Marinković svom rodnom Visu daje novu snagu

 

Projekt Memorijalni prostor „Ranko Marinković“ u Visu na Visu veliki je događaj za lokalnu ali i ukupnu hrvatsku javnost. Ovogodišnji je drugi redom, koji ga sadržaji konkretno čine?

Memorijalni prostor Ranko Marinković novi je jaki projekt vezan uz kulturu čija je priprema u punom jeku. U kolovozu Vis će pohoditi reprezentacija znalaca Rankova djela i lika: filmolog Bruno Kragić, redatelj Antun Tonči Vrdolajk, profesor Milan Bešlić, a iz susjedne Komiže stiže pjesnik Jakša Fiamengo. Prvi se bavi proučavanjem načina na koji je Rankovo djelo pretočeno u fimove i na TV, drugi je snimio ponajbolje uratke po Marinkovićevim djelima, treći je načinio dokumentarac koji riječju i vizualnom snagom i pogotovo televizijskim pristupom (koncepcijom) svjedoči o jakom nadahnuću djelom Viškoga Voltairea. Četvrtoga gosta namjerno sam ostavila za kraj, to je pjesnik Jakša Fiamnego, Komižanin kojega je Ranko zvao Kumpadre, književnik koji Marinkovića čita kao otočanina i kozmopolita u istoj osobi. Lijepo će biti, korisno i uputno poslušati spomenute goste prigodnoga događanja, zanimljivo će biti pogledati ponovno Zagrljaj snimljen prema Marinkovićevoj noveli, a koja čini dio cjeline od pet uradaka koje je snimio T. Vrdoljak, a zatim i dokumentarac koji riječju i slikom prati veličinu književnika rođenoga u Visu i pokopanoga u Komiži.

Javnosti obećavate pravu multimedijsku poslasticu.

Ranko MarinkovićPravi je užitak slušati kad Tonči Vrdoljak priča o Ranku, a nakon prikazivanja sjajne tv drame „Zagrljaj“, jer zna kako je pisao (noću), o kome je pričao za njihovih šetnji (o Krleži - i to provokativno), kako je prihvaćao njegovu interpretaciju svojih djela itd... On kao glumac zna i „skinuti“ Rankov glas i kretnje, što će Višanima ali i gostima Visa, dakle turistima željnima kulturnih događanja, svakako biti vrlo zanimljivo. I Jakša zna slikovito pričati, umije obrazložiti zašto je Marinković zaslužio svoj prostor u predjelu Kut u Visu gdje je rođen, zna lirski govoriti o posljednjem počivališti Rankovu na groblju s kojega puca pogled na Komižu... Milan Bešlić će iz prve ruke protumačiti svoju koncepciju dokumentarca koji je nazvao „Ranko Marinković: Riječi samoće“. U tom dokumentarnom remek-djelu od 30 minuta sadržan je sukus Rankove filozofije života, a vide se i mjesta njegova djetinjstva, što ga je kao književnika odredilo. Kao likovnjak po vokaciji Bešlić će govoriti i o potrebi da Vis dobije i spomenik Rankov... O pretakanju u novi medij Marinkovićeva djela stručno i slikovito umije govori Bruno Kragić, a upravo to tumačenje dragocjeno je u okviru projekta koji nije zamišljen statično nego – multimedijski i u etapama.

Živite u Zagrebu, no podrijetlom ste s Visa. Koliko je ta činjenica bitna u ovoj priči?

Ima nešto u lokalpatriotizmu u dobrom smislu te riječi: moji su svi stari, pa tko i roditelji, rođeni u Visu, ja sam tu vezana korijenima koji vuku natrag odnosno naprijed. I traže da se nešto da ovom sredini koja je godinama bila zapostavljana - u vrijeme komunizma to je bio doslovno zatvoreni otok! - konkretno napravi za boljitak turizma, kulture, prosperiteta uopće. I još jedan detalj: upravo je Ranko Marinković opisivao često događaje u brijačnicama /barbjerijama. A moj je nono imao jednu od njih! Dakle, i on je na neki način bio inspiracija viškome Voltaireu, a to je tek jedan detalj. Jer, kad smo se sretali - najčešće kod dodjele nagrada za Večernjakovu kratku priču gdje je on bio predsjednik žirija, a koja sada nosi njegovo ime! - Ranko bi odmah prešao na viški i zvao: Hod Viška da provjomo... Eto, tko ne bi onda napravio nešto i za njega i za Vis i za sebe uostalom – biti koristan zajednici pravi je izazov! Da ne zaboravim na ponovno uspostavljenu veću suradnju na relaciji Vis-Komiža. Upravo je Jakša Fiamengo lani na otvorenju izložbe Rankovih fotografija u Visu (koju sam pripremila u okviru „Dana Ranka Marinkovića“) izrekao ključnu misao, a kasnije to napisao u članku: Bilo bi dobro da Ranko ima svoj memorijalni prostor u Visu. Eto, danas je on član organizacijsko-provedbenog odbora projekta!

Okrenimo se budućnosti – što će sve biti u budućem prostoru, što vas, koji ste na čelu projekta, čeka dalje?

Spomenuti multidisciplinarni pristup znači da će u budućem prostoru biti ne samo sve knjige ikad tiskane s Rankovim djelima, zatim njegova pisma Matici hrvatskoj (tj. profesorici Ani Linčir koja je godinama na čelu viškoga Ogranka) ili pak donirana karikatura Zvonimira Gavranovića Gage (od njegove supruge Nevenke), te fotografije Rankove iz mladih i starijih dana s prošlogodišnje izložbe, a i ostali artefakti do kojih bude moguće doći... - nego i tv uratci, filmovi, snimke predstava, zatim sve snimke na kojima se Ranko ikada pojavio ... Sve to omogućit će suradnja s HRT-om koja je već dogovorena. Dakle, kad se osigura prostor - a ako to ne bude u dogovoru s obitelji u kući koja se nalazi u blizini Rankove rodne kuće, bit će to neki drugi prostor (za to će se pobrinuti Grad Vis u suradnji sa svim čimbenicima koji nas podupiru) – zaživjet će MPRM u punom obliku. Ali ne i konačnom, jer ne će to biti neki stalni postav u klasičnom smislu i ništa više, dapače. Tu će se moći pritiskom na prekidač pustiti projekcija neke Tv drame, tu će dolaziti akademici i stručnjaci svake vrste – od slavista i književnih kritičara do studenata kojima će to biti prilika za proučavanje Rankova djela In loco – na licu mjesta!

Taj multimedijski i interaktivni pristup donijet će ono nešto, ponudit će suvremeni štih toliko potreban ovom našem vremenu. Jer, kad vi posjetiteljima ponudite – posjet rodnoj kući Ranka Marinkovića, posjet njegovu grobu, mogućnost izbora djela koja su uprizorena u vizualnim medijima – onda je to atraktivnije od uobičajenoga statičnoga prikaza. Ipak, ne smije se zanemariti riječ, pa će ono što je Ranko napisao u ukoričenom izdanju, kao knjiga, ipak biti u prvom planu: bit će tu Sabrana djela od prije ali i nova – u izdanju „Školske knjige“ iz Zagreba! Planira se dolazak toga velikoga izdavača i predstavljanje knjiga na Visu i u Visu!

Projekt inicira i nove književnoteorijske, filmske i ine uratke. Koje, primjerice?

U planu je snimanje dokumentarca sa sjećanjima ljudi koji su Marinkovića poznavali i s njime živjeli i radili – od liječnika Kuzme Petrića i do redatelja Georgija Para te akademika Ante Stamaća (koji je i u organizacijskom odboru) i Tonka Maroevića... Taj bi film trebao biti realiziran u suradnji s Akademijom dramske umjetnosti. I tu je već prvi dogovor postignut s dekanom Enesom Midžićem te redateljem Brankom Ivandom. Sinopsis već postoji, a dokumentarac bi trebao realizirati neki student kojega će dovoljno zaintrigirati život i djelo čovjeka koji je nekada bio profesor na toj istoj Akademiji! Eto, razgovarajući s gospodinom Midžićem čuli smo jednu zanimljivu priču o njegovu „konfliktu“ s Rankom – kad ga je neobičnim metodama „prisiljavao“ da nastavi biti profesor, ali i o Rankovu prijateljevanju s njegovim ocem. To će on i napisati, a još su „zadatke“ pisanja, na obostrano zadovoljstvo, dobili i pristali Stamać, Batušić, Maroević, Šimatović, Vrdoljak i mnogi, mnogi drugi... što će zabilježiti i kamera. Protagonisti toga dokumentarca okrenutog živom i osobnom sjećanju bit će, uz spomenute, i Dubravko Jelčić npr. koji je napisao pogovor za roman Never more u spomenutoj ediciji Školske knjige i koji je podupro projekt kad se natjecao (i dobio!) za potporu Zaklade HAZU...

Kao idejna začetnica i realizatorIca projekta MPRM zaista sam sretna što u organizacijskom odboru imam vrlo ugledne osobe. To su akademik Ante Stamać, prof. i član Glavnog obora MH Milan Bešlić, akademici Nikola Batušić i Krešimir Nemec, filmolog i ravnatelj Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ Bruno Kragić, te iz Visa prof. Ana Linčir, književnica i direktorica OŠ Vis Anela Borčić i ravnatelj muzeja Boris Čargo. Bitno je u odboru imati ljude koji su aktivni i utjecajni u Matici hrvatskoj, u HAZU, u LZMK – zbog procjene o onome što je na planu književnosti i uopće kulture potrebno našoj Hrvatskoj danas. Jer, upravo kad su krize najveće duhovno i kulturno jedinstvo nam je potrebno, a još nam je dargocjenije pozivanje na korijene i ljude koji su nas zadužili. Jer, ako svoje memorijalne postore i razne manifestacije imaju Krleža i Zagorka npr., da o svjetskim uglednicima i ne govorimo, onda je to svakako svojim značenjem i svojom književnom veličinom zaslužio i Ranko Marinković. I to upravo na svom rodnom otoku Visu, u gradu Visu, na Kutu!

Je li projekt prepoznala stručna i šira javnost te lokalna zajednica?

Projekt podupire lokalna zajednica, točnije Grad Vis. Najprije je potporu dao gradonačelnik Dalibor Damjanović, a zatim je to učinio i novi, netom izabrani, gradonačelnik Ivo Radica. Osim toga, početni impuls, novčano i savjetodavnom potporom dalo je i Ministartsvo kulture HR, odmah potom Matica hrvatska ogranak Vis, te nakon njih i Zaklada HAZU. Čovjek se zaista osjeća dobro kad zna da ga prate tako jake institucije, ali to donosi i odgovornost da se ideja čim prije i što je moguće bolje ostvari. Ovdje nije mjesto za spominjanje sponzora, ali i njih ima, jer su shvatili da ulaganje u kulturne projekte i njima znači nov impuls, podizanje vrijednosti i utjecaja.. .isto vrijedi i za Splitsko-dalmatinsku županiju koja će se zasigurno priključiti, kao i Grad Zagreb – ne samo zato što je tu Marinković živio i djelovao, nego i zato što se dio programa odvija i u glavnom gradu Hrvatske – uvijek u veljači: negdje između datuma književnikova rođenja i smrti. Nemoguće je sve spomenuti koji podupiru projekt, ali među njima su vrlo značajni i ADU i HRT.

Duhom protiv recesije. Bi li se moglo reći za ovaj zamah na Visu?

U vrijeme recesije valja nam prionuti poslu, u vrijeme opće, pa i neopravdane kuknjave, zadaća nam je raditi, pa ako je neka ideja vezana za djelovanje na jednom od brojnih hrvatskih otoka, a riječ je o Visu, onda treba i prionuti i jače nego ikad. A ako je riječ o ideji koja povezuje kulturu i turizam, ako znači iskorak za sredinu koja je dugo bila zapostavljana, a to otok Vis zaista jest doživio – to bolje.

Mira Ćurić
Hrvatsko slovo

{mxc}

Pet, 23-04-2021, 04:36:27

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.