za samostalnost i neovisnost vlastite domovine jer je to ideal svakog naroda. Nenormalno i neprirodno bi bilo da Hrvati žele da njima upravlja netko iz inozemstva, da im netko izvana propisuje kako će živjeti i što će raditi.

Za razliku od svih stranaka koje sebe nazivaju i "Savezom za Europu", mi smatramo da neovisna i suverena Hrvatska nema alternative. Uostalom, Hrvatska je kao takva priznata od svjetske organizacije naroda, od svih država svijeta. U tom smislu mi smo "Savez za Hrvatsku", pa meni nije nikakav problem pozvati da nam se pridruže svi ljudi, i oni "desni" i oni "lijevi", uz jedini uvjet da su za vlastitu slobodnu i neovisnu domovinu. Duboko sam uvjeren da je broj takvih ljudi milijunski.

Kažu da ste vi protueuropska udruga, da ne volite Europu. Je li to točno?

To nije točno. Povijest Europe je i povijest Hrvatske. Ali Europa i EU nisu isto. Europska civilizacija i kultura su i naše. I Hrvatska je kroz povijest pridonijela njihovu razvoju. Kako bi sad netko u hrvatskom narodu mogao biti protiv, recimo, prava i sloboda čovjeka kakva su ostvarena u Europi ili protiv proglasa Francuske revolucije da su svi narodi suvereni bez obzira na brojnost. Duboko smo svjesni europskih civilizacijskih dostignuća bilo da se radi o njemačkom socijalizmu, engleskom parlamentarizmu ili djelotvornosti pruskog činovništva u državnoj upravi. Zato je netočno i zlonamjerno optuživati nas da smo protueuropski nastrojeni.

No, Europska unija posve je nešto drugo. To je neravnopravna zajednica u kojoj prevagu imaju velike zemlje poput Francuske, Njemačke, Velike Britanije i Italije. Neravnopravnost je vidljiva na svakom koraku. Uzmite samo Europski parlament. Nacionalne stranke koje mahom dolaze iz malih država tamo nemaju nikakvih izgleda. Slovenija npr. ima 10 od ukupno 732 zastupnika. Mnoge od tranzicijskih zemalja tek su nakon ulaska u EU shvatile da se mogu oprostiti od zaštite nacionalnih interesa. Zato je češki predsjednik Vaclav Klaus nedavno izjavio: "Ulazak Češke u EU najfatalnija je grješka u našoj povijesti."

Politički smjer određuju gospodarski najjače i najmnogoljudnije zemlje Unije jer daju najviše zastupnika. A sve su pod utjecajem multinacionalnog Kapitala. Većina zastupnika u Europskom parlamentu praktično su lobisti međunarodnih kompanija i zastupaju njihove interese. Tranzicijske zemlje postale su lovište tih kompanija koje od njih kupuju sve što vrijedi i neometano im prodaju svoju robu. Oni propisuju koliko će tko saditi maslina ili voćaka, koliko smije imati vinograda, koliko mlijeka ili goveda. Kada bismo prihvatili sve njihove propise i direktive hrvatski bi Sabor imao vlasti i suvereniteta kao neka županijska skupština.

Zato smo protiv članstva u EU. Kada bismo bili na vlasti odmah bismo raskinuli Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju kako to omogućuje članak 124. tog sporazuma.

Temelj je ipak gospodarski opstanak. Kakvi su realni izgledi opstanka Hrvatske izvan europskih integracija? Ne prijeti li nam izolacija i osiromašenje ako se ne pokorimo uvjetima EU?

Mala zemlja može lakše uspjeti sama nego u nekoj integraciji u kojoj bi bila potlačena i neravnopravna. Mogućnosti hrvatskog opstanka i razvoja sigurno nisu u pristupu zajedničkom tržištu EU. To bi za Hrvatsku bilo pogubno. Jer, tom tržištu nemamo što ponuditi, a bit ćemo preplavljeni skupim proizvodima velikih zemalja.

Uz to, uzet će nam najtalentiranije mlade ljude baš kao što nam danas, uzimaju darovite nogometaše, dok će ostalo stanovništvo otplaćivati skupe kredite. Već sada strane banke truju društvo poticanjem potrošnje na kredit i već sada stanovništvo otplaćuje te kredite i preskupe kamate, dvostruko veće nego što su u domicilnim zemljama tih banaka.

Ne vidim što možemo dobiti od Europske unije što i sada nemamo. Vidim samo što nam sve uzimaju, žele uzeti i kupiti. Za nas je najprikladniji švicarski model samostalnosti i neutralnosti. Tada ćemo u miru postupno moći razvijati naše prednosti, a to su svakako poljoprivreda i turizam. Stručnjaci procjenjuju da smo po mogućnostima jedna od najbogatijih zemalja na svijetu. Veličina i kvaliteta hrvatske zemlje i mora više je nego dovoljna da omogući blagostanje stanovništvu od tek četiri i pol milijuna ljudi. A što se izoliranosti tiče, ne vidim kako bismo bili izolirani kad danas u trgovanju s članicama Europske unije kupujemo od njih za jedanaest milijarda eura više robe nego što im prodajemo. Najbolji smo njihov kupac.

Osim toga ne može nas se optuživati da smo za izolaciju Hrvatske samo zato jer strancima ne želimo prodavati zemljište i druga prirodna bogatstva, jer tražimo da zemljišne knjige ostanu u hrvatskim rukama.

Što mislite o Procesu suradnje u Jugoistočnoj Europi (SEECP)?

Potajni rad na uspostavi "Treće Jugoslavije" sada pomalo mazi na vidjelo. Valja znati da je još godine 1993. u britanskom Foreign officeu, osnovan odjel za "Zapadni Balkan". Nazivi Nova CEFTA, SEECP i Zapadni Balkan samo su zamjena za omrznuto ime Jugoslavije. Odmah po Tuđmanovoj smrti Mesić i Račan potpisali su pristup Hrvatske toj "Trećoj Jugoslaviji".

Tada, godine 2000. počinje rashrvaćivanje pod nazivom "detuđmanizacija". Javno i medijski počinje sotoniziranje Domovinskog rata. Stranim obavještajcima dopušta se da uzimaju tajne dokumente kako bi se uz falsifikate omogućili montirani procesi u Haagu. Postupno počinje veličanje komunističke tiranije i tiranina. Pristaje se na pisanje zajedničke povijesti balkanskih naroda i rata.

Predsjednik države izjavljuje kako se svi međusobno moramo jedni drugima ispričati. Domovinski rat sve se češće naziva građanskim ratom. Počinje otklon od hrvatske jezične tradicije i ponovno približavanje Novosadskom dogovoru. Ne spominje se tko je bio agresor, a tko žrtva. Uspostavlja se balkanski kulturološki prostor, organiziraju se zajednički filmski projekti, izdavačka djelatnost, zajedničke športske lige i sl.

Pristaje se na zonu slobodne trgovine, ujednačuju se zakoni i potpisuju sporazumi o energetici, informatici, prometu, ekonomiji i svim drugim područjima od policije do vojske, od državnog odvjetništva do parlamenta. Sada je došlo vrijeme da se ta balkanska zajednica politički institucionalizira. Tako će i europski i američki regionalni planovi i Zapadni Balkan i SEECP dobiti tajnika, središte i upravu

A Ustav zabranjuje bilo kakva udruživanja koja bi mogla dovesti do neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku. Dakle, sva ta Mesićeva, Račanova i Sanaderova djelatnost je protuustavna. Udruga "Jedino Hrvatska" podići će protiv njih ustavnu tužbu. Zbog činjenice da su Hrvatsku protuustavno uvukli u taj balkanski savez oni su u našim očima izdali neovisnu i suverenu državu. Ako u sklopu balkanske zajednice Hrvatska bude u određenim odnosima s EU, onda će biti u istom položaju kao godine 1989., kada je tadašnji francuski predsjednik Mitterand obećavao Borislavu Joviću francusku potporu za uključivanje Jugoslavije u Europsku zajednicu.

Stoga se može postaviti pitanje: čemu Domovinski rat, čemu desetci tisuća poginulih, invalida, udovica, srušenih crkava i domova, čemu ako smo ostali bez neovisne i suverene države koja je izborena u tom ratu? Zbog takve politike može se reći da su vlasti od godine 2000. do danas ustrajale na putu veleizdaje.

Kako gledate na članstvo Hrvatske u NATO-u?

Valja znati da je danas na svijetu od 6 milijardi i tristo milijuna ljudi oko pet i pol milijardi protiv NATO-a. Taj, nekoć obrambeni, a danas ofenzivni vojni savez ratuje po svijetu za američke gospodarske interese i nema razloga da Hrvatska u tomu sudjeluje i financijski pomaže ratne pohode bogate Amerike.

Inače, hrvatskom vojskom može zapovijedati samo Predsjednik države i glavni stožer, a nitko izvana. Dakle, protivimo se članstvu Hrvatske u NATO-u.

Što mislite o haaškom sudištu i presudama tog suda?

Udruga "Jedino Hrvatska" protivi se suradnji s tim sudom. Mi smatramo da suverena država jedina može suditi za kaznena djela počinjena na njezinu teritoriju. To je, uostalom, načelo teritorijalnog suvereniteta na kojem se već stoljećima temelje međudržavni odnosi. Jedino moralno nepodobne ili okupirane države u kojima vlada kaos ne mogu suditi za kaznena djela na svom teritoriju, a to s Hrvatskom nije slučaj.

I na kraju, kako ćete proći na izborima?

Ovo su možda posljednji izbori, a da je Hrvatska izvan spomenutih integracija. Računamo na sve razumne ljude koji žele sami odlučivati o svojoj sudbini da glasuju za nas kako to ne bi bili posljednji izbori u samostalnoj državi.

Igor Mrduljaš
Hrvatsko slovo

{mxc}