Dok to vruće poslijepodne, 9. rujna, ulazeći na Brod na Savi, čekam razgovor s Ivom Gregurevićem, pitam vlasnika tog ugostiteljskog objekta je li moj sugovornik već stigao. - A naš Ivo? Sad će on ako ste dogovorili sastanak. Biti poznata osoba, mnogima znači uspjeh, ali doživjeti da vas obični ljudi vole, da svaki čovjek na ulici kojeg sretnete kaže - naš Ivo, što je drugo nego postati legenda za života. Povodom 13. dana hrvatskog filma u Orašju razgovarali smo s glumcem i tvorcem ovog festivala, živom legendom, ali prije svega čovjekom Ivom Gregurevićem.
Hrvatsko slovo nastoji pratiti Dane hrvatskog filma u Orašju. Posljednji put smo s vama razgovarali na desetu obljetnicu kada ste kao specijalne goste imali Indijance iz Bolivije. [to se u ove tri godine promijenilo?
- Pomijenili su se filmovi, došli su novi. Značajnija promjena je i ta što smo prošle godine utemeljili nagrade glumcima i redateljima. Prošle godine nagradu je dobio Vanja Drach, a ove Relja Bašić i Bogdan Žižić. Nagrada se zove Zlatni dukat, to je naše, posavsko odličje. Tu skulpturu za dukat od abanasa starog 5800 i više izra`uje Hrvoje Benković.
I ove godine prikazujemo sve filmove s Pulskog filmskog festivala i jedan-dva filma iz BiH. Prolazeći sinoć kroz grad stekli smo dojam da mještani više znaju o popratnim doga`anjima nego o filmovima?
- Ništa čudno za širu javnost. Mnogi su čuli za festival, pa znaju tko dolazi i što se doga`a, ali manje što se odvija u kinodvorani. No, festival i filmovi imaju svoju publiku.
Ima li nekih novosti koje biste mogli uvesti nakon 13 godina, nešto što će još podići razinu? Jeste li vi osobno zadovoljni?
- Naravno, mogli bismo mi napraviti dosta toga, samo trebaju sredstva. Ova sredstva koja dobivamo od sponzora za uvo`enje novih sadržaja nisu nam dovoljna. Sve je više publike na ovim našim zabavama i zbog njih se obvezujem da ću nastojati dobiti više sponzora tako da publika sve može imati besplatno. Eronet bi trebao i dalje biti glavni sponzor; mislim da će se ta suradnja nastaviti. Dobrih ideja, druženja, umjetnosti i dobrih filmova uvijek će biti.
Mi smo doznali da Vaša priredba svake godine svom Orašju donese dosta novaca. Kakva je tu situacija?
- Svi novci koje mi dobijemo idu u proračun općine ili županije, i to je to. Drago mi je da mještani Orašja na različite načine imaju koristi od toga, nešto zarade.
Vaši osobni planovi?
- Ove godine snimio sam najviše filmova i najviše televizijskih serija. Još ću snimiti četiri igrana filma i dvije serije. Još ću do kraja godine snimiti dva igrana filma i jednu seriju. U planu su mi filmovi Branka Shmidta i Rajka Grlića i serija Mamutica, sve će se uglavnom snimati u devetom i desetom mjesecu. Istina, trebao bih malo stati, odmoriti se, ali na žalost to tako ide, sad najviše radim.
Uz filmove, imate li još nekih projekata?
Već petu godinu, u suradnji s ministarstvom, radim jedan projekt po školama koji se zove „Život može biti lijep“ o štetnosti droge. Sve su predstave besplatne. Imam odigrati još dosta predstava tijekom ove godine, osnovne i srednje škole. Zadovoljan sam jer to ide dosta uspješno. Na žalost, to novinarima nije zanimljivo pa ne prate. Da je taj edukativno-umjetnički projekt u Americi, vjerojatno bih dobio zrakoplov, da obi`em što više škola. Ovdje, na žalost, nije tako, o ovom projektu gotovo ni riječi. Primjerice, zove me nedavno jedna novinarka, i pita što sad radim. Kažem joj za taj projekat o štetnosti droge. Ma ne zanima me to, kaže mi, zanima me nešto konkretno. Pa kako to nije konkretno, to je najbitnije. Dobro, onda ne ćemo ništa napisati, odgovori mi.
Zahvaljujući Ivi Gregureviću na vremenu odvojenom za HS ostaje nam pozvati kolege iz svih novina, da se raspitaju o projektu koji stanovitu kolegicu novinarku ne zanima.
Anto Marinčić
Hrvatsko slovo
{mxc}