Iz Hrvatskoga slova prenosimo razgovor s Dragutinom Štambukom, liječnikom, književnikom i veleposlanikom. Od 1991. predstavljao je Republiku Hrvatsku u Velikoj Britaniji, od 1995. veleposlanik je RH u Indiji i Šri Lanki, a od 1998. do 2000. u Egiptu i u većem broju arapskih država (Sudan, Jordan, Kuvajt, Libanon, Katar, Jemen). Od 2005. veleposlanik je u Japanu i Republici Koreji. Dobitnik je nagrade "Dragutin Tadijanović" koju dodjeljuje Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. "Dok su neki drugi, i ranije, rabili tzv. narječja hrvatskoga jezika eda bi razbijali hrvatski književni standard i tako ga oslabili, ja sam htio upravo suprotno - uporabom čakavice i kajkavice obogatiti, oplemeniti i ojačati taj isti standardni štokavski jezik. Rođen sam kao čakavac na otoku Braču i ne mogu pristati na to da čakavski, jezik oca hrvatske književnosti, velikoga Marka Marulića, bude tretiran kao jezični rukavac ili narječje. Velika leksička zaliha koju sobom nose čakavica i kajkavica, te literatura na ovim hrvatskim jezicima, blago je kojega se niti veći narodi ne bi odrekli, a zašto bi onda i mi. Upravo ta jezična zaliha i razlika ona je koja čini hrvatski dodatno i naglašeno drukčijim od srpskoga štokavskoga. Odrekavši se u prošlosti, naivno i diletantski, svoje jezične differetiae specificae, pristali smo i na odricanje od svoje političke razlike. Zato nije niti čudo da je pitanje jezika u Hrvatskoj bilo i te kako politički intonirano pitanje."

 

 

Iz Hrvatskog sklova donosimo razgovor Ante Marinčića s Ivom Gregurevićem, legendom hrvatskog glumišta i osnivačem dana hrvatskoga filma u Orašju koji će se ove godine održati po trinaesti put. "Već petu godinu, u suradnji s ministarstvom, radim jedan projekt po školama koji se zove „Život može biti lijep“ o štetnosti droge. Sve su predstave besplatne. Imam odigrati još dosta predstava tijekom ove godine, osnovne i srednje škole. Zadovoljan sam jer to ide dosta uspješno. Na žalost, to novinarima nije zanimljivo pa ne prate. Da je taj edukativno-umjetnički projekt u Americi, vjerojatno bih dobio zrakoplov, da obi`em što više škola. Ovdje, na žalost, nije tako, o ovom projektu gotovo ni riječi. Primjerice, zove me nedavno jedna novinarka, i pita što sad radim. Kažem joj za taj projekat o štetnosti droge. Ma ne zanima me to, kaže mi, zanima me nešto konkretno. Pa kako to nije konkretno, to je najbitnije. Dobro, onda ne ćemo ništa napisati, odgovori mi."

 

 

Iz Katoličkog tjednika prenosimo razgovor s mon. Petrom Jukićem, pročelnikom Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije, o vjeronauku u školama. Iako se dio odgovora specifičan za satnje u Bosni i Hercegovini, postoje i mnoge dodirne točke s temom vjeronauka u školama u Republici Hrvatskoj. Na pitanje o vjeroučiteljima-laicima i svećenicima, mon. Petar Jukić između ostaloga je odgovorio: "Najbolje je rješenje gdje su laici, redovnice i svećenici aktivni i u župnoj katehezi i vjeronauku i u školi. U praksi se ipak događa da su laici sve više angažirani u školskom vjeronauku, a svećenici i redovnice u župnoj katehezi. Ali razlozi nisu u tome što bi jedni ili drugi bili prikladniji za školski ili župnu katehezu. Razlozi su prvenstveno u nedostatku broja svećenika. Radi svojih obimnih župničkih i svećeničkih poslova i pastoralne zauzetosti u župi, župnici se i župni vikari ne mogu u cijelosti posvetiti vjeronauku u školi. Na primjer, svećenik mora izostaviti ili u polovici napustiti školski sat i otići opremiti bolesnika... To je razumljivo i opravdano, ali svejedno školska nastava u takvim i sličnim slučajevima gubi i školski red trpi."

 

 

Iz Večernjega lista prenosimo razgovor s hrvatskim članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem koji se zadnjih tjedana našao u središtu pozornosti domaće javnosti nakon što je otvoreno upozorio na neodgovarajuću zastupljenost Hrvata u sjedištu BiH diplomacije. U razgovoru za Večernjak Komšić otkriva kako sličnih problema ima i u području obrane, za koju je također mjerodavno Predsjedništvo BiH. Imajući na umu kako je Željko Komšić na mjesto predstavnika hrvatskog naroda u predsjedništvu BiH došao glasovima bošnjaka-muslimana, pomalo je ironično što je on gotovo jedini političar koji se trenutno javno bori za opstanak Hrvata u političkom životu susjedne zemlje. Cijeli razgovor sa Željkom Komšićem jasno pokazuje kako su BiH na snazi one iste podjele kao i prije početka rata, i kako dvije jače strane (bošnjačka i srpska) vuku svaka na svoju stranu neovisno o posljedicama. Što će se iz toga izroditi ostaje vidjeti, ali bez nazočnosti stranih vojnih snaga teško je vjerovati kako političke napetosti ne bi eskalirale trenutno u novi rat. Toliko o uspjehu međunarodne zajednice i njezinih visokih predstavnika.

 

 

Sarajevski magazin "Dani" od 22. kolovoza objavio je intervju koji je s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem vodila glavna i odgovorna urednica g. Vildana Selimbegović. Intervju je prenijela  Katolička informativna agencija Biskupske konferencije BiH, a u njemu se govori o vrlo teškom položaju hrvatskog naroda u susjednoj zemlji, ali i o općem lošem stanju kojem svoj obol daju i međunarodni predstavnici. Na temu trećeg ihrvatskoga entiteta kardinal je rekao: "Ako se na taj način želi naći rješenje jednakopravnosti, onda je potreban novi Dayton kako bi se od cijele BiH napravila tri entiteta, a ne da se samo od Federacije naprave dva entiteta. Treba jasno reći da sva tri naroda trebaju imati mehanizam zaštite jednakih prava. Ne odlučujem o tome, ali sam protiv svakog rješenja koje bi bilo na štetu drugoga. Jasno je da ni jedna politika, što je postigla ne daje, ako ne mora. Često je to postignuto na račun drugoga bilo silom (oružjem) bilo preglasavanjem. Ispada danas da nije važno i korisno koliko znaš nego koga poznaješ odnosno tko će stati na tvoju stranu kako bi postigao ono što želiš bez obzira je li to pravedno ili nije".

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo razgovor s kolumnisticom i pjesnikinjom Eliom Patriciom Pekica Pagon, glavnom urednicom časopisa Epoha. Od osobe koja radi u medijima posebno je zanimljivo čuti vrlo otvoreno razmišljanje o hrvatskoj političkoj sceni: "... za mene pojmovi lijevo i desno u politici ne znače baš ništa, jer još uvijek se na sceni nije pojavio netko tko bi odigrao ulogu pravog predstavnika naroda, a u opisu svih njihovih radnih mjesta upravo bi NAROD trebao zauzimati najistaknutije mjesto. Ako se u hrvatskim novinama i časopisima mogu svakodnevno iznositi stajališta ljudi koje mi plaćamo, a koji ne da pokopavaju Hrvatsku, već njihovi napisi zvuče kao izraziti govor mržnje prema našoj dalekoj i bližoj povijesti i svemu hrvatskom, tada s pravom možemo biti zabrinuti za našu budućnost. Prema njima, svatko tko malo glasnije kaže koliko voli svoju domovinu ispada nekakav nacionalist... Nitko mi ne može reći da u Hrvatskoj ne postoje obrazovani, normalni ljudi, željni oslobađanja od sveopćeg primitivizma, bolesnog egoizma i slavoljublja naših političkih velemajstora. Rijetki su danas mediji u Hrvatskoj kojima možemo sa sigurnošću pristupiti i kojima možemo vjerovati."(M. Ćurić)

 

 

Iz Hrvatskoga slova donosimo razgovor s akademikom Petrom Šimunovićem, vodećim hrvatskim onomastičarom i dijalektologom - jednim od najistaknutijih hrvatskih jezikoslovaca, u svezi s upozorenjima da je u tijeku proces nestajanja jezika na globalnoj razini – pitamo ga o hrvatskom jezičnom bogatstvu, problemima i nastojanjima na podizanju svijesti hrvatskog čovjeka o samobitnosti koju jezik čuva. Usto, povod je i izlazak kapitalnog izdanja - Hrvatskog prezimenika kojem je uz Franju Maletića suautorom. Izdvajamo: "Prezimena su narodnosno, konfesijsko, jezično ogledalo društva. Bez tih podataka u njima sadržanim govorilo se često ideološki paušalno. Sada se o mnogim problemima, kojih su prezimena odraz, može govoriti argumentirano. Mnogo sam pisama u svezi s prezimenima dobivao iz hrvatske dijaspore. U njima sam upoznao teške sudbine njihovih prezimena. Svojatali su ih tuđe etnije, a oni se nisu znali oduprijeti. Naša stara migracija od 16 do 18. stoljeća (Burgenland), Moravska, Molise u Italiji, Janjevo… čuvala je jezik i prezimena kako je mogla. Ona ekonomska prekomorska migracija s kraja 19. i početka 20. stoljeća nije se znala oduprijeti asimilacijama. Svi drugi osim nje dolazili su iz svojih država. Hrvate nitko nije bio naučio lučiti državu od domovine i čuvati svoje prezimenske likove."

 

 

Iz Hrvatskoga lista donosimo razgovor s optuženim generalom Vladimirom Zagorcem, koji u njemu govori o pozadini susreta sa savjetnikom predsjednika Mesića Sašom Perkovićem i nagodbom koja mu je navodno nuđena u zamjenu za dokumente za koje Mesić vjeruje da su u Zagorčevu posjedu, a koji bi u vezi s malverzacijama oko privatizacije devedesetih godina trebali inkriminirati čitavi tadašnji državni vrh, a Zagorcu omogućiti slobodu. Izdvajamo: "Francuski obavještajac došao je iz Pariza u Beč i na razgovor sa mnom donio gotovi ugovor koji sam trebao potpisati. Kazao mi je da su njegovi ljudi i on u kontaktu s Mesićem koji traži sporazum između njega i mene, za koji bi garantirala ta francuska obavještajna služba. U ugovoru je stajalo da četiri godine ne smijem ući u Hrvatsku, da ne smijem financirati i podržavati desnicu, a da će za uzvrat biti obustavljeni svi procesi protiv mene. U tekstu ugovora imenom i prezimenom spomenut je Stjepan Mesić. Odbio sam potpisati taj sotonski ugovor."