Razgovor dr. Miroslava Tuđmana za Biznis.ba

 

Koji su vas razlozi naveli da se odlučite na kandidaturu za predsjednika Hrvatske. Nedavno mi je aktualni izbornik reprezentacije BiH Ćiro Blažević rekao da je „stanje u narodu takvo" da vi imate velike šanse. Kako vidite raspoloženje ljudi u Hrvatskoj?

Prihvatio sam inicijativu za moju kandidaturu koju su pokrenuli ugledni hrvatski znanstveni, kulturni i javni djelatnici. Nekoliko stotina ljudi je potpisalo tu inicijativu a ja sam je prihvatio iz moralnih i političkih razloga, svjestan odgovornosti da se u sadašnjim okolnostima mora i može puno više učiniti za dobrobit Hrvatske. Ljudi u Hrvatskoj očekuju da s nadom, ponosom i optimizmom gledaju na vlastitu budućnost i budućnost Hrvatske.

U jednom intervju ste rekli, citiram: „S emocionalnog stajališta ova današnja Hrvatska nije ona «zamišljena» država. Iako nema razloga da bih se odrekao bilo kojeg dijela vlastitog ili kolektivnog angažmana u njezinu stvaranju." Obzirom da ste tada definirali jedan termin koji, nažalost, nije dovoljno primjećen – a to je to „emotivno-zamišljeno" uređenje - da li i danas mislite isto? I npr. da li bi takvu konstataciju izrekli i neki drugi u susjednim državama.

Hrvatska je vlastitim snagama došla do međunarodnog priznanja i vlastitim je snagama oslobodila okupirana područja. Time je hrvatski narod stekao i ponos i samosvijest da može samostalno odlučivati o svojoj sudbini. To je oslobodilo ogromnu nacionalnu energiju koja nije iskorištena za gospodarski napredak i socijalni razvoj. Umjesto da se na tim osnovama gradi put u euroatlantske integracije, Pantovčak i Banski dvori odlučili su Hrvatsku "izručiti" Europskoj uniji, pristajući na niz gospodarskih i političkih ustupaka na račun nacionalnih interesa. Hrvatska se treba uključiti u Europsku uniju kao zajednicu ravnopravnih država. To znači da ne treba i ne smije pristajati na dvostruke kriterije koji joj se nameću.

Ono što je karakteristično za sve zemlje bivše Jugoslavije – jest da su garniture koje su sudjelovale u ratu i poraću – gotovo na istovjetne načine „stilizirani" kao dio kriminalnog miljea. Da li to možete objasniti sa svog stajališta?

Vaša je konstatacija točna, ali ne zato što je stvarnost takva, nego zato što je stvorena takva medijska slika. A takva je medijska slika rađena prema strategijama "upravljanja krizama" na području "bivše Jugoslavije". Abeceda je političkih strategija, da ako želite nekome određivati budućnost morate mu prvo promijeniti prošlost. I na internetu možete naći niz strategija kojima se od 1995. određuje sudbina država nastalih raspadom Jugoslavije, i njihovim obvezama koje moraju uspostaviti na "zapadnom Balkanu". Ono što nećete naći u tim strategijama je sudjelovanje tih novonastalih država u definiranju ciljeva takve regionalne politike. Ti su im ciljevi nametnuti. Da bi se mogli provesti treba nepoćudne "kriminalizirati". Zato se u nas "kriminalni milje" generalizira kao opće stanje stvari i odnosa, i uvijek se veže za političke elite i vlast. Upravo ta generalizacija je opasna, jer joj je svrha manipulacija. Ne mislim time reći da nema kriminala, već da se prema tome trebamo odnositi kao i u drugim europskim zemljama.

Razgovarate li s običnim građanima. Što vam danas kažu?

U medijima, kako u novinama tako i na televiziji, dominiraju vijesti iz socijalne patologije i crne kronike. To ima za posljedicu pesimizam koji guši ljude. Svjetska kriza samo pojačava osjećaj nesigurnosti. Zato ljudi trebaju nadu i vjeru da će biti bolje. Bez samosvijesti i ponosa nećemo se izvući iz apatije. A to je moguće samo ako smo složni, i ako se počnemo ponašati kao zajednica moralno odgovornih ljudi.

Ako budete predsjednik Hrvatske što će biti ključni pravci vaše politike – u Hrvatskoj, prema BiH, u regiji te vanjske politike?

Ovlasti su predsjednika Republike ograničene prvenstveno na međunarodnu politiku i međunarodne odnose. Na unutarnjem planu odgovornost je predsjednika Republika da bude moralni i kohezivni faktor. Na unutarnjem planu založit ću se za prestanak svađa, kriminalizacije i proizvodnje sumnji, sve ono što danas razjeda hrvatsko društvo i onemogućava dogovor oko ključnih pitanja budućnosti. Kao što sam rekao, nama treba sloga i zajedništvo da bismo osigurali brži socijalni i gospodarski razvoj, te sigurnost i blagostanje građana. Prema susjednim zemljama Hrvatska treba voditi dobrosusjedske odnose, posebno prema BiH s kojom ima najduže granice i najveću gospodarsku razmjenu. Osim toga, zbog geografskih okolnosti i razvojni planovi obiju zemalja moraju se usklađivati, a to je moguće samo ako su uspostavljeni dobrosusjedski odnosi. Hrvatska je osim toga zainteresirana da se Hrvati u BiH osjećaju kao konstitutivni i ravnopravni narod s ostala dva naroda, kako bi u BiH osigurali svoju budućnost. No, nisam zagovornik Zapadnog Balkana kao posebne regije u Europi ili regije s posebnim statusom u Europskoj uniji.

Nedavno ste izjavili da BiH treba biti uređena kao država sa tri entiteta. Nevjerojatno je kako se ta vaša izjava poklopila sa onim što se u BiH počelo događati nakon vašeg intervjua, mislim na Prudski sporazum i razoktorivanje nekih detalja vezano za njega. Izgleda da je ta izjava pala na vrlo plodno tlo, ali da jedini Dodik to sada smije javno reći.

Republika Srpska je legalni entitet u Bosni i Hercegovini, bez obzira koliko se ta činjenica s moralnog ili nekog drugog stajališta osporava. Zato je poželjno da predstavnici druga dva naroda progovore o konačnom ustavnom rješenju Bosne i Hercegovine. Što prije o tome počnu i Hrvati i Bošnjaci razgovarati prije će se doći do samoodrživog rješenja za Bosnu i Hercegovinu. Moje je mišljenje da je razborito polazište za te razgovore tzv. Cutileirov plan, tj. dogovor o načelima ustavnog uređenja BiH. Taj dogovor potpisali su vođe sva tri naroda u ožujku 1992. kao uvjet međunarodne zajednice da BiH bude priznata kao država.

Kako komentirate posljednje prijedloge koje dolaze od Jeremića i Dodika o uspostavljanju specijalnih odnosa između Federacije BiH i Srbije, odnosno između RS i Hrvatske. Da li iza toga stoji neka druga inicijativa, poput konfederacije RS i Srbije?

Uspostava konfederalnih odnosa između RS i Srbije značila bi stanovitu promjenu međunarodne scene. Međutim, međunarodni poredak ne mogu samostalno mijenjati ni velike a još manje male države. Pa tako to nije moguće ni parcijalnim ugovorima između entiteta i neke države. Međunarodni poredak, moguće je mijenjati samo uz suglasnost međunarodne zajednice. S druge pak strane gospodarski odnosi u vremenu globalizacije mijenjaju se po logici kapitala i profita. Čini mi se da će ta logika prije dovesti do gospodarskih pa zatim socijalnih i demografskih promjena, nego ona politička od koje neki strahuju.

Kako sin utemeljitelja Hrvatske vidi današnju hrvatsku politiku – politku hrvatskih političara u BiH. Za Dragana Čovića se tvrdi da je ucijenjen od međunarodne zajednice, za Božu Ljubića da se nije uspio izgraditi kao lider, drugi baš i nemaju neko utjecajno mjesto.

Već sam upozorio da Hrvatska nema političke elite. U Hrvatskoj postoje upravljačke elite koje se "software-om" opskrbljuju u Bruxellesu. Poznate su izjave hrvatskih premijera i ministara koji u Bruxellesu izjavljuju "Mi smo dobili zadaću i mi ćemo je izvršiti". Zašto je tome tako? Zato što nemamo institucionalnu infrastrukturu koja priprema vlastitu strategiju razvoja i definira razvojne planove. Vjerujem da je slična situacija i u BiH, i da vrijedi za sve političke opcije. Političari bi trebali biti "glasnogovornici" razvojnih planova i strategija koje pripremaju intelektualne elite društva kojem pripadaju.

Jeste li imali nakanu osnovati svoju stranku u BiH? I na čiju podršku računate ovdje?

Nemam namjeru osnivati stranku u BiH. Jasno da na biralištima računam na potporu Hrvata iz BiH, ali i na javnu potporu onih koji su za trajno ustavno uređenje BiH koje će osigurati stvarnu, a ne deklarativnu konstitutivnost i ravnopravnost sva tri naroda u BiH.

Kako to da se HDZ tako olako odrekla nasljeđa Franje Tuđmana? Imate li osobne frustracije zbog toga, imate li gorčinu i na kraju – da li je to HDZ-u više koristilo ili štetilo?

HDZ se deklarativno nije odrekao baštine predsjednika Tuđmana. Da je to učinio stranka bi se raspala i HDZ ne bi mogao pobjeđivati na lokalnim i parlamentarnim izborima. No da je aktualno vodstvo HDZ-a učinilo niz kompromisa na račun nasljeđa svog utemeljitelja, prešutno je pristalo na kriminalizaciju Domovinskog rata, odustalo je od samostalnog vođenja vanjske politike, itd. to je isto točno. Od HDZ-a koji je do 2000. sam imao većinu u Saboru, takva je politika HDZ dovela do toga da tek u koalicijama s drugima može sastaviti vladu. Osobno nemam frustracija ni gorčine zbog prošlosti, već zbog propuštenih prilika radi budućnosti. Neostvarene prilike cijena su današnjeg pesimizma i budućih kriznih situacija.

Haris Silajdžić je prije nekoliko dana izjavio da je Slobodan Milošević u Daytonu tražio da se državna imovina BiH uknjiži na entitete te da to Amerikanci nisu dozvolili. Ne znam nikog kompetentnijeg sudionika kojeg bih mogao upitati: kakav je bio stav pokojnog hrvatskog predsjednika? I kakav je vaš osobni stav: da li država BiH treba prepustiti imovinu entitetima?

Ne znam kakav je stav predsjednika Tuđmana bio po tom pitanju, i da li se on o tome uopće izjašnjavao. Osim toga predsjednik Tuđman nije bio svo vrijeme pregovora u Daytonu, već na njegovu početku i kraju. Treba li BiH prepustiti imovinu entitetima to mora slijediti iz logike ustavnog ustroja zemlje.

Imam sljedeći scenarij na umu : pobjedite u utrci za predsjednika. Da li bi ste nakon toga ušli u HDZ i preuzeli stranku koji je vodio vaš pokojni otac?

Nikada nisam bio član HDZ-a. Sudjelovao sam u Domovinskom ratu kao dragovoljac i stvaranju hrvatske države iz uvjerenja. Ponosan sam što sam u 1990-im imao priliku biti na visokim dužnostima i što sam provodio državnu politiku. Prema sadašnjim zakonima predsjednik Republike Hrvatske ne može biti član političke stranke. Dakle, nemam nikakve namjere baviti se HDZ-om.

Nakon Prudskog sporazuma (Tihić-Dodik-Čović) rečeno je na Deutsche welle da Europljani žele potisnuti Amerikance i Ruse novom strategijom prema BiH, ali da to baš i neće tako olako završiti. Amerikanci u BiH danas doista izgledaju potisnuti. Nedavno je njihov ambasador izjavio kako se protiv američkih diplomata u BiH "vodi užasna kampanja". Kakva je vaša procjena tog okršaja.

Amerikanci su se sami povukli iz BiH i prepustili vodeću ulogu EU. Nakon skoro deset godina očito je da EU nije obavila posao kako treba. Smatram da bi pojačani interes američke politike ne samo u BiH, nego i na cijelom području jugoistoka Europe bio dobrodošao i da bi ubrzao donošenje trajnih rješenja.

 Hoće li vam našeteti afera Zagorac?

Nije mi poznato da imam neke veze s "aferom Zagorac". Insinuacije da sam znao nešto o sumnjivoj kupovini oružja, pokazale su se lažnima, i to se može lako provjeriti. Kome će "afera Zagorac" naštetiti, to će se vidjeti po završetku sudskoga procesa.

Ubojstvo Hodakove i Pukanića su događaji koji su obilježili proteklu godinu ne samo u Hrvatskoj već i šire. Nama u BiH je nevjerojatno da predsjednik Mesić više puta ističe da je Pukanić bio njegov prijatelj. Ispalo je na kraju – da je Hrvatska, od Sanadera do Mesića, debelo upletena u veze s mafijom preko nekih ljudi. Rezime – eru „tuđmanizma" je zamijenila era mafije. No, hrvatski mediji ne govore o tome na taj način. Denis Latin mi je nedavno rekao da „Hloverka na HRT štiti mafiju".

Hrvatska je prepuna nevjerojatnih optužbi i nevjerojatnih prešućivanja. Predsjednik Mesić nije samo prijatelj s Pukanićem, nego i Pukanićev prijatelj Petrać je navodno jedan od financijera njegove izborne kampanje. Prije četiri godine Mesićev savjetnik za nacionalnu sigurnost dobio je zabranu ulaska u EU; mediji pišu da se protiv sadašnjeg savjetnika vodi istraga o legalnosti njegovih operacija u Austriji; protiv jednog drugog njegovog savjetnika mediji pišu da se vodi istraga u svezi s drogom, itd. Bilo koja od tih "afera" imala bi u nekim drugim zemljama porazne posljedice za političara. S druge pak strane etikete "mafija" dijele se "šakom i kapom". Denis Latin nije izuzetak u takvom ponašanju. Termin "mafija" ušao je u svakodnevni politički govor pa se koristi i za imenovanje političkih protivnika. Takav govor zasjenio je neučinkovitost policije i izvještajnih službi u otkrivanju zločina, ubojstava Ivane Hodak i Ive Pukanića, zločina koji su zgrozili hrvatsku javnost. Da bi se sve to dovelo u red treba promijeniti političku kulturu i nametnuti pravila ponašanja, moralnu i političku odgovornost, kojih sada u politici nema.

Azer Jugo
Biznis.ba

{mxc}

Čet, 26-11-2020, 02:04:49

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.