Vaša prepiska s Harisom Silajdžićem nije dala rezultate jer i on i ministar Alkalaj i dalje tvrde da su Hrvati ravnopravni u MVP-u. Što će biti vaši sljedeći koraci u vezi s tim?

Nažalost, u pravu ste. Sve govori da Silajdžić i njegov ministar neće uvažiti niti jedan argument iznesen u ovoj raspravi. Moram biti iskren i reći da mi nije jasno otkuda toliki stupanj političke neosjetljivosti i nedostatak bilo kakve etničke senzibilnosti kada je riječ o pitanjima nacionalne zastupljenosti i ravnopravnosti. Pa imalo je politički pismenom čovjeku u BiH jasno da na takvim pitanjima morate pokazati posebnu pažnju, naročito prema najmalobrojnijem narodu, a naravno i prema ostalim narodima. Formalno zalaganje za građansku državu, zalaganje za koncept gdje, navodno, nije važna etnička pripadnost, gdje važi načelo jedan čovjek jedan glas, pa tako nije ni bitna ravnopravna zastupljenost u državnim organima vlasti, u složenim je državama, kao što je BiH, vrlo često paravan iza kojeg se krije želja za dominacijom zasnovanom na brojnosti. Ja sam poznat kao čovjek kome nije svojstveno "brojanje krvnih zrnaca", ali na ovo što rade Silajdžić i njegov ministar ne mogu i neću pristati! I opet, nažalost, ustavno, zakonski, formalno-pravno nemam instrumenata kojima bih mogao ovo ispraviti. Sve što mi preostaje i dalje je upozoravti kako je to neodrživo, štetno, loše, da su posljedice takve politike Silajdžića i njegova ministra dalekosežno katastrofalne, ne za njih osobno ili mene, nego za BiH i nacionalne odnose u BiH.

Kako komentirate činjenicu da MVP iznosi potpuno netočne podatke o nacionalnoj strukturi?

Znajući tko je radio tu navodnu analizu i tko medijski stoji iza njezine prezentacije, uopće nisam iznenađen. Od njih se mogao očekivati i zaključak kako su Hrvati uvjerljivo dominantni u MVP-u BiH. Takvi potezi i takva pogrešna tumačenja činjenica i ozbiljnih pitanja koja su prezentirana iz MVP-a u praksi zovu se "spinovanje" upotrijebi sve, izokreći činjenice, daj lažne podatke samo da se zaboravi što je pravi problem i priča prebaci na drugi teren. Možete vi koliko god hoćete dokazivati netočno, igrati se brojkama, ali činjenice i posljedice ostaju. Da ne spominjem sada, primjerice, strukturu zaposlenih na pozicijama šefova odjela, gdje su hrvatskim radnicima MVP-a pripala mjesta šefa kadrovskog odjela, šefa odjela za protokol i slično, a niti jedno mjesto na kojima se obavljaju poslovi bitni za rad svakog ministarstva vanjskih poslova. Misli li to netko da nema Hrvata koji može obavljati važne poslove u MVP-u ili, što je još gore, da ih ima i da im baš zato ne treba dati da to rade? Ne ulazim u sastav kabineta ministra, jer tu su u pitanju savjetnici i tehnički radnici, dakle osobe koje ne donose odluke. Govorim o ključnim pozicijama u MVP-u BiH, pozicijama koje su bitne za rad i funkcioniranje ministarstva i vanjsku politiku BiH, a tu je neosporna činjenica da su Hrvati jako loše zastupljeni. Prvi put nakon rata događa se da nema Hrvata u vodstvu MVP-a BiH. Loša, jako loša politika Silajdžića i njegovog ministra!

Kakva je situacija u ostalim državnim institucijama kada je riječ o pitanju nacionalne zastupljenosti?

Iz područja za koje je mjerodavno Predsjedništvo, o vanjskim smo poslovima već govorili, dužan sam brinuti se i za domenu obrane. U vojnom dijelu, prije svega mislim na vojnike u odorama, od generala pa do vojnika, ta je zastupljenost dobra. Tu činjenicu možemo zahvaliti prije svega američkom i, generalno, angažmanu NATO dužnosnika u BiH koji se strogo brinu za nacionalnu ravnopravnost i zastupljenost te koji nisu i neće dopustiti da se ti odnosi narušavaju, bez obzira na to što željeli domaći političari. Ali u političkom dijelu segmenta obrane nisam baš zadovoljan. Međutim, to je činjenica koja se može ispraviti u idućem razdoblju, novim postavljenima u sklopu misije BiH pri NATO-u, gdje jedna od ključnih pozicija mora pripasti Hrvatima. Ako ne bude tako, neću dati suglasnost za bilo koje imenovanje iz mjerodavnosti Predsjedništva, čak i ako me optuže da opstruiram put BiH ka NATO-u.

Ulazimo u predizbornu kampanju. Može li ona i u kojoj mjeri utjecati na rad Predsjedništva BiH?

Mislim da neće. U Predsjedništvu BiH neće se, u tom smislu, događati ništa posebno ako se ja pitam. Međutim, nas smo trojica, ne mogu jamčiti i za druga dva člana Predsjedništva.

Već se dugo najavljuje sjednica Međudržavnog vijeća s Hrvatskom. Možemo li očekivati konkretna riješena spornih pitanja kao što su imovinsko-pravni odnosi, granica na moru ili most kopno-Pelješac?

Na posljednjem neformalnom sastanku s predsjednikom Mesićem u Umagu, na kojem smo bili gospodin Silajdžić i ja, ali s potpuno usuglašenim stavovima s gospodinom Radmanovićem, zaključili smo da ima smisla zakazivati sjednicu Međudržavnog vijeća samo ako ćemo i nešto riješiti. Zakazati sjednicu samo da bismo se susreli nema smisla. Zbog toga nužan je jači angažman vlada dviju država i priprema konkretnih dogovora kako bi se održala ta sjednica. Gospodin Silajdžić, kao predsjedatelj, treba koordinirati te aktivnosti uime bh. strane.

Što je sa sjednicom Međudržavnog vijeća sa Srbijom?

Postoji naša suglasnost, kao članova Predsjedništva, da se organizira i sjednica Međudržavnog vijeća sa Srbijom.

Najavljeni su novi razgovori o ustavnim promjenama. Kakva su vaša očekivanja?

Ne očekujem da će vladajuća šestorka postići bilo kakav dogovor i napredak po pitanju promjene Ustava BiH. Dakle, moja je procjena da, u najmanje iduće dvije-tri godine, nema nikakva napretka po tom pitanju. Možemo očekivati samo svađe i političke sukobe, a nikakve dogovore.

Odnedavno su česte izjave kojima se dovodi u pitanje multietničnost Sarajeva kao glavnoga grada države. Stoje li takve ocjene?

Opće je poznato da je Sarajevo, kao i većina drugih gradova u BiH, doživjelo velike i, smatram, nepovratne demografske promjene. Na Sarajevu je, tako da kažem, "veća odgovornost" i mora biti primjer za održavanje multietničnosti BiH iz jednostavnog razloga to je glavni grad. Lošu sliku iz Sarajeva šalje neodgovarajuća zastupljenost konstitutivnih naroda u izvršnim organima vlasti i javnim poduzećima, dakle onim u kojima je sadržana prava politička i ekonomska moć, i tu činjenicu treba ispravljati. Ali, među ljudima, običnim ljudima, nema duha netolerancije prema onima koji nisu pripadnici bošnjačkog naroda. Naravno da ima i primjera koji govore upravo suprotno, ali ja ovdje govorim o ukupnoj atmosferi koja vlada u Sarajevu. Nedavno su me pitali, iz jednog sarajevskog lista, je li Sarajevo bošnjačka prijestolnica? Odgovor nisu objavili pa je prilika da ga sada, ponovno, kažem. On glasi nije, niti će biti, a zahvaljujući upravo Sarajlijama. Pa i sama činjenica da se u Sarajevu otvoreno govori o ovome, da budem iskreni, to u najvećoj mjeri govore pripadnici bošnjačkog naroda, govori zapravo o snazi i željama Sarajeva i Sarajlija. Trebat će više vremena nego što bih ja volio, trebat će neka nova, mudrija vlast da se sve to dovede u mjere i stanje koje pripada Sarajevu, multietničkom Sarajevu, ali ja ne sumnjam da će to sigurno i biti!

Vaša čestitka hrvatskom predsjedniku u povodu obljetnice Oluje izazvala je žestoke kritike u RS-u. Kako ih komentirate i biste li danas postupili isto?

Naravno da bih postupio isto. Imat ćete priliku vidjeti to i u iduće dvije godine dok ću još biti na funkciji člana Predsjedništva BiH. I ne vidim tu ništa sporno. Susjedna, kako svi kažu, prijateljska država slavi svoj veliki praznik, ne postoji niti jedan razlog da im to ne čestitate. To je bila legitimna operacija legalnih i legitimnih organa vlasti u Hrvatskoj s ciljem slamanja pobune i oslobađanja državnog teritorija, a posebna je činjenica koliko je pomogla Bihaću i Krajini, i to što je to zapravo bio početak kraja rata i u BiH. U RS-u izvlače zlonamjeran zaključak da se time pravdaju zločini koji su počinjeni nad pripadnicima srpskog naroda. Ja znam da su tada počinjeni ratni zločini, ali isto tako znam da je Republika Hrvatska kažnjavala i kažnjava počinitelje tih zločina, isporučila ili pomogla da najodgovorniji za te zločine završe u Haagu. Ali neka se u RS-u zapitaju tko je te nesretne i napaćene Srbe iz Hrvatske gurnuo u pobunu protiv njihove države Hrvatske, tko ih je izdao, politički, vojnički, ljudski? Neka im kažu kako je postupila tadašnja vlast u Beogradu, kako ih je izdao "njihov heroj Mladić", kako im je sva srpska politika i vojska, i u Srbiji i u RS-u, okrenula leđa kada im je bilo najgore? Neka progovore o izdaji svojih sunarodnjaka u Hrvatskoj! Nije to nepoznato. Meni su to ispričali upravo izbjegli Srbi iz Hrvatske dok sam bio na službi u Beogradu!

{mxc}