Magazin Glasa Slavonije: Razgovor s Vesnom Škare Ožbolt povodom "Oluje"

Proslava Dana pobjede i dana domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja, odnosno, Vesna Škare Ožboltkako se to u narodu uobičajilo, proslava Oluje, rekla bih, najljepši je dan u godini.

Dan kojim je okončana petogodišnja agonija hrvatskih građana, agonija u kojoj je polagano umirala i patila trećina zemlje. Cijelo to vrijeme hrvatski su građani sustavno protjerivani, ubijani, mučeni, pljačkani, a ono što je za jednu zemlju najstrašnije, ubijeno je više od 400 djece. Indirektno, ako računamo na njihov potencijalni pomladak, ubijeno je mnogo više ljudi. Bojim se da neki uopće nisu svjesni te strašne činjenice.

Kruna zajedništva

Je li obilježavanje Oluje, odnosno 5. kolovoza, primjereno? Prijašnjih godina bilo je nekih incidenata...

Što se tiče samog slavlja, smatram da je svih ovih godina ono bilo primjereno. Istina, posljednjih godinu-dvije bilo je Kninpojedinačnih incidenata, zviždanja i dobacivanja neprimjerenih riječi pojedinim govornicima. Naravno da to nije u redu, ali također ne mislim da je tome trebalo pridavati neku veću pozornost, odnosno suvišno je bilo od tih minornih incidenata stvarati slučaj, kao što su to činili pojedini mediji. Zna se kako treba postupati kod takvih situacija: redarstvenici imaju zadatak ukloniti remetitelje svečanosti i/ili pravosudna tijela odrediti primjerene kazne za narušavanje reda. Tako se to radi u cijelom svijetu, ne dramatizira se, posebno ako nitko od sudionika nije bio ozbiljno ili životno ugrožen. Srećom, prevažan je i presvet taj dan za sve naše građane i ti izolirani incidenti nikad nisu uspjeli zasjeniti samo slavlje i posebnu atmosferu koja se toga dana osjeća u svim hrvatskim gradovima, u svim hrvatskim srcima.

Ideja da se ove godine svečanost održi na samoj tvrđavi baš mi je O.K. Zapravo je i logična na neki način, jer to je Olujatočno ono mjesto na kojem je predsjednik Tuđman, nakon TvrđavaIdeja da se ove godine svečanost održi na samoj tvrđavi baš mi je O.K. Zapravo je i logična na neki način, jer to je točno ono mjesto na kojem je predsjednik Tuđman, nakon što je, okružen hrvatskim braniteljima, održao govor, poljubio podignutu hrvatsku zastavu. Ona poznata fotografija na kojoj je uhvaćen taj povijesni trenutak urezala se u svijest hrvatskih građana, postala je simbolom pobjede i Domovinskog rata.što je, okružen hrvatskim braniteljima, održao govor, poljubio podignutu hrvatsku zastavu. Ona poznata fotografija na kojoj je uhvaćen taj povijesni trenutak urezala se u svijest hrvatskih građana, postala je simbolom pobjede i Domovinskog rata.

Oluja je bila ne samo pobjeda nego i kruna zajedništva svih hrvatskih građana. Tada smo svi bili jedno. I vjerujem da će taj osjećaj obuzeti sve hrvatske građane i ovog 5. kolovoza. A kako je završni čin te veličanstvene pobjede bio podizanje zastave na kninskoj tvrđavi, ideja da se upravo s tog mjesta na kninskoj tvrđavi hrvatskim građanima obrate predsjednica Republike, predsjednik Vlade i predsjednik Hrvatskog sabora čini mi se vrlo primjerenom.

Što mislite o vojnoj paradi? Imali smo je prije dvije godine u Zagrebu...

- Vojna parada je nešto što većina građana voli, to je činjenica. Jer to je uvijek spektakl, to ljude čini ponosnim, u psihološkom smislu im daje osjećaj sigurnosti i snage. U tom kontekstu je vojna parada sjajna stvar. S druge strane, moramo biti realistični, to je ujedno i ogroman trošak, a nismo baš u situaciji da se razbacujemo. Mislim da bi trebalo porazmisliti o tome da se vojne parade održavaju na okrugle godišnjice. Dakle, ne bih posve odustala od njih, ali treba naći određenu mjeru u svemu. Pa i u slavlju. Zapravo bismo Oluju trebali slaviti svaki dan, svi mi, u svojim srcima, jer da nje nije bilo, ne bi ni nas bilo.

Uloga u Bosni

Iz SAD-a stižu pohvale Oluji, prije svega Oluji kao vojnoj akciji, a nedavno je o tome govorio i američki ministar obrane James Mattis. No bilo je i nekih loših stvari, kako sve to komentirate?

Pohvale američkog ministra obrane posebna su čast i dokaz da je vojno-redarstvena akcija Oluja odrađena bez Olujapogreške. Događaji nakon same akcije, mislim na pljačku i pojedinačna ubojstva, ni na koji način ne mogu smanjiti njezino značenje. U ratu se događaju takve stvari, to je, na žalost, neizbježno. Smeta mi kad neki ističu samo tu, negativnu, stranu, misleći valjda da je rat baletna predstava. U svim ratovima u svijetu i nekad i danas, pa i u onim obrambenim, uvijek bude žrtava. A kada govorimo o žrtvama iz Oluje, dodala bih da je, osim činjenice da je nakon akcije bilo premalo policijskih snaga koje su trebale kontrolirati situaciju (premda nisu bile ni dovoljno obučene za takav zadatak), to zapravo bilo prvi put da se naša policija susrela s takvim, vrlo zahtjevnim, zadatkom. Jer na tom ogromnom oslobođenom teritoriju, prema nekim mojim saznanjima, i ne samo mojim, bilo je i ubačenih “elemenata” koji su svojim nedjelima upravo i imali za cilj oblatiti cijelu akciju. To nikad do kraja nije istraženo, ali nadam se da će se jednog dana doći do konkretnijih saznanja o tom pitanju.

Mnogi zaboravljaju i to da je, osim što je tom akcijom Hrvatska bila konačno oslobođena, što je sjever bio spojen s jugom zemlje, operacija Oluja spasila Bihać od humanitarne katastrofe i zločina poput genocida u Srebrenici, koji se dogodio samo nekoliko dana prije. Bilo je jasno da će Ratko Mladić krenuti na Bihać i da Oluja nije uspjela, OlujaČinjenica je da NATO nije bio spreman umiješati se da bi spasio Bihać i da je jedina alternativa bila da Hrvati krenu u akciju i zajedno s Armijom BiH spase Bihać. Tako da je, u konačnici, akcija Oluja dovela i do Daytona i onda i do završetka rata u Bosni i Hercegovini.moglo se očekivati novih 40-ak tisuća mrtvih mladića i muškaraca. Činjenica je da NATO nije bio spreman umiješati se da bi spasio Bihać i da je jedina alternativa bila da Hrvati krenu u akciju i zajedno s Armijom BiH spase Bihać. Tako da je, u konačnici, akcija Oluja dovela i do Daytona i onda i do završetka rata u Bosni i Hercegovini. Dakle, uloga Oluje je mnogo, mnogo veća i kompleksnija od one Oluje koja se odvila na našem području. To je jednostavno povijesna činjenica koje mnogi nisu svjesni. Ili to ne žele biti.

Napadi iz Srbije

Beograd, odnosno vlast u Srbiji, neprestano o Oluji govori kao o zločinačkom pothvatu, a to opetovano naglašava i Vučić, sada predsjednik. Reagiramo li na pravi način na takve prozivke iz Srbije?

Da, te famozne prozivke s one strane Dunava već su se “uobičajile”. Pitanje je: Je li Hrvatska smjela i trebala Vučićdopustiti da se one “uobičaje”? Mislim da nije. Držim da je otpočetka trebalo reagirati, ne svađalački, ali decidirano. Ne mislim da bi se stvari riješile preko noći, ali sustavnim djelovanjem - a nekako se ne sjećam da je ijedna vlada to (u)činila - vjerujem da bi na kraju stav Republike Srbije prema Oluji postao objektivan i racionalan. Za sada, kao što znamo, tamo i službeno i dalje vrijedi narativ da je Oluja etničko čišćenje.

Takav stav RS šteti odnosima s RH i obrnuto, nekad manje, nekad više, no uvijek su tu neki problemi, svađe i predbacivanja, čak i na visokoj političkoj razini (ne računam ovdje nekakve ridikule tipa jednog Linte, nebuloze jednog Save Štrpca, a o Šešelju da ne pričamo). Samo jedan je lijek tom problemu, a to je da Srbija jasno prizna krivnju za rat. Hoće li se to u nekom doglednom vremenu i dogoditi? Nadam se da hoće. Jednog dana će morati.

U tom kontekstu, želim naglasiti još nešto. Kad god se govori o pomirbi - kojoj, naravno, treba težiti svim snagama - često se spominje primjer Njemačke i Francuske. No povijest hrvatsko-srpskih odnosa nije ni izdaleka slična francusko-njemačkim, jer Srbija nije, kao što je to Njemačka učinila, priznala da je pokrenula i izgubila rat.

Temelji Hrvatske

Zaključno, uzimajući sve u obzir, koji su najvažniji povijesni dosezi, uloga i značenje Oluje koje danas baštinimo i iz kojih gradimo budućnost?

Poslužit ću se riječima potpredsjednika Vlade i ministra obrane Damira Krstičevića koje je izrekao nekidan uoči otvaranja vojarne “Ivan V. Drašković” u Varaždinu: “Svi imamo svoje početke. Naš početak, ponos i naš temelj je - Domovinski rat, koji je pokazao snagu zajedništva hrvatskoga čovjeka i što može pobjednički duh.”

To je za nas, za Hrvatsku - Oluja. O toj akciji, kojom je oslobođena zemlja, napisano je bezbroj knjiga, studija, braniteljianaliza... Voljela bih da mlađi naraštaj uzme bar koju od njih u ruke. Ne mislim da su dvije-tri stranice u školskim udžbenicima (ako ih uopće i toliko ima) dovoljne da shvate svu veličinu ove pobjede i općenito da shvate do kraja cijeli kontekst Domovinskog rata. Ne mislim pri tome da se treba stvarati kult, ni od slavljenja Oluje, ni od samog Domovinskog rata, ni od naših hrabrih branitelja... Radi se samo o tome da se Domovinski rat i formiranje hrvatske države moraju bolje poznavati. Uvjerena sam da bi mnogi (osobito mladi), kada bi više znali o tom vremenu, mnogo više cijenili i ovu državu.

Iz mojeg iskustva i događaja u kojima sam neposredno sudjelovala - referiram se na pregovore sa srpskom stranom od 1. do 3. kolovoza 1995. u Ženevi, uz moderiranje predstavnika međunarodne zajednice, kada smo predstavnicima Srba dali posljednju šansu da stvari riješimo mirnim putem, i.e. da se tzv. Republika Srpska Krajina integrira u RH, a što su oni odbili - mogu samo reći: da nije bilo Oluje, ne bi bilo ni Hrvatske. U tom kontekstu vojno-redarstvena akcija Oluja u svakom je pogledu temelj moderne hrvatske države.

Dražen Jerković
Magazin Glasa Slavonije

Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica, bivša savjetnica predsjednika RH za odnose s javnošću i glasnogovornica predsjednika RH (1991. - 1994.), savjetnica predsjednika Republike za politička pitanja (1998. - 2000.), voditeljica mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, bivša ministrica pravosuđa...

Pon, 21-08-2017, 10:23:44

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne (full)

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0070_Desnic.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).