Razgovor s dr. Milanom Vukovićem u Hrvatskom slovu

Naš sugovornik Milan Vuković, dr. iur., rođen 18. kolovoza 1933. nije nepoznat široj javnosti. Osim što je bio predsjednik Vrhovnog suda i sudac Ustavnog suda u dva saziva, on je poznat i po tome što je od 1965. do 1991. branio politički progonjene hrvatske rodoljube. Upravo su to i teme nekih od njegovih desetak knjiga. Osim u struci, dr. Vuković je aktivan i na širem kulturnom planu. Inicijator je i pokretač nekoliko kulturnih manifestacija: Dobro jutro more u Podstrani utemeljene poslije pobjede u Oluji, Dani Ranka Marinkovića u Komiži i Dani Petra Šegedina u Korčuli. Čini se da i njegova najnovija inicijativa o utemeljenju susreta Dr. Franjo Tuđman – Hrvati kroz povijest u Velikom Trgovišću nailazi na plodno tlo. Upravo je to bila tema našega razgovora…

Što Vas je, zapravo, gospodine Vukoviću, potaknulo da pokrenete inicijativu o utemeljenju susreta „Dr. Franjo Tuđman - Hrvati kroz stoljeća“?

Sasvim slučajno došao sam do priloga: „Novosti s ljevice, ožujak 2007.“, na kojima je objavljeno „Otvoreno pismo gradonačelniku grada Zagreba gospodinu Milanu Bandiću i svima koji se zalažu za podizanje spomenika i imenovanje jednog od gradskih trgova po Franji Tuđmanu“. U tom pismu, pisanom, kako se navodi, 11. rujna 2006. godine, ističu se nevjerojatno užasne stvari o Prvom hrvatskom predsjedniku. Da se čovjek skameni kad to pročita. Evo početka pisma:

„Poštovani, veoma smo začuđeni da ste baš Vi, kao istaknuti socijaldemokrat, jedan od inicijatora podizanja spomenika i imenovanja jednog od gradskih trgova ili avenija po Franji Tuđmanu. Sigurni smo da imate spoznaju o njegovom „liku i djelu“, pa ipak željeli bismo Vam ukazati na veliki broj notornih činjenica prema kojima Vaš laureat, ne samo da ne zaslužuje spomenik, već ga s gnušanjem treba što prije zaboraviti, jer je njegov lik i djelo već sada ušao u onaj najmračniji dio naše povijesti“. U tom pismu nazivaju dr. Tuđmana: konvertit, revizionist-staljinist, rigidni komunist, da je do stana u Zagrebu došao silom, da je falsificirao doktorat, pokrenuo prenominaciju JAZU u HAZU, proglašavao Srbe u Hrvatskoj remetilačkim faktorom, dogovarao je s Miloševićem podjelu BiH, aspirirao je Hrvatsku u okvirima nekadašnje Banovine Hrvatske iz 1939. i tako dalje - jedan apsurd veći od drugoga. To pismo uz Svetozara Livadu potpisuje još sedam potpisnika s time da se navodi kako „22.02.2007. i članovi Gradske organizacije SRP-a Zagreb se priključuju potpisnicima gornjeg pisma“.

Pismo je dokaz da su detuđmanizatori neumorni?

Normalan čovjek to jednostavno ne može zamisliti da se ovakvo nešto uopće može napisati o životu i djelu predsjednika dr. Tuđmana. I da danas u Hrvatskoj postoje takvi negatori povijesnih činjenica. Uz to, pišući drugo i prošireno izdanje knjige „Dr. Franjo Tuđman u sudskim dosjeima“, trebao mi je najobičniji podatak o mjestu rođenja Predsjednika Tuđmana. Uzeo sam Opći hrvatski leksikon Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, izdanje iz 1996., vjerujući da bi ti podaci trebali biti u tom Leksikonu. Međutim ostao sam iznenađen. Na stranici 1054. postojali su podatci o: Veliko slano jezero, Veliko medvjeđe jezero i Veliko Trnovo (grad u Bugarskoj), ali Veliko Trgovišće se tu nije nalazilo!

Kumrovec sigurno nije izostavljen?

Pogledao sam i to! Postoje podatci za Kumrovec. Kako ne. I to dosta opsežni podaci: Kumrovec-selo u Hrvatskom Zagorju, 303 stanovnika. Rodno mjesto Josipa Broza Tita; memorijalni muzej (strana 516). Upravo te dvije činjenice, pismo i Leksikon, bile su mi poticaj da pokušam animirati zainteresirane i da zajedno upregnemo snage i utemeljimo u Velikom Trgovišću susrete posvećene dr. Franji Tuđmanu i hrvatskoj povijesti.

Dobro. To su bili poticaji. A razlozi?

Temeljenje znanstvenih susreta „Dani dr. Franje Tuđmana – Hrvati kroz stoljeća“ rezultat je razmišljanja o potrebi afirmacije povijesnih činjenica o hrvatskom narodu te svestranom i vjerodostojnom istraživanju i tumačenju stvarne povijesne uloge, veličine i značaja dr. Franje Tuđmana u stvaranju države Hrvatske i obrani njezine državne samostalnosti.

Je li intencija osvjetljavanje povijesti samo od 1990. naovamo?

Ne. Nije sporno da su oba prošla jugoslavenska režima, i onaj kraljevski od 1918. do 1941. i onaj jugokomunistički od 1945. do 1990., ostavili neizmjerni negativni trag u povijesnom istraživanju, bilo to u izboru tema ili u njihovoj obradi. Oko same uloge, u povijesnom smislu riječi, dr. Franje Tuđmana, očito je na djelu protuslovnost u interpretaciji njegovog doprinosa slobodi i samostalnosti Hrvatske, nerazjašnjena subjektivna polemičnost i općenito nevjerodostojnost u značajnom dijelu političke i publicističke produkcije i političke retorike. Upravo zato Dani dr. Franje Tuđmana – Hrvati kroz stoljeća trebaju biti otvoreni za sve stručnjake iz područja povijesti i tematski oslobođeni ideološkog i svakog osobnog tereta, osobito stranačke pripadnosti, jer ti susreti trebaju biti utemeljeni na znanstveno kritičkom pristupu izvorima i stručnoj literaturi, verificiranoj faktografiji i profesionalnoj analitičnosti i misaonoj sintezi u znanstvenoj i stručnoj sastavnici pojedinog ili grupnog sudionika.

Koji će, ipak, biti osnovni naglasak susreta? Nije li sad najviše na udaru revizionista najnovija hrvatska povijest?

Budući da u hrvatskoj historiografiji ima dosta neistraženih, nedovoljno poznatih, prijepornih i krivotvorenih mjesta, susreti bi mogli, bar u početnim godinama, naglasak stavljati na doba hrvatske nacionalne integracije, idejnih previranja, državnopravnih projekcija i realizacija, što u sebi podrazumijeva osobiti naglasak na XIX. i XX. stoljeće do 1990. godine. Upravo to bi uključivalo pažljivo i pomno istraživanje svih sastavnica političkog, društvenog, gospodarskog i kulturnog života pred urušavanjem i slomom SFRJ, uspostave višestranačja i organiziranja demokratskog poretka. Neizmjerno je važno istraživanje samog rata izazvanog srpsko-crnogorskom agresijom i rat bivše JNA-e i dijela pobunjenih Srba na hrvatskim prostorima, svih unutarnjih napetosti kao i razilaženja i sukoba u širem okviru, inozemnih reakcija i međunarodnih odnosa.

S obzirom na sam naziv Dana, znanstvenim metodama oni bi imali obuhvatiti život i rad dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika. Osim njegovog životopisa trebalo bi istražiti njegov znanstveni i stručni rad, političke poglede i političko djelovanje, kao nespornu prekretnicu u povijesti hrvatskog naroda. To bi zahtijevalo i kritičku analizu i kritičko izdavanje izvora, njegovog djelovanja u znanstvenoj literaturi i publicistici, te sastavljanje njegove bibliografije. Uvjeren sam da bi upravo ovakvim radom Dani doprinijeli razumijevanju, opisivanju i razjašnjenju složene, ali logične, hrvatske povijesne sudbine, opterećene međunarodnim prilikama u kojima su Hrvati, skoro 888 godina živjeli i opstali u višenarodnim državama, odnosno, državnim zajednicama i njihovim političkim interesima.

Ovako zamišljeni susreti, vjerujem, imali bi i međunarodni odjek, a moguće i na objektivniju međunarodnu percepciju hrvatskoga naroda i države?

Utemeljenje ovih Dana znači uspješno nastojanje da se, ne samo Hrvatima, nego i svjetskoj zajednici, predoče temeljne činjenice i procesi borbe za očuvanje identiteta, suprotstavljanja dominaciji tuđih interesa, borbi za teritorijalno okupljanje i nadvladavanje regionalizma, nastojanje da se ostvari materijalni uspon, društveno oslobođenje i njegovo značenje, duhovno povezivanje hrvatskog naroda i, u tom smislu, duhovno povezivanje državotvornosti političkih ideologija, pokreta, stranaka i pojedinaca u ostvarenju samostalne Hrvatske. Time bi se konačno, pridonijelo spoznavanju prošlosti u njezinom cjelovitom i razvedenom kritičkom isticanju, suprotstavljanju stereotipnim optužbama i neutemeljenim klevetama i neprihvatljivim osudama cijeloga hrvatskog naroda, što bi trebalo doprinijeti prihvaćanju pozitivnog smisla novije hrvatske povijesti u hodu hrvatske državne samostalnosti prema suvremenoj demokratskoj i prosperitetnoj državi u zajednici slobodnih naroda.

Možete li nam nešto reći o tome kako su i jesu li reagirale određene znanstvene ustanove: HAZU, Hrvatski institut za povijest, katedre povijesti na filozofskim fakultetima i slične ustanove?

Dobivši Zaključak Općinskog Poglavarstva općine Veliko Trgovišće o prihvaćanju i utemeljenju tih stručno znanstvenih susreta, o čemu je vaš tjednik već pisao, odmah sam poslao pismo Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti 19. srpnja 2007., izvješćujući i tražeći suradnju HAZU. Osobno sam posjetio tajnika Odjela povijesnih znanosti gospodina dr. Tomislava Raukara i u ugodnom razgovoru dobio njegovu apsolutnu naklonost za samu manifestaciju, a što mi je kasnije, 21. studenoga 2007. u pismu potvrdio i sam prof. dr. Milan Moguš, predsjednik HAZU. Naime, Predsjednik Akademije navodi da će i sama Akademija, u dogledno vrijeme, organizirati znanstveni skup „Stvaranje samostalne Hrvatske države“, da je Akademija u svojoj ediciji Spomenica preminulim akademicima, Razred objavio „bogatu spomenicu Franjo Tuđman1922.-1999. Zagreb, 2002., svezak 106“. Iako se sam Razred, kako stoji u pismu,“ ne će organizirano uključiti u aktivnosti naprijed navedenih Susreta“, preporučio je svojim članovima i općenito članovima Akademiji „koji se istraživački bave hrvatskom poviješću XX. stoljeća da se prijave organizacijskom odboru Susreta, ukoliko žele aktivno sudjelovati na istim“. Mislim da je to imalo vrlo pozitivnog odjeka među članstvom i već imamo određenih prijava.

Hrvatski povijesni institut, njegov rukovoditelj dr. Stjepan Matković, koliko mogu za sada kazati, vrlo aktivno će sudjelovati, jer se do sada prijavilo nekoliko njegovih znanstvenika. O tome će se ovih dana voditi i aktivniji razgovori i taj Institut će, čini mi se, imati velikog značaja u samim susretima. To isto mogao bih reći i za Institut „Dr. Ivan Pilar“. Gospodin Vladimir [akić je vrlo pozitivno ocijenio te susrete i naglasio obvezu Instituta Ivan Pilar, da sudjeluje baš u takvim personalnim i tematskim susretima, oslobođenim ideološkog i osobnog tereta, stranačkih pristupa, a sve to u nastojanju afirmiranja povijesnih činjenica o hrvatskom narodu.

Znači, ne će nedostajati znanstvenog pristupa?

Povijest nije znanost koja se može preskočiti određenim zbijenim rečenicama, jer ona je daleko moćnija, tajanstvenija, zagonetnija od neučtivih, u biti, drzovitih pogleda. U području povijesti možemo otvoreno kazati, ako je to potrebno, da narod koji nema svojih zahtjeva i ciljeva u življenju svoje povijesti, zapravo dovodi u pitanje i samu svoju egzistenciju. Vjerujući da sve to skupa mi i te kako možemo nadvladati, moram priznati svoje iznenađenje činjenicom da do sada, ako me evidencija ne vara, ne vidim da se javio za sudjelovanje u ovim susretima neki od profesora povijesti na našim filozofskim fakultetima. U novo doba čovječanstva, u kojem je raznolikost bezuvjetni oblik razvojne snage svijeta, i što omogućuje izražavanje i ozbiljenje svih ljudskih graditeljskih moći i nadzora nad svakim ometanjem raznolikosti i slobode, izučavanje povijesti zauzima jedno od bitnijih mjesta.

Zato vjerujem da sve početne poteškoće, u rastu stručno znanstvenih susreta „Dani dr. Franje Tuđmana“. – Hrvati kroz stoljeća“, ne će biti nikakvih kočnica njihovom razvoju i afirmaciji u najboljem smislu riječi i značenju samih susreta. Nadate se u uspjeh, odnosno, angažiranja stručno znanstvenih krugova, osobito povjesnika? U knjizi „Blago latinskog jezika“ – zbirka latinskih setenca, krilatica i uzrečica, dajući definiciju pojma „nade“ kaže se: „spes et amor duo sunt calcaria fortia, quae nos Audaces faciunt contemptoresque labori“ – nada i ljubav dva su snažna poticala koja nas čine junacima i prezirateljima napora; ili „spes nescit vinci, spes pendet tota futuri“ – nada se neda svladati, sva nada ovisi o budućnosti.

Prema tome, osobno mislim da je nada vrlo značajna i važna sastavnica ljudskog života, svakog pojedinca, osobito intelektualaca koji se u svom radu nastoje držati određenog smisla i sadržaja rada. Nada nam daje snagu da snažno idemo naprijed, jer svaki čovjek, u stvari, biće je koje se nada, jer bez nade bilo bi i te kako teško živjeti. \ivot bez nade bio bi osakaćen, bez značenja, teško bi ga se moglo podnositi. Poticanje naših znanstvenika da se zauzmu, angažiraju, u pravilnom predstavljanju i istinskom izučavanju hrvatske povijesti, i te kako je bitan i važan posao, ako istinski želimo bolju budućnost naroda i države Hrvatske, te s drugim ljudima svijeta graditi međusobno razumijevanje i napredak, usmjerujući se na stvaranje zajedništva u danas dosta neuravnoteženom svijetu.

Danas, moram Vas podsjetiti, elite govore o tome da treba zaboraviti prošlost i okrenuti se budućnosti? Kakva bi nam to domovina bez povijesti trebala onda biti?

Hrvatski narod, koji je podnio ogromne žrtve u borbi za svoj opstanak, poslije svih onih prevara, ubijanja po stranim prostorima Austrije, Slovenije, Srbije i tako dalje, poslije 1918. i 1945., ne može biti ravnodušan u odnosu na pitanje društvene pravde, ne može mirno promatrati problem slobode, mira i međunarodnog dijaloga. Mi ne smijemo biti slijepi i nezahvalni, ograđivati se od hrvatske prošlosti i pustiti je našem zaboravu, jer u tom slučaju ni samog pojma DOMOVINA, zemlja otaca naših, ne bi bilo i Hrvatska bi nam bila bez budućnosti, jer nije imala svoje prošlosti. Sve to zahtjeva od nas istinski i pravilni pristup našoj povijesnoj ulozi u izgradnji europskog društva i radu kulturnih, znanstvenih i svih bitnih pitanja koja se tiču razvoja našeg naroda.

Hrvati su u tome bili prikraćeni i drugi su pisali njihovu povijest. Sada kad smo slobodni, kad imamo svoju slobodnu i samostalnu Hrvatsku nužno je potrebno rasvjetljavanje nekih bitnih povijesnih zbivanja kroz koja smo, eto, uspješno prošli i opstali. Taj povijesni put potrebno je istinski prezentirati našoj i svjetskoj javnosti. Zato se osobno nadam i vjerujem u uspjeh stručno znanstvenih susreta: „Dani dr. Franje Tuđmana. – Hrvati kroz stoljeća“, jer kako smo bili složni i čestito se zalagali za stvaranje samostalne Hrvatske u vrijeme rušenja Berlinskog zida i raspada komunističkih carstva, nema razloga da svoje hrvatske povijesne korijene ne svodimo na njihov istinski sadržaj i njihov značaj u krugu mediteransko-europskih i svjetskih zemalja i naroda.

Očekujete li, možda, značajnija razilaženja među sudionicima ovih susreta u ocjenama hrvatskih povijesnih zbivanja?

Utemeljenje stručno-znanstvenih povijesnih susreta, moram reći, ne idu za nikakvim podjelama unutar povijesne znanosti. Dapače, ovi će susreti razvijati želju kod znanstvenika da se objektivno, a ne subjektivno, pristupa povijesti, osobama koje su njezin nezaobilazni dio, a osobito da se objektivno pristupa povijesnim činjenicama. ˆˆinjenica nije isto što i događaj. ˆˆinjenice su rezultat prosudbe. To je razlika između povijesti i povijesne znanosti koja istražuje povijest. Povijesna zbivanja čine niz pojava, zbivanja, događaja. Povijesni događaji su predmet istraživanja o kojima treba otkriti istinu i doći do zaključka o činjenici, utvrditi povijesnu istinu.

Upravo zato ovi susreti imaju za cilj tražiti od svih stručnjaka, u tom povijesnom kompleksu, da se oslobode svih osuda i da zaborave na sve podjele, jer danas, Božjom dobrotom, odlučnošću pokojnog prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, jasno i hrabrošću i junačkim srcem svih naših branitelja, žrtvama cijelog hrvatskog naroda, imamo svoju samostalnu hrvatsku državu, u kojoj, bez ikakvih pritisaka, možemo slobodno govoriti, raditi, izučavati, sve ono što zadnjih stotinu i više godina nismo mogli. Onim regresivnim osobama koji s nostalgijom gledaju unutra i kojima je nekad „sve bilo bolje“, treba i na ovaj način omogućiti da sagledaju u takozvanom „odmaku“ od prošlosti i pogledaju u budućnost!

Rijetko se danas u nas susreće osoba s toliko optimizma...?

Velike hrvatske ljubavi stvaraju toplotni ovoj oko Hrvatske. Zato treba izučavati i pisati o hrvatskim žrtvama i bez mržnje osvješćivati narod za uspješnu Hrvatsku. Hrvatska pobjeda nad srpskim agresorom 1991.-1995.; u korpus hrvatske povijesti umijesila je novi sadržaj koji otklanja demagogiju vlasti, dileme ljudske povijesti, sažimajući sve drame čovječanstva i u prilikama samostalne Hrvatske. Nnaša svijest i naša želja kaskale su dugo kroz mrak povijesti za magičnom riječju sloboda!

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo

{mxc}