Je li istina da postoji masonska zavjera? Je li spojivo biti katolik i mason? U Europskom parlamentu vladaju masoni? To su pitanja na koja profesor Manuel Guerra, autor 25 knjiga o različitim sektama, nastoji odgovoriti u knjizi „Masonska zavjera“. Manuel Guerra Gómez, rođen u Villamartínu de Sotoscuevu 1931., diplomirao je na klasičnoj filologiji i patrističkoj teologiji i član je Real Academia de Doctores de Espanja. Bio je dekan Teološkog fakulteta sjeverne Španjolske sa sjedištima u Burgosu i Vitoriji. U razgovoru za agenciju Zenit je istaknuo: «Masonske metode su usko povezane s laicističkim shvaćanjem, odražavaju povijesni relativizam i vode prema socijalno-kulturnom relativizmu promičući ga.

“ Je li glasovita masonska zavjera legenda?

Treba razlikovati masone i masoneriju. Masonerija teoretski ne teži za moći, ili da ju ima u službi vlastitih načela i interesa. Međutim, činjenica je da masoni postoje u skoro svim utjecajnim međunarodnim organizacijama i u multinacionalnim poduzećima koje utječu na gospodarsku i političku moć. Logično je da oni nastoje nametnuti i širiti svoja ideološka načela (relativizam, laicizam, agnosticizam) gdje god se nalazili.

S druge strane, u anglosaksonskom svijetu i nordijskim zemljama, u Turskoj, masoni ne da žele vladati, već su oni vlast. Tako je na primjer vladar (kralj) Ujedinjenog kraljevstva - veliki meštar Velike ujedinjene lože Engleske (GLUI) te preko 150 drugih Velikih loža (po jedna u svakom narodu i po jedna u svakoj državi SAD-a). GLUI je 1995. imao 750.000 članova i 8.000 loža po čitavom svijetu.

Kako je na snazi pravilo tajnosti, ne zna se sigurno gdje djeluju i dokle dopire njihov izravan, a još manje neizravan utjecaj. Vlada Tonyja Blaira tražila je da se masoni, osobito državni dužnosnici, javno očituju, posebno ako djeluju u policiji i pravosuđu. Pohvalno je da je preko 1.400 engleskih sudaca dobrovoljno priznalo vlastitu pripadnost masoneriji. Jasno je da ih ima mnogo više. Nakon skandala s tajnom ložom P2 Licija Gellija, talijanski dužnosnici u javnoj administraciji, ako su masoni, dužni su to objaviti pod rizikom gubitka posla (zakon regije Toscane od 1983. godine).

Odgovara li istini podatak da su 60% članova Europskog parlamenta masoni?

To je potvrdio Josep Corominas, veliki meštar Velike lože Španjolske (GLE), u ožujku 2006. On je napustio GLE 9. veljače 2007., iako je potvrdio da nastavlja biti mason. Radi li se o novom rascjepu koji uzrokuje stvaranje novog masonskog posluha ili njegov prijelaz u nešto drugo? Činjenica je da su sva pitanja koja se odnose na obiteljska pitanja i bioetiku, u raskoraku s naukom Crkve i čak s naravnim zakonom, izglasana u Europskom parlamentu.

U Rimu je tek završio kongres tijekom kojega se podsjetilo na nesukladnost između katoličanstva i masonerije, odaslan je poziv na dijalog s masonima glede društveno-kulturnih pitanja. Kako može doći do njega?

Bez obzira na objektivnu nesukladnost između masonerije i katoličanstva, katolici mogu raspravljati s masonima na raznim razinama, osim onoga što je Sveta Stolica, svjesna opasnosti, rezervirala isključivo za svoju ovlast: “Nisu ovlaštene lokalne crkvene vlasti izjasniti se o prirodi masonskih udruga s prosudbom koja uključuje odstupanje od gore utvrđenog.“ To je u skladu s Izjavom kongregacije za nauk vjere od 17. veljače 1981. (Izjava o masoneriji, 26. studenoga 1983.; AAS 73, 1984, p. 100).

Treba uzeti u obzir realnost i posljedice masonske tajne. Kako se može razgovarati s nekim koji nosi masku? Na kulturnom planu, makar teoretski, lakše je dijalogizirati, nego na onom specifično vjerskom i ideološkom. Lakše je razgovarati na međukulturnoj razini (o siromaštvu, opismenjavanju, okolišu, zdravstvu, globalizaciji), nego na međuvjerskoj razini. Međutim, i na tom području dijalog s masonerijom nailazi na ozbiljne poteškoće jer masonski laicizam, otvoren ili prikriven, želi marginalizirati vjerske posebnosti, ono što nije zajedničko svim vjerama i etikama, i želi vjeru zatvoriti u kućni pritvor, na razinu osobne savjesti i unutar hramskih zidova. U tom smislu masonerija u tradicionalno kršćanskim državama dovodi do brisanja društveno-kulturnih kršćanskih tragova, npr. jaslice ili priredbe te simbole božićnog otajstva (zvijezdu vodilju, tri kralja, pjevače po ulicama tijekom božićnih blagdana).

Masonerija je nadomjestak za religiju?

Masoneriji, kao i jednom od njezinih proizvoda - New Ageu - draži je izraz „duhovnost“, koji ima veći subjektivni odjek od izraza „vjera“. Masoni kažu da su kršćani i niječu da je masonerija religija. Kada bi priznali, morali bi priznati dvije religije: katoličku i masonsku. Ali činjenično, za mnoge, povrh svega za masone agnostike, deiste (pristaše deizma), masonerija je nadomjestak za religiju.

Kako ste se uspjeli približiti svijetu koji je tajni?

Mnoge sam sate posvetio proučavanju konstitucija, pravila i obreda različitih federacija masonskih loža te u razgovoru s masonima i bivšim masonima u Španjolskoj i Meksiku, u čitanju knjiga o masonima koje su napisali masoni ili nemasoni. Prije deset godina u Meksiku sam proveo ljeto svakodnevno pričajući o masoneriji sa sveučilišnim profesorima, masonima ili nemasonima. Proveo sam mnoga popodneva u posjetima centrima različitih sekti, od kojih su neke bila paramasonske, a nalazile su se na rubovima gradova.

Masonerija je metoda više nego sadržaj?

Čovjek osim što misli, osjeća i zamišlja. Osjećaji i zamisli mogu prouzročiti interferencije i pomutiti mentalnu bistrinu. Usprkos tomu, ideje i vjerovanja usmjeruju čovjeka; principi stvaraju i usmjeruju ljudske institucije, ali za postizanje cilja nužno je uporabiti prikladnu metodu. Grčka etimologija te riječi naznačuje „hod“ koji treba prevaliti da bi se došlo (met´) ,,do mete“ - cilja. Kod masonerije metoda je uzdignuta do najviše kategorije i do maksimalne efikasnosti, i čini jedan od svojih „principa“, možda temeljni, koji je osnova za sve ostale.

Upravo masonska metoda sadrži jedan od razloga zbog čega masonerija ne može biti sukladna s kršćanskim naukom. Usko je vezana za laicističko shvaćanje, odražava povijesni laicizam i vodi društveno-kulturnom relativizmu promičući ga. Alain Gérard, jedan od voditelja Velikog Orijenta Francuske, priznaje da je „masonerija samo jedna metoda“. On vjeruje da mason može imati svoje mišljenje, odnosno vlastita vjerovanja u jednu religiju, ali masonska metoda ga obvezuje dovesti u pitanje vlastito mišljenje i prihvatiti mogućnost da ono bude proglašeno lažnim ili prevladanim, u sintezi jačih razloga i s potporom većine. „Ne postoji prava rasprava ako se prije toga zna da, bez obzira na njezin ishod, postoje točke o kojima je netko uvijek uvjeren da je u pravu“, rekao je.

Otuda proizlazi masonska alergija na dogme, dogmatske i objavljene religije, posebno onu kršćansku. Masoni nastoje gledati demokraciju kao vlastito djelo i demokratsku metodu (izglasavanje većinom glasova) kao nešto prirođeno masoneriji, koja ju širi na sve stvarnosti, uključujući i istinu, dobro, itd. Sadašnji veliki meštar Velikog Orijenta Francuske Jean Michel Quilardet u izjavi za “La Voz de Asturias” (20. siječnja 2007., Oviedo, Španjolska) priznaje: „Može se misliti da postoji nelaička (tj. nelaicistička, nemasonska) demokracija, ali s moje točke gledišta, laicizam je napredak za demokraciju“. Iz toga proizlazi da su demokrati koji nisu laicisti ili masoni - zapravo - demokrati druge lige.

Masoni su kreativna manjina. Kršćani isto?

Jasno je da masoni ne monopoliziraju kreativnost. Iako različite prirode, ona je svojstvena - i ne u manjoj mjeri - i kršćanima, uz pomoć Božje milosti i izljevom Duha Svetoga. Kao potvrdu tomu dovoljno se sjetiti povijesti Crkve i njezine evangelizacijske prilagodbe društveno-kulturnim uvjetima, tako različitim, u dvije tisuće godina njezina postojanja. „Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi niti mu je uho otvrdnulo da ne bi čuo“ (Iz 59,1) u našim danima. Kada je prije nekoliko godina Ivan Pavao II. nazvao crkvene pokrete „novim proljećem Duha», «osobitim darom Duha koga nudi Crkvi u ovom povijesnom trenutku», na početku sam to pripisivao njegovoj velikoj dobroti. Dobra osoba, sveta, ne vidi nego dobrotu u svemu.

Nakon što sam morao napraviti studiju “Los movimientos eclesiales en Espanja” (Crkveni pokreti u Španjolskoj) (Real Academia de Doctores de Espanja, El estado de Espanja, 2005., p. 80-94) i mogao otkriti istinu, ostao sam impresioniran. Koja kreativnost sinova Crkve, potaknutih i nadahnutih Duhom Svetim u našim danima! Kakav bi ostao svijet i Crkva ako bi crkveni pokreti, odgojna i socijalna djela, nestali kao u bajci, ostavljajući neku vrstu crne rupe u crkvenoj i društveno-kulturnoj galaksiji?

Prijevod: Mario Udina
www.katolicki-tjednik.com
(hizbih.info) 

{mxc}