Razgovor: F. William Engdahl, autor knjige "Stoljeće rata"

Nakon što je knjigom 'Stoljeće rata' šokirao javnost, američki geopolitičar nastanjen u Njemačkoj u ekskluzivnom intervjuu za Dnevno.hr iznosi teze koje će iznenaditi mnoge. Otkriva što se krije iza 'propusnice' koju je Europska unija dala Hrvatskoj te zbog čega upravo našu zemlju smatra 'stožernom državom' jugoistoka Europe. Pojašnjava uzroke svjetske financijske krize te upozorava na neizvjesnosti opstanka Europske unije i SAD-a. Ukazuje na opasni valutni rat kojim Wall Street želi uništiti euro, zakulisne igre kojima američki obavještajci pokušavaju 'oslabiti' Putina te pojašnjava zašto je u krvavom ratu morao biti ubijen libijski vođa Gadafi.

Zbog čega je EU nakon niza godina odlučila Hrvatsku upravo sada primiti u svoje članstvo, a građani svjedoče da nužne društvene i ekonomske reforme nisu ni približno privedene kraju?

Razlozi za to leže u geopolitici. Hrvatska je stožerna zemlja za cijelu jugoistočnu Europu. Uz to ima posebne povijesne veze s Bliskim Istokom. Svi energetski tokovi iz tog područja do južnih država Europske unije moraju proći kroz Hrvatsku. Upravo takav geopolitički položaj čini ju neformalnim 'bojištem' naftnih interesa između Rusije s jedne strane i SAD-a odnosno Europske unije kao američkog zastupnika, s druge strane. Energetski tokovi i s njima povezani interesi velikih sila kreću se danas sličnom trasom kaoKontrola nafteKontrola nafte i plina je stup američke vanjske politike još od kraja Drugog svjetskog rata. No Rusija je kao jedinu mogućnost suprotstavljanja američkoj dominaciji u Euroaziji iskoristila energetske resurse i njihovo snažnije povezivanje s Europom i željeznička linija Berlin-Bagdad koja je prije više od jednog stoljeća prolazila kroz Balkan i Hrvatsku. Upravo su ti interesi, odnosno zemljopisni položaj Hrvatske definirali sve ono loše, ali i dobro što joj se, kao i njenim građanima, događalo kroz stoljeća.

Neki analitičari smatraju da su upravo SAD 'ugurali' Hrvatsku u EU kako bi zaštitili svoje interese na ovom području od sve jačeg ruskog i kineskog utjecaja. Slažete li se s time?

To je zasigurno točno. Rusija ima dugogodišnje energetske veze s Hrvatskom. One su imale uspona i padova, ali su uvijek postojale, prije svega kroz Jadranski naftovod (JANAF) i Družbu Adria. Prije dvije godine hrvatska Vlada pristupila je i Gazpromovom projektu 'Južni tok' koji ruski plin dovodi u južnu Europu. To je dio većeg projekta u kojeg spada i tzv. 'Sjeverni tok' koji prolazi kroz Njemačku, a započeo je s radom prije dva mjeseca.

Upravo sve to čini Washington vrlo nervoznim. Kontrola nafte i plina je stup američke vanjske politike još od kraja Drugog svjetskog rata. No Rusija je kao jedinu mogućnost suprotstavljanja američkoj dominaciji u Euroaziji iskoristila energetske resurse i njihovo snažnije povezivanje s Europom. Na taj način želi neutralizirati prijetnju koju joj predstavlja NATO.

Što se pak Kine tiče, od kad je 2009. godine predsjednik Hu Jintao posjetio Zagreb, te dvije zemlje grade sve jače odnose. Koliko sam upoznat, u studenom prošle godine razgovaralo se i o kinesko-hrvatskoj vojnoj suradnji. To nikako ne veseli Washington.

Kako gledate na dužničku krizu u koju je upala Europske unija? Može li se EU iz nje izvući i hoće li preživjeti u obliku u kojem je danas?

To je izuzetno kompleksno pitanje. Dužnički problem Grčke, Italije, Portugala i drugih država ima svoje ishodište u bankarskoj krizi koja je nastala tijekom proteklog desetljeća kada su američke kamatne stope bila rekordno niske. To je na valu jeftinog američkog novca stvorilo financijski balon globalnih dimenzija. Trenutno je situacija u EU izuzetno dramatična. Najveće europske banke očajnički trebaju kapital dok istovremeno drže trilijune eura u nenaplativim kreditima kojih se ne mogu riješiti. Moje je mišljenje međutim da će unatoč krizi Europska unija opstati, ali u drugačijem obliku, nadam se manje destruktivnom. No to za sada nitko još ne može prognozirati. Ono što šira javnost ne zna je da se trenutno vodi skriveni valutni rat između američkog dolara i eura. Njega su pokrenuli Wall Street i američko Ministarstvo financija koristeći krizu u Grčkoj kako bi putem Hedge fondova započeli financijski 'napad' na euro. Američke rejting agencije Moody's i S&P imaju besramnu ulogu u tome. Rušenjem kreditnog rejtinga pojedinim europskim državama potpomažu američki 'napad'.

U kakvom je stanju američko gospodarstvo danas? Oporavlja li se SAD ili se bliži početak kraja američke globalne dominacije bazirane na dolaru?

SAD su danas u sličnoj poziciji u kojoj je prije Prvog svjetskog rata bila Velika Britanija ili Rimsko carstvo oko trećeg stoljeća prije Krista. Američka ekonomija zahvaćena je velikom depresijom. 'Nekretninskom balonu' stvorenom nakon 2002. godine trebat će godine da se 'ispuše'. Najveće banke su de facto nesolventne, održavaju se na umjetnom životu samo putem pomoći američkih federalnih rezervi i novcem poreznih obveznika. Amerika više ništa ne proizvodi. Velike kompanije pobjegle su na Istok u potrazi za jeftinom radnom snagom. Iza dolara, kao rezervne svjetske valute, više ne stoji jaka ekonomija već isključivo sirova vojna moć. Bez toga bi ga Japan i druge zemlje, koje u svojim trezorima drže američke obveznice, a time i američki dug, odavno napustile.

Bespoštedan oblik kapitalizma izveo je na ulice gradova brojne demonstrante poput pokreta 'Okupirajmo Wall Street' i drugih. Kako gledate na njih?

Što se tiče pokreta 'Okupirajmo Wall Street', on je vrlo amorfan. Neki krugovi oko Obame i Bijele kuće nastoje ga iskoristiti kao oblik pobune protiv republikanskih bankara. Cilj im je ponovno dobiti izbore. No većina demonstranata je ipak iskrena u svojem nezadovoljstvu stanjem u zemlji i svijetu. Prosvjedi su važni zbog toga što ukazuju na najvažniji problem SAD-a. Banke s Wall Streeta postale su tijekom proteklih trideset godina moćnije od američke Vlade. Ekonomija će imati šansu za oporavak samo ako se razbije enormna moć banaka poput Goldman Sachsa, Citigroupa, Bank of America i JP MorganChase, i to nacionalizacijom ili na bilo koji drugi način. U svakom slučaju, za to će biti potrebna desetljeća.

Svjedoci smo napetosti oko Irana i njegovog navodnog nuklearnog programa. EU je nakon SAD-a blokirala uvoz iranske nafte. Situacija podsjeća na stanje prije američkog napada na Irak. Slijedi li novi rat zbog kojeg će cijene nafte 'odletjeti u nebo'?

Ne vjerujem da će biti vojne akcije protiv Irana. SAD su svjesne da riskiraju totalni svjetski sukob. Iran nije Irak. Ta zemlja ima stvarne kapacitete da uzvrati na napad, zbog toga vojna okupacija zemlje ne dolazi u obzir. A Izrael nema snage sam ući u rat. Europska unija je napravila glupost kad je pod američkim pritiskom zabranila uvoz iranske nafte od srpnja ove godine. Sada će Iran odgovoriti na način da će obustaviti isporuku nafte za EU, i to odmah. To će samo pojačati ekonomski pritisak na krizom uzdrmanu Europu. U usporedbi s Kinom, Japanom, Indijom i Azijom, Europska unija čini beznačajno mali dio svjetskog tržišta na kojem Iran plasira svoju naftu.

Tko po vašem mišljenju stoji iza revolucije u Libiji te svrgavanja i mučnog ubojstva Gadafija?

Posve je jasno, Washington je orkestrirao rat u Libiji koristeći prevarantsku i opasnu doktrinu 'Odgovornost za zaštitu civila'. Nikada nije pružen niti jedan dokaz da su Gadafijeve zračne snage bombardirale libijske civile. No zato NATO-ve snage jesu. Gadafi je bio trn u oku SAD-a isto kao i egipatski predsjednik Hosni Mubarak. No libijskog vođu nisu mogli svrgnuti jer je imao snažnu potporu naroda. Zato su pustili da Francuska naoruža i financijski podupre opozicijsko 'Tranzicijsko nacionalno vijeće' u zamjenu za libijsku naftu. Svim ratnim operacijama, od samog početka, rukovodila je Pentagonova Afrička komanda 'Africom' sakrivena iza 'Zaljevskog vijeća za suradnju'. Rat u Libiji jedno je od najcrnjih poglavlja novije povijesti međunarodnog prava.

Kako gledate na trenutnu eksplozivnu situaciju u Rusiji? Čini se da se uoči ožujskih izbora stvara sve veći opozicijski pokret protiv dvojca Putin-Medvedev?

Američki State Department i obavještajne službe iza kulisa vode cijelu 'igru' u Rusiji. Istu su stvar napravili u Ukrajini 2004. godine. Washington zna da će Putin biti teži oponent nego Medvedev i nastoje ga oslabiti koliko god to mogu. Putinov predsjedničko-premijerski 'krug' svakako nije stil vladanja zapadnih demokracija. No radi se o ruskom nacionalistu koji će pod svaku cijenu braniti ruske interese u teškim vremenima koja dolaze. Zbog toga SAD financijski podupire dokazano korumpirane opozicijske lidere. U Rusiji vlada nezadovoljstvo Medvedevom i Putinom, ali većina Rusa s kojima sam razgovarao smatra da je Putin generalno najbolji izbor za teška vremena kroz koja Rusija prolazi. Ta je zemlja zapravo u stanju neobjavljenog Hladnog rata s SAD-om, nametnutog od strane Washingtona. Moskva se nastoji održati igrajući na jedini 'adut' koji ima, naftno i plinsko bogatstvo. Mislim da je to dobra strategija.

Kako vidite trenutnu globalnu situaciju u svijetu zahvaćenom krizom? Hoće li borba za naftu, podivljali financijski interesi i društvo temeljeno na profitu dovesti do novog 'stoljeća rata'?

Na žalost, mi smo već sada negdje u sredini 'stoljeća rata'. Za Washington Svjetski sukobSAD su svjesne da riskiraju totalni svjetski sukob. Iran nije Irak. Ta zemlja ima stvarne kapacitete da uzvrati na napad, zbog toga vojna okupacija zemlje ne dolazi u obzir. A Izrael nema snage sam ući u ratHladni rat nije završio propašću Varšavskog pakta i SSSR-a. Američki stratezi još prije 20 godina u tome su vidjeli priliku za globalnom kontrolom. Pentagon ju je nazvao 'Dominacijom punog spektra'. Pogledajte samo u kojim su sve ratovima izravno ili neizravno sudjelovale SAD od 1991. do danas; Irak, Afganistan i Libija samo su najpoznatiji. Ali tu su prikriveni sukobi u Somaliji, Yemenu, Iranu, Egiptu, Kirgistanu, Kosovu... Lista je sve duža. No ti ratovi nisu znak američke snage već očaja. Stoljeće američke vladavine se ruši zbog truleži koja dolazi iznutra. Isto kao Rimsko carstvo 300 godina prije Krista. Najveća je tragedija pritom što većina Amerikanaca toga nije svjesna zbog strogo kontroliranih medija.

Kako će SAD reagirati na nedavnu najavu ruske naftne kompanije 'Zarubažnjeft' kako će u Hrvatsku investirati više od milijardu eura?

Pred Washington to postavlja problem: kako blokirati hrvatsku neovisnost u vanjskoj ekonomskoj politici koja istovremeno u regiji potkopava NATO-vu ulogu? Mislim međutim da od tješnjih energetskih veza Rusije i Hrvatske obje zemlje mogu imati koristi. 'Zarabažnjeft' planira uložiti značajnu količinu novca u narednih pet godina. To uključuje gradnju naftovoda od Slavonskog Broda do Zagreba i Omišlja na Krku koji bi služio izvozu viška naftnih proizvoda koji se ne prodaju u BiH i Hrvatskoj. Modernizirat će Jadranski naftovod, a nekih 100 milijuna eura uložit će i u istraživanja ugljično-vodikovih nalazišta u Hrvatskoj. Amerikanci sigurno neće s naklonošću gledati na to.

Kada možemo očekivati novu knjigu iz 'radionice' Williama Engdahla? Koje vas teme trenutno najviše zaokupljaju?

Upravo sam završio novu knjigu. Naziv joj je 'Mitovi, laži i naftni ratovi'. Mislim da će se u Hrvatskoj pojaviti u nekoliko sljedećih tjedana. Knjiga otkriva pozadinu Arapskog proljeća, ulogu Kine i Rusije danas te manipulaciju britanskih i američkih elita koje stvaraju mit o nestašici nafte kako bi održale globalnu kontrolu nad tim energentom i sužile se njime kao sredstvom pritiska na druge države. Kao što je diplomat Henry Kissinger jednom rekao: 'Kontroliraj naftu i kontrolirat ćeš cijelu državu'. Nova će knjiga iznenaditi mnoge.

Damir Grund
Dnevno.hr

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Automobilska industrija — jim_morrison 2012-02-04 12:50

Meni nije jasna jedna stvar, a koja pomalo indicira na ovo što spominje Enghdal o nestašici nafte.

Naime, ako nam prijeti ta nestašica nafte, zašto automobilska industrija već godinama, pa i desetljećima, od kada se spominje nestašica nafte, još uvijek bitku vodi koje će auto imati više konjskih snaga bez obzira na potrošnju goriva. Inovacije koju su uvedene u izradi motora, a koje smanjuju potrošnju su zanemarivo smanjile potrošnju goriva. Nitko još nije napravio automobil koji će trošiti 2,5l na 100km i pri tome imati 70-80 KS. A vjerujem da se može, kada bi se htjelo.

Jedan primjer. Vozio sam auto(Nissan)koj i je bio proizveden 1986. godine, a trošio je 6,5l na 100 km i imao 75KS (benzinac 1,6 ccm). Današnjim automobilima se umjesto smanjenja potrošnje samo nepotrebno dižu KS dok potrošnja ostaje ista. Tako da automobili iste kubikaže imaju cca 110 KS, a potrošnja im je čak i porasla. Kada spominjem potrošnju mislim prvenstveno na otvorenoj cesti.

To mi nije logično ako nam prijeti nestašica nafte.

Prijavi Administratoru

#2 I više nego pretjerano: — javornov 2012-02-05 15:32

"Hrvatska je stožerna zemlja za cijelu jugoistočnu Europu."

Da je značaj RH odista tako velik, nikada velike sile ne bi dopustile okupatorski rat u RH, slabljenje RH, pljačku RH, privatizaciju većine obiteljskoga zlata RH... itd...

Prijavi Administratoru

#3 Ima smisla — jim_morrison 2012-02-07 10:46

Citat javornov:

"Hrvatska je stožerna zemlja za cijelu jugoistočnu Europu."

Da je značaj RH odista tako velik, nikada velike sile ne bi dopustile okupatorski rat u RH, slabljenje RH, pljačku RH, privatizaciju većine obiteljskoga zlata RH... itd...

kada promišljate o ovome što je rekao Enghdal nemojte stavljati znak jednakosti između pojmova Hrvati i Hrvatska.

Kada se promatra Hrvatska čisto kao geografski pojam onda svakako ima smisla, niti je pretjerano.

I to ne samo Hrvatska, nego i cjelokupni "region".

Prijavi Administratoru

#4 Ne slažem se — javornov 2012-02-07 11:16

Velike sile imaju svog trajnog miljenika Srbiju. Koliki je značaj Hrvatske vidjeli smo po "pomoći" tijekom Domovinskog rata, prilikom embarga na oružje, prilikom nasilnog ubacivanja tzv nevladinih udruga i udruga za tobožnju zaštitu ljudskih prava, vidjeli smo po haškim presudama agresoru, i presudama žrtvi. Prema tome politička RH tu je samo da ju gaze. Geostrateška RH također nije relevantna, primanjem Rumunjske i Bugarske u EU jasno nam je pokazano da smo na periferiji interesa...

Prijavi Administratoru

#5 --------- — jim_morrison 2012-02-07 15:29

Svaki politički potez, pa i sustavna blokada RH na putu prema EU ima svoje kako i zašto.

Sve ovo nabrojano ima isključivo političku dimenziju.

Evo slika kuda prolazi južni tok.

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments