Kako i tko vodi rat protiv Domovinskog rata

U čast prvom hrvatskom predsjedniku i utemeljitelju modeme hrvatske države, a povodom obilježavanja 86. obljetnice rođenja dr. Franje Tuđmana, Udruga za hrvatski identitet i prosperitet (HIP), organizirala je prošlog tjedna u Hrvatskom institutu za povijest okrugli stol: Informacijski rat protiv oslobodilačke operacije "Oluja " na kojem su ugledni znanstvenici, javni i kulturni djelatnici progovorili o tome tko, zašto i zbog čega, te za čije interese vodi informacijski rat protiv oslobodilačke operacije "Oluja", a sve s nakanom da se Hrvatskoj ponovno nametne hipoteka zločina i odgovornost za "zločinački pothvat", što bi moglo imati mnogostruke posljedice za budućnost Republike Hrvatske.

Govorili su umirovljeni admiral Davor Domazet-Lošo (Doktrina načela u informacijskom ratu protiv oslobodilačke operacije "Oluja"), Antun Vrdoljak (Informativni rat protiv Hrvatske), prof. dr. Zdravko Tomac (Stručnjaci za manipulaciju i pretvaranje istine u laž), general pukovnik Željko Šiljeg (Operacija "Oluja" i strategija neizravnog nastupanja), brigadir mr. Ante Gugić (Službe sigurnosti i vojno redarstvena operacija "Oluja"), prof. Vesna Girardi-Jurkić (Stanje spomeničke baštine neposredno nakon oslobodilačke operacije "Oluja"), prof. dr. Hrvoje Kačić ("Olujom" izvršene dužnosti koje su propustile izvršiti snage UN-a), prof. dr. Slobodan Lang (Vojno redarstvena operacija "Oluja" kao dio hrvatske humanitarne politike sprečavanja genocida), Bosiljke Mišetić (Legitimnost "Oluje" s motrišta domicilnog i međunarodnog prava), dr. iur. Milan Vuković (Kvalifikacija zajednički zločinački pothvat - što je to?), dr. sc. Mirko Bilandžić (Hrvatska i irska borba za slobodu: sličnosti i razlike), akad. kipar Kuzma Kovačić (Šutnja - organizirani zločin protiv Hrvatske), Zoran Vukman (Mediji u službi informacijskog rata), prof. dr. Mate Ljubičić (Prešućivanje javnoga znanja u projektu demonizacije Domovinskog rata), Mate Kovačević (Hrvatska "Oluja"- od šutnje do zločinačkog pothvata), dr. se. Mario Jareb (Dr. Franjo Tuđman, Domovinski rat i stvaranje hrvatske države u nastavi povijesti - od Separata do istine), dr. sc. Jure Vujić (Intelektualni terorizam i negiranje nacionalnog identiteta), prof. dr. Miroslav Tuđman (Scenaristi informacijskog rata protiv "Oluje"). Tema skupa je bila „Scenaristi informacijskog rata protiv Oluje".

Zašto smatrate da je to težišna tema o kojoj je niz sudionika trebao referirati?

I z nekoliko razloga. Sjedne strane, razlog je taj cijeli obrat koji se zbiva u vanjskoj politici, a onda i na domaćoj sceni, oko osude Oluje kao zločinačkog pothvata, a s druge strane, počeo je proces protiv hrvatskih generala u Haagu i naša je obveza iznijeti svoje spoznaje i činjenice.

Je li informacijski rat ključni problem hrvatskih frustracija ili je on samo izraz određene nenacionalne politike?

Ono što obilježava ovo vrijeme, posebice od 1995. godine, kada se i teorijski formira informacijski rat kao primarni način vođenja i postizanja interesa, je da je on uvijek u provedbi zadaće određenih politika i određenih strategija. Naš interes je ovdje upravo prikazati te scenariste i takve strategije.

"Zločinački pothvat" "izvire" iz transkripata

Koliko je hrvatsko društvo posljednjih sedam ili osam godina podleglo tim scenaristima?

Moja osnovna teza je, za razliku od drugih, da je zadaća glavnih, maistream medija u RH nadzor, a ne istinito i objektivno informiranje. Istinito i objektivno informiranje imate u tzv. rubnim medijima, koji nisu pod kontrolom glavne politike. Glavni mediji su, pak, u funkciji onoga o čemu govorim. Vi u njima naprosto ne možete proći s činjenicama i istinom. To je vrlo jednostavno provjeriti. U svojem izlaganju upozorio sam da trebamo uzeti u obzir, s jedne strane, velikosrpsku politiku i njezinu koaliciju s Haaškim tužiteljstvom, za stoje najočitiji primjer memorandum srpskog dokumentacijskog centra Veritas iz 1994. godine po kojemu zajedno idu stvarati optužnice protiv hrvatskog državnog i vojnog vodstva. Isto tako, postoje neki međunarodni čimbenici koji su zagovarali opstanak Jugoslavije, a kad im je to propalo, nastavili su zagovarati zapadnobalkanske ili neke druge, u tom okviru, asocijacije. Moje stajalište je da oni ne bi uspjeli da nije došlo do promjene vlasti u RH i da je artikulacija haaških optužnica proizašla iz samoga političkog i državnog vodstva RH. Citirao sam, a to mogu i ponoviti, predsjednika Mesića koji i danas na svojim web stranicama ima svoja predavanja prilikom službenih posjeta Švicarskoj, Austriji, Kini iz 2001. ili 2002. godine, a u kojima naglašava da je hrvatsko vodstvo s predsjednikom Tuđmanom na čelu imalo u cilju etničko čišćenje Srba kako bi se oni sveli na tri posto u RH. Tako tvrde informacije ne postoje ni u optužnici protiv hrvatskih generala.

Kasnije je on, čini se, odustajao od takvih izjava, kao i od niza drugih?

Ponavljam, takve izjave su i danas na Mesićevoj web stranici. Austriji u veljači 2001., zatim u svibnju 2002. godine u Kini. A on je iznosio takva stajališta prije nego što su se takve kvalifikacije pojavile u optužnicama protiv Gotovine, Markača i Čermaka i u optužnicama protiv generala Praljka i ostale petorice iz BiH.

Dakle, aktualni predsjednik RH, Stjepan Mesić, u tadašnjim je nastupima imao uvertiru u takve optužnice?

S jedne strane taj govor je bio uvertira, ali s druge postoji još nešto: optužnica za zločinački pothvat i tzv. zločinačku organizaciju argumentira se isključivo transkriptima. Predsjednik Tuđman je napisao na tisuće stranica tekstova, održao na tisuće govora... Ni u tekstovima ni u govorima nema nijedne formulacije na koju bi se formulacije o etničkom čišćenju kao cilju, koje je iznio Mesić, a Tužiteljstvo prihvatilo, mogle vezati. A sami ti transkripti, od Brijunskog pa nadalje su falsifikati, to su takva natezanja u interpretacijama da to normalan čovjek ne može prihvatiti. Od 2000. godine imate manipulaciju njima, njihovo izravno dostavljanje tužiteljstvu, zatim je nešto išlo preko medija, primarno Mesićevih, Nacionala i Ferala, pa onda, u manjoj mjeri, preko Globusa/Jutarnjeg lista. lako su Brijunski transkripti formalno deklasificirani krajem 2004. godine, oni su se pojavili dvije godine prije. Milošević ih je koristio u svojoj obrani, ne samo Brijunski transkript, nego i još neke koji se javljaju u optužnici protiv Gotovine i drugih. U predraspravnom govoru haaški je tužitelj u slučaju Gotovina citirao 17 transkripata. Dakle, došli su u Haag i prije deklasifikacije, bez obzira na odluku Vlade iz 2001. godine da Mesić mora predati transkripte, odnosno arhivu Ureda predsjednika. On je rekao da on to ne predaje zato što nema garancije da će se „ s dužnom kriminalističkom odgovornošću odnositi prema toj arhivi". Arhiva je predana tek 2005. i 2006. godine. Prema tome, odgovornost za ilegalno i nezakonito dostavljanje transkripata leži na Uredu predsjednika.

Istrošio se proces informacijskog rata

Drugim riječima, po vašem mišljenju, predsjednik Mesić je glavni scenarist informacijskog rata protiv Oluje i RH?

Ne bih sada o aspektu velikosrpske politike i dijela međunarodne politike koji je htio očuvati Jugoslaviju. Ja sam se na ovom skupu referirao samo na dio o manipulaciji s transkriptima kao o pseudodokazima za ove optužnice. Vlada iz 2000. godine imala je dovoljno uporišta i dokaza da ne poništi poznatu saborsku rezoluciju o nenadležnosti Haaškog tužiteljstva nad Bljeskom i Olujom iz 1999. godine, ali trećesiječanjska vlast ju je poništila i ničim izazvana predala nadležnost Haagu za te operacije. U to se doba znalo da postoji Izvješće glavnog tajnika Skupštini UN-a, kao i izvješće posebne izvjestiteljice za ljudska prava Elizabeth Rehn, u kojima ističu još 1997. godine daje Hrvatska reducirala broj optužnica protiv Srba na 150 kako Srbi ne bi otišli iz Podunavlja, ali da ni to nije konačan broj, te da treba primijeniti Sporazum iz 1996. godine koji se odnosi na BiH pa ga treba primijeniti i na Hrvatsku po kojemu broj optužnica ne smije biti preko 25, a odnosi se na obje strane, srpsku i hrvatsku. Tada je već bilo 26 osuđenih Hrvata za kaznena djela u Oluji, ali i 1.500 drugih presuda. Krajem 90-ih RH je rekla da, ako su to pravila koja određuju nama, onda vrijede za obje strane, hrvatsku i srpsku. Haaški sud se trebao u konačnici o tome odrediti. Dolaskom na vlast, međutim, trećesiječanjska vlast i Mesić su ukinuli tu odluku, a trebali su zapravo čekati da o tome odluči Haag, što je bilo u postupku. No, to je sve već davno prošlo vrijeme...

Da, ali govorimo o tomu kako je došlo do optužnica protiv hrvatskih generala. Je li taj proces informacijskog rata u opadanju ili je i danas snažan?

On se naprosto istrošio, i to iz nekoliko razloga. Vi možete medijski imati jednu sliku stvarnosti koja ne odgovara realnosti, a to smo imali priliku vidjeti u razdoblju komunizma, ali ne možete nikoga uvjeriti, primjerice, daje nekoliko stotina tisuća ljudi, koji su sudjelovali u Oluji, dio tzv. zločinačkog pothvata kao što se tvrdi u optužnici. Nema šanse da se takvo što prihvati kao realnost. Druga stvar, vidjelo se daje ova manipulacija s transkriptima prevršila svaku mjeru. Ja sam objavio transkripte Predsjedništva BiH. Da su oni kojim slučajem ranije objavljeni, priča s transkriptima predsjednika Tuđmana ne bi imala nikakva odjeka ni smisla. Dakle, šteta je već nanesena. Išlo se na kriminalizaciju cijele te politike, Domovinskoga rata i branitelja i hrvatskih generala. Trebat će vremena da se to ispravi.

Je li nova, HDZ-ova vlast, svjesna učinjenoga, radi li ona na amortizaciji štete?

Nije moguće prešutjeti daje HDZ bio taj koji je napravio Akcijski plan i dao uhititi generala Gotovinu. Dakle, s jedne strane, HDZ je pristao na pravila te igre. S druge strane, imate dvojstvo u HDZ-u, što znači da članstvo ne prihvaća tu politiku i takav odnos prema generalima. HDZ kao stranka na vlasti ne odaje počast ni priznanje zaslužnima za te oslobodilačke operacije, niti se tako ponaša. Vi ne možete na stranicama MORH-a pronaći ime ratnog ministra Gojka Šuška, ni ime predsjednika Tuđmana, njega čak nema ni na stranačkoj stranici.

Sabor bez rasprave izglasava sve što se naruči iz Bruxellesa

Zašto se dogodilo da RH. koja je briljantno pobijedila u oslobodilačkom ratu, sve to dovede u pitanje u mirnodopskom razdoblju koje je uslijedilo?

Našu situaciju moramo gledati u sklopu globalnih procesa. Mislim da su tu dva bitna elementa koja determiniraju jedan takav odnos. Od 90-ih godina imamo nastupanje globalizma s globalističkim vrijednostima, po kojima se svaka nacionalna država smatra zaprekom slobodnom protoku kapitala i ostvarivanju profita multinacionalnih kompanija. Soroš, kao zagovornik jednog takvog radikalnog koncepta, jest upravo primjer daje on protiv bilo koje nacionalne države. S druge strane, radi se o načelu po kojemu se treba organizirati EU. Predsjednik Tuđman jest bio za EU, ali za EU kao zajednicu država, zajednicu koja neće biti nadstruktura, superstruktura, već zajednica u kojoj države članice neće gubiti suverenitet. Prema tome, u ovom drugom slučaju se radi o načelima funkcioniranja EU-a i tu je drugi ključ problema. Nakon 12 ključnih članica EU-a, kada se nije dovodio u pitanje njihov suverenitet, a one su ga određenim mehanizmima i osigurale, radi se o tomu da sve one članice EU-a koje su kasnije došle i dolaze moraju bespogovorno slušati i raditi ono što im se kaže. Primjer za to jest činjenica da naš Sabor samo izglasava ono što se naručuje iz Bruxellesa. Nema uopće rasprave o tome i to je u osnovi uništilo demokraciju kao metodu odlučivanja o sudbini naroda.

U nekim svojim akcijama išli su toliko daleko da su otvoreno kazali kako treba mijenjati svijest naroda o, recimo, EU, generalima, a naša vlast je to prihvatila kao akcijsku zadaću. Imam dojam da se svijest nikad neće promijeniti s jedne strane, a s druge, narod se ipak dao izmanipulirati. Slažete li se?

Vi ne možete stavove naroda promijeniti, ali se pronalaze mehanizmi kako te stavove ne učiniti javnima. Uvijek će ostati situacija u kojoj vi privatno možete misliti što hoćete, ali morate raditi tako i tako. Taj učinak je postignut. Zašto se išlo na Domovinski rat, generale i predsjednika Tuđmana? Zato što oni simboliziraju samostalnost, suverenost i snagu naroda i ono što je dr. Tuđman tisuću putra rekao: „Sami odlučimo o svojoj sudbini".

Ivica Marijačić
Hrvatski list

{mxc}