Donosimo integralni razgovor s našim članom, biskupom mons. dr. Mile Bogovićem, koji je u skraćenom obliku objavljen u Jutarnjem listu 29. listopada na 7. stranici pod naslovom "Podržao bih koaliciju HDZ-a i SDP-a". U duhu ovog naslova je i ostatak opreme teksta, koja naravno odudara u potpunosti od poruke koju je biskup Bogović želio uputiti. U svezi uređivačke politike Jutarnjeg lista biskup Bogović nam je poručio: "U javnost nije ušla moja poruka, nego poruka urednika Jutarnjeg lista. Ta njegova poruka provlači se kao moja pa su neki došli do toga kako se preko mene „vrh Crkve“ dogovorio s „Pantovčakom“ za strategiju u predstojećim izborima. Niti sam ja „vrh Crkve“, niti me je netko ovlastio da u njegovo ime progovorim, a još manje bih želio da se moje riječi tumače na crti usuglašavanja s Pantovčakom. Ništa drugo ne želim nego da se moje riječi shvate onako kako su – dovoljno jasno – napisane.". Jutarnji list izostavio odgovore na tri zadnja pitanja, što uključuje i ono o gradnji Crkve hrvatskih mučenika u Udbini iako je ono bilo dogovoreno za poseban okvir. U nastavku donosimo također i inačicu razgovora s opremom teksta koju je objavio Jutarnji list.

Integralna inačica
Razgovor s biskupom Bogovićem

U Gospiću ste rekli da će biskupi poručiti pred izbore biračima da dobro slušaju one koji će im se obratiti, tj. da odvagnu riječi od onoga što je učinjeno. Je li se to odnosilo na neku konkretnu političku stranku?

To je bila moja poruka koju mogu ponoviti i ovaj put. Zajednička biskupska poruka je umivenija, ali za one koji žele stvarno razumjeti biskupsku poruku lako će i takvu misao iščitati. Nekoga pravo možemo razumjeti kad usporedimo ono što govori s onim što čini ili je činio. Mnogi su već imali prilike činiti ono što sada obećavaju. Pitanje je kako su se tada ponijeli. No važno je također prepoznati kako netko gleda na događaje iz naše prošlosti. Po tome se vidi što odbacuje a što želi nastaviti. Ako mu je jezik oštar samo onda kada govori o Domovinskom ratu i o onima koji su ga vodili, a prije toga kao da je bilo vrijeme u koje se trebamo samo ugledati, onda znamo na što smjera. Dakako da ne valja isključivost ni u obrnutom smjeru, tj. da prije nije valjalo ama baš ništa. Rado bih ponovno slušao riječi koje preporučuju pomirenje sviju. No, znademo tko se pobunio protiv toga. I toga trebaju birači biti svjesni.

Hoće li crkveni vrh uputiti neku općenitu poruku ili će biti konkretnijih poruka, odnosno ocjena političke situacije?

- Svakako će staviti naglasak na vrijednosti koje treba čuvati i međusobno i prema vani. Ako se gleda sa stanovišta senzacionalnosti, neće tu biti nekih izazovnih ideja. Sve što je u izjavi već je bilo na javnoj sceni razmatrano, pače, može se naći i u katekizmima, ali je iz svega toga izabrano ono što biračima vjernicima i svim ljudima dobre volje može bolje dozvati u svijest vrednote koje trebamo sačuvati za sebe i za one koji će nakon nas doći. Tko će nam od predstavljenih stranaka, programa i pojedinaca u tome pomoći? Pogledajmo tko je te vrednote branio do sada. Njemu možemo vjerovati da će tako nastaviti. Ja bih rekao da je intonacija biskupske poruke na tome da jedni druge ne optužujemo, nego da jedni drugima pomažemo.

Što, npr. vi mislite o rasprodaji imovine velikih državnih tvrtki, činjenici da su sve hrvatske banke u stranom vlasništvu, o prezaduženosti zemlje?

- Nažalost, ja vam ne mogu tu dati meritoran odgovor. Jednostavno mi je žao da se takve stvari događaju. Strah me je da demokracija ostavlja političarima i strankama preširoki prostor borbe za osobne i stranačke interese, odnosno da na političkoj sceni ne prolazi uvijek onaj kojemu je glavni cilj opće dobro naroda i države. Svi znamo da su mnogi dobri projekti jedne političke stranke bili minirani s druge strane samo zato da protivnička stranka ne poluči uspjeh i stekne veću afirmaciju. Kada bi narod to prepoznao i „kaznio“ na izborima, manje bi toga bilo. Žao mi je što je naš narod tu dosta naivan. Kao da su potrebni veliki potresi (il)i veliki vođe da to uspije ispravno pročitati.

A o demografskoj politici koja vodi izumiranju nacije? Na kome je odgovornost na lošu demografsku politiku?

Sjećam se svoga profesora umjetnosti koji je govorio o starim civilizacijama i starim narodima. Kao što stari ljudi umiru, tako umiru i stare civilizacije i stari narodi. Očito je da Europa umire, da je ona poput stare (možda i časne) dame koja živi na infuziji krvi od drugud. Mi tako pomamno želimo priključiti svoj nacionalni krvni sustav na taj europski i sasvim je normalno očekivati da ćemo dijeliti sudbinu Europe. Istina da i u Europi ima nekih mladenačkih otkucaja, ali pitanje je priključujemo li se mi na to cvjetanje u pustinji. Svakako je očito kao dan da životnost nije veća što je materijalno bogatstvo veće. Nijedan čovjek nije otok, pa nije ni naša država. Treba se nositi s prilikama i okruženjima u kojima se nalazi. Crkva uvijek naglašava vrijednost ljudskoga života, kojega treba čuvati od začeća do prirodne smrti. To ćete naći i u biskupskoj poruci za izbore.

Može li crkveni vrh (i na koji način) pozvati političare na odgovornost zbog načina na koji vode zemlju?

U pravnom smislu ne može. Ali može utjecati na to da poraste svijest odgovornosti i da neodgovornima narod ne dade potporu. Zato se javljamo u ovo vrijeme.

Pa čak i na način na koji vode svoju predizbornu kampanju?

Tu napominjemo opće moralne i etičke norme: „Ne čini drugome ono što ne želiš da tebi drugi čine!“ Nisi velik ako ponižavaš druge, ako govoriš kako drugi ne valja. Velik si ako iza tebe stoje djela kojima si pomogao drugima da rastu, da budu veći. To su opće važeće norme, ali se lako u predizbornoj kampanji zaborave.

U posljednje se vrijeme govori o mogućnosti postizborne koalicije HDZ-a i SDP-a, kao dviju najjačih stranaka. Što vi mislite o takvoj opciji?

Što se toga tiče, ja bih podržao svaku koaliciju koja je u prilog ovoga naroda i ove države. To znači ako bi jednu i drugu stranku povezivao svenacionalni interes, koji bi im uvijek bio u prvom planu. Za tako nešto treba više altruizma od količine koju pokazuju naše stranke. Franjo Tuđman je povjerovao u tu mogućnost i povezao se s partizanima (čak i udbašima koji su ga zatvarali) i s domobranima, i s mnogim drugima, ali ne da nastave međusobne sukobe, nego da prepoznaju u zajedničkoj suradnji zajedničko dobro. Ja nisam odbacio mogućnost ponovnog takvog približavanja. Pače sam uvjeren da je veoma potrebno krenuti od nepomirljivih stavova prema isticanju potrebe pomirenja. U tom duhu ću pozdraviti približavanje HDZ-a i SDP-a.

Kakav je, po vašem mišljenju utjecaj crkvenog vrha i klera na birače?

Bilo bi dobro da se u ovo vrijeme uključe svojim govorom svi oni, ne samo crkveni vrh i kler, koji će pomoći narodu da se zauzme kako bi mu u idućem periodu bilo bolje, da sačuva trijeznu glavu i ne nasjeda praznim obećanjima i političkim trikovima, odnosno da prepozna ljude koji će učiniti ono što govore. Narod se može voditi i zavoditi. Predizborna kampanja nije oslobođena od zavodničkog duha u smislu borbe za svaki glas, katkada i pod svaku cijenu. Nažalost svijet je takav da ga se može prevariti. Gotovo su isti glasovi oni koji klicali Isusu kao kralju na njegovom svečanom ulasku u Jeruzalem i oni koji su par dana poslije mahnito vikali: Propni ga propni! U međuvremenu su, naime, farizeji obavili svoju predizbornu kampanju. Velika je mogućnost manipulacije narodom. Onaj kome je stvarno do dobra naroda, neće se time koristiti. Ja vjerujem da mi imamo takvih političara.

Neki misle da se biskupi uopće ne bi trebali miješati u politiku i javljati prije izbra svojom porukom?

Bilo je i ima ljudi koji misle da Crkva ne bi trebala ni postojati. U jednom periodu života Rimskog carstva smatrali su Crkvu zločinačkom organizacijom, pa je bilo dovoljno da se za nekoga dokaže da je član Crkva pa da bude smaknut. Kod nas su neki političari na prijelazu dvadesetog stoljeća prigovorili Crkvi da je napravila krimen (zločin) kada je iznijela svoje prijedlog uređenja društvene organizacije. Viktor Novak je pokušao dokazati kako je taj krimen rastao da bi, upravo pod utjecajem Crkve, narastao u drugom svjetskom ratu u Magnum crimen (Veliki zločin). Neki bi se i danas željeli služiti Novakovim pojmovnikom. Ipak se danas ne može ozbiljno govoriti o Crkvi, koja i postoji zbog dobra ljudi, da se ne bi smjela baviti politikom ukoliko je politika shvaćena kao skrb za opće dobro. Ukoliko je negdje shvaćena (ili tako u praksi potvrđena) kao skrb za pojedinačno, grupno, stranačko, nacionalno dobro, koje ide na uštrb drugim pojedincima, grupama, strankama i narodima, takvom politikom se Crkva i ne želi baviti.

Na koncu, jeste li u škripcu s financijama za Crkvu hrvatskih mučenika u Udbini? Kako planirate privesti gradnju kraju?

Istina je da se nalazim u ne malim teškoćama zbog toga što ne možemo izgraditi tu Crkvu milostinjom običnih, malih, ljudi, onih koji ne dobiju nikada više nego što zarade, koji pače dobiju često i manje od zarađenoga, ali su spremni od toga „svoga žitka“, poput one evanđeoske udovice, otkinuti dio za Božju i narodnu slavu. Na svim razinama rada na tom nacionalnom projektu nije se razmišljalo u tom duhu i cijene su se popele visoko. Uz to se današnje građevine ne mogu graditi dugo, kao one u prijašnja vremena, pa treba ubrzo „zatvoriti financijsku konstrukciju“. Ja u prvom redu apeliram na sve vjernike da se mole kako bismo u svemu ostali vjerni čistoći ideje iz koje je projekt izrastao, a onda također da koliko mogu doprinesu kako bi mogao biti dovršen. Vjerujem da će svi koji vjeruju kako se prava veličina čovjeka mjeri po tome koliko je spreman žrtvovati se za opće dobro i za brata čovjeka, pogotovo ako je to i žrtvom svoga života dokazao, da će svi ti uvidjeti kako upravo takvim velikanima s ovog našeg hrvatskog prostora podižemo ovaj hram zahvalnosti. Mi smo takvih velikana imali mnogo, a mnogima se nismo ni smjeli zahvaliti. Danas to možemo i trebamo. To je najplemenitija veza koja nas sve može približiti i povezati i koju trebamo svi podržati, na način kako tko umije i zna.

pitanja sastavio Darko Pavičić

Inačica objavljena u Jutarnjem listu
Mons. Mile Bogović: Podržao bih koaliciju HDZ-a i SDP-a

Poruka biskupa za izbore je napisana i čeka se njezino objavljivanje, a na kraju zasjedanja HBK gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović poručio je biračima da odvagnu riječi od onoga što je učinjeno.

- To je bila poruka koju mogu ponoviti i ovaj put. Zajednička je biskupska poruka umivenija, ali oni koji je žele stvarno razumjeti, lako će iščitati i takvu misao. Nekoga dobro možemo razumjeti kad usporedimo ono što govori s onim što čini ili je činio. Mnogi su već imali priliku činiti ono što sada obećavaju. Pitanje je kako su se tada ponijeli. No, važno je prepoznati i kako netko gleda na događaje iz naše prošlosti. Ako mu je jezik oštar samo kada govori o Domovinskom ratu i o onima koji su ga vodili, a prije toga kao da je bilo vrijeme u koje se trebamo samo ugledati, onda znamo na što smjera. Dakako da ne valja isključivost ni u obrnutom smjeru, tj. da prije nije valjalo ama baš ništa. Rado bih ponovno slušao riječi koje preporučuju pomirenje svih. No, znamo tko se pobunio protiv toga. I toga trebaju birači biti svjesni.

Je li poruka biskupa konkretna?

- Svakako će staviti naglasak na vrijednosti koje treba čuvati i međusobno i prema vani. Ako se gleda sa stajališta senzacionalnosti, neće tu biti nekih izazovnih ideja. Sve što je u izjavi, već je bilo na javnoj sceni razmatrano, dapače, može se naći i u katekizmima, ali je iz svega toga izabrano ono što biračima vjernicima i ljudima dobre volje može bolje dozvati u svijest vrednote koje trebamo sačuvati za sebe i za one koji će nakon nas doći. Tko će nam od predstavljenih stranaka, programa i pojedinaca u tome pomoći? Pogledajmo tko je te vrednote branio do sada. Njemu možemo vjerovati da će tako nastaviti. Intonacija biskupske poruke je da jedni druge ne optužujemo, nego da jedni drugima pomažemo.

Što mislite o rasprodaji imovine, da su sve hrvatske banke u stranom vlasništvu, o prezaduženosti zemlje?

- Žao mi je što se takve stvari događaju. Strah me da demokracija ostavlja političarima i strankama preširok prostor borbe za osobne i stranačke interese, tj. da na političkoj sceni ne prolazi uvijek onaj kojemu je glavni cilj opće dobro naroda i države. Svi znamo da su mnogi dobri projekti jedne političke stranke bili minirani s druge strane samo zato da protivnička stranka ne poluči uspjeh i stekne veću afirmaciju. Kada bi narod to prepoznao i “kaznio” na izborima, manje bi toga bilo. Žao mi je što je naš narod tu dosta naivan. Kao da su potrebni veliki potresi (il)i veliki vođe da to uspije ispravno pročitati. 

A loša demografska politika?

- Moj profesor umjetnosti je govorio da kao što stari ljudi umiru, tako umiru i stare civilizacije i narodi. Očito je da Europa umire, da je ona poput stare dame koja živi na infuziji krvi od drugud. Mi tako pomamno želimo priključiti svoj nacionalni krvni sustav na taj europski i normalno je očekivati da ćemo dijeliti sudbinu Europe. Istina da i u Europi ima i mladenačkih otkucaja, ali pitanje je priključujemo li se mi na to cvjetanje u pustinji. Svakako je očito da životnost nije veća što je materijalno bogatstvo veće. Crkva uvijek naglašava vrijednost ljudskoga života, koji treba čuvati, od začeća do prirodne smrti. To ćete naći i u biskupskoj poruci za izbore.

Može li crkveni vrh pozvati političare na odgovornost?

- U pravnom smislu ne, ali može utjecati na to da poraste svijest o odgovornosti i da neod-govornima narod ne da potporu. Zato se javljamo u ovo vrijeme.

 ... ili načina na koji vode svoju predizbornu kampanju?

- Tu napominjemo opće moralne i etičke norme: “Ne čini drugome ono što ne želiš da tebi drugi čine!“ Nisi velik ako ponižavaš druge, ako govoriš kako drugi ne valja. Velik si ako iza tebe stoje djela kojima si pomogao drugima da rastu, da budu veći. To su opće važeće norme, ali se lako u predizbornoj kampanji zaborave.

Što mislite o koaliciji HDZ-a i SDP-a?

- Podržao bih svaku koaliciju koja je u prilog ovoga naroda i ove države. To znači, ako bi jednu i drugu stranku povezivao svenacionalni interes, koji bi im uvijek bio u prvom planu. Za tako nešto treba više altruizma od količine koju pokazuju naše stranke. Franjo Tuđman je povjerovao u tu mogućnost i povezao se s partizanima, čak i udbašima koji su ga zatvarali, i s domobranima, i s mnogim drugima, ali ne da nastave međusobne sukobe, nego da prepoznaju u zajedničkoj suradnji zajedničko dobro. Ja nisam odbacio mogućnost ponovnog takvog približavanja. Dapače, uvjeren sam da je veoma potrebno krenuti od nepomirljivih stavova prema isticanju potrebe pomirenja. U tom ću duhu pozdraviti približavanje HDZ-a i SDP-a.

Darko Pavičić
Jutarnji list

{mxc}