Željko Glasnović: HVO je bio spreman braniti istočnu Slavoniju

U Kninu na proslavi kao i prije 12 godina sa svojim vojnicima bio je i general Željko Glasnović, čovjek kojeg su za života, upravo vojnici kojima je bio zapovjednikom, proglasili živom legendom. On je, zajedno s generalom Antom Gotovinom zapovijedao akcijom Oluja i izravno bio odgovoran za snage HVO-a koje su s HV-om sudjelovale u operaciji oslobađanja Knina.

Sjećam se ulaska u sam grad i osjećaja da sam sudjelovalo u povijesnom događaju. Zapovijedao sam s tri taktičke grupe HVO-a. U akciji je sudjelovalo oko 23.000 vojnika a čak njih 11.000 bili su pripadnici HVO-a. Bez Oluje Hrvatska bi danas izgledala kao Cipar ili Sjeverna Irska, ali hvala Bogu, predsjednik Franjo Tuđman imao je viziju, uspostavio je kontakte sa svjetskim moćnicima i shvatio da ako se Hrvatska ne oslobodi, tada će se teško ikada osloboditi. U Oluji je poginulo oko 200 hrvatskih vojnika, a dva mjeseca nakon akcije poginulo ih je dvostruko. Knin je bio leglo četništva, ondje je počela “balvan revolucija” 1941. i 1991. Kada govorim o Kninu, sjećam se i masakra  hodočasnika  u kolovozu 1941. kada je ubijen župnik Vladimir Nestor  i 300 hrvatskih hodočasnika, među kojim i Bošnjaci u tvornici celuloze. Nakon pada Knina hrvatski časnici bili su upućeni u istočnu Slavoniju na izviđanje i dvije brigade HVO-a bile su namijenjene za pomoć u oslobađanju i ukoliko diplomatski napori ne uspiju, što nije poznato u javnosti. Većina je streljiva prebačena iz Knina, ali taj se problem uspio riješiti mirnim putem.

Danas mnogi kritiziraju Oluju pripisujući joj civilne žrtve i pljačke?

Napoleon je kazao da pljačka može narušiti integritet i disciplinu i u najjačoj vojsci, i bio je u pravu. Istina je da je nekakva lopovska kolona pljačkala nakon što je vojska oslobodila teritorij, ali je i istina da je u Oluji poginulo manje civila nego i u jednoj drugoj akciji. Pogledajmo samo odnos poginulih civila u borbenim zračnim djelovanjima potpore u Iraku i Afganistanu, gdje su Rusi ubili na desetke tisuća civila, a Putin dolazi u Hrvatsku i govori nam o pretjeranoj uporabi topništva?! Nitko od nevladinih udruga nije organizirao prosvjed.

Nedvojben je značaj HVO-a u akciji Oluja, no kakav je danas odnos Hrvatske prema braniteljima HVO-a?

Hrvati u BiH su nezadovoljni i razočarani. Nažalost, na HVO u Hrvatskoj gledaju kao na ružnu sestru s kojom ne želiš ići na ručak jer te netko može vidjeti s njom. Takve poglede na HVO u Hrvatskoj plasira većina, kako ih zovem, jugomedija i stvorena je slika da je HVO nekakva paravojna formacija, što nije istina. Istina je da je HVO obranio integritet hrvatskog naroda. Kada je potpisan Daytonski sporazum, hrvatske snage su držale 51 posto sadašnjeg teritorija BiH i da nije onih operacija, danas ne bi bilo ni BiH. Ali, o tome mogu raspravljati kojekakvi jer nemamo službene vojne povijesti iz posljednjeg rata. Nakon ulaska UNPROFOR-a u ožujku 1992. borbena djelovanja u Hrvatskoj do Oluje trajala su više od mjesec dana, a borbena djelovanja u BiH vodila su se neprestano do listopada 1995. – dva mjeseca nakon Oluje. Hrvatski narod u BiH uspio je uz pomoć Hrvatske ustrojiti četiri gardijske brigade i na desetke domobranskih pukovnija, što nije mala stvar.

Ipak, Hrvatska se pokušava odužiti braniteljima HVO-a i njihovim obiteljima?

Nadam se da će se po međunarodnom dogovoru BiH i Hrvatske riješiti hrvatska mirovina ranjenima i poginulima pripadnicima HVO-a kao i onima koji su bili zatočeni u logorima. To je ispravno jer se Hrvatska nije branila samo u Vukovaru nego i u Orašju, Kupreškim vratima, Vitezu i Mostaru.

Danas su Hrvati u BiH razočarani svojim položajem. Što je “recept” za bolje sutra?

Jedini “recept” hrvatskom narodu u BiH je ekonomski razvoj. Znam da ima jako poduzetnih Hrvata iz BiH. Vidim, ljudi se vraćaju i u Odžak, Posavinu, a srednja Bosna je u usporedbi s nekim hrvatskim krajevima daleko razvijenija, samo pogledajte onaj kompleks na ulazu u Vitez. Ali, uzalud nam je sve ako nismo moralno i duhovno ispravni, ako ne znamo kuda idemo, ako nemamo moralnih vrijednosti. Ipak, sreća je što imamo HKD Napredak koji održava hrvatski duh u BiH. Nisam političar, ali se nadam da zastupnici bosanskohercegovačkih Hrvata u Hrvatskom saboru imaju jasan plan i program jer Hrvati u BiH nisu dijaspora, oni su integralni dio hrvatskog naroda. Sjetite se samo – Trebinjska biskupija starija je od Zagrebačke. BiH je kolijevka Hrvata.

Znači li to da bosanskohercegovački Hrvati trebaju ostati glasači i RH?

Tko god kaže da Hrvati iz BiH ne trebaju glasovati na izborima u Hrvatskoj, za mene je veleizdajnik. 

Vera Soldo
Večernji list