Posljednja Latinica "Dvojno državljanstvo - posljedice" na temu Hrvata u Bosni i Hercegovini izazvala je brojne redakcije među našim sunarodnjacima u susjednoj zemlji. Primjerice, samo je osvrt na ovu emisiju HRT-a objavljen na Portalu Poskok.info u trenutku pisanja ovog teksta sakupio više od 150 komentara čitatelja. Naslov osvrta je "Konačno Latinica" te ga u nastavku prenosimo u cijelosti, a izdvojili smo i jedan komentar čitatelja koji se podrobnije osvrnuo na neke teze voditelja i novinara Latinice. Za one koji kao i mi nisu gledali Latinicu onda kada je emitirana, spominjemo kako se ona može pogledati naknadno preko Interneta sljedeći ovu poveznicu: Google-Video. Nama je upao u oči nastup dr. Nine Raspudića s Filozofskog fakulteta, kao dobro pripremljen i dobro prilagođen televizijskim gledateljima. Raspudić je vrlo uspješno sažeo rasistički karakter kritika koje se svako malo čuju u našim medijima  na račun Hercegovaca. Vrijedi isto tako primijetiti kako se u slučaju dr. Nine Raspudića radi o mlađoj osobi koje rijetko imamo prilike čuti u političkim raspravama.(mm)
 
 
 
Konačno Latinica

Nakon 20 godina sotoniziranja, anatemiziranja, prikrivenog rasizma i otvorene difamacije Hercegovine konačno je usred Latinice do srži potučena mitska slika o braheokefalnim Hercegovcima. Mit koji se u raznoraznim medijskim tvornicama kontrole misli uspješno gradio s neskrivenim žarom...

Svašta je Denis Latin provlačio, povlačio i podvlačio kroz Latinicu proteklih godina. Stotine tema koje su žuljale hrvatsku javnost i ukazivale se kao dobre, osrednje i loše emisije.

Od antologijskih primjera hrabrog i beskompromisnog novinarstva (kad je prije par godina tandarao po svemoćnoj Zagrebačkoj banci) do loših uradaka koji su nepopravljivo narušili ugled prve hrvatske televizijske zvijezde.

Nekako ciklički, iz sezone u sezonu, ponavljale su se teme koje su obrađivale Hercegovce (ako je naglasak bio na privatizaciji i krađi) ili Bosance ako je naglasak bio na zagađivanju hrvatskog kulturnog prostora. Zajedno, Hrvate iz BiH. Oba ova pojma, svaki kroz svoju simboliku, savršeno su sublimirala predrasude, malograđanštinu i najniže porive prosječnog hrvatskog gledatelja. Tijekom godina plavim je pleksiglasom već pomalo otrcanog studija prodefilirala plejada Hercegbosanaca u širokom rasponu od ražalovanih emigranata, probitačnih kamiondžija, marginalnih političara, lopina, raznih redikula, pelivana i izbacivača.

Osim par rijetkih i davno zaboravljenih pozitivnih primjera Latinovi prigodni zastupnici Hrvata iz BiH egzistirali su u hrvatskom medijskom prostoru kao samo za tu svrhu sklepani androidi. Sašiveni za potrebe potvrđivanja i pobuđivanja najgorih strahova i predrasuda koje je gajio intelektualno zapušteni i zlobni gledatelj o svojoj subraći s druge strane granice.

I tako su protekla dva desetljeća vegetiranja šiški koje su izvirivale iz nekoliko redova zadnjih klupa uvaženih dijasporskih zastupnika u toplom humusu hrvatskog parlamentarizma.

Paralelno su zadnja sjedišta limuzina ispunjavala svoju svrhu noseći isprazne glave promicatelja našega boljitka iz HDZ-a u Zagreb kako bi zastupali naše interese (mogli su komotno ostat u Macole). Navraćalo se u Latina na sat i pol zamuckivanja i prosipanja svoga baleka zbog kojega smo se crvenjeli pred ekranima.

I tek nakon petnaestak dugih godina u emisiji, koja nažalost već dulje vrijeme živi na staroj slavi, ali ipak još iznad prosjeka televizijske produkcije dogodilo se čudo.

Jedan simpatični mladić od Raspudića (nisam siguran iz Tepčića ili iz Lipna), od kojega se s razlogom puno očekivalo, u dva svoja nastupa od dvije-tri minute zadužio je istinu. Beskompromisno, odvažno, elokventno i savršeno strukturirano razmontirao je sve stereotipe koje su novinari izgrađivali a bulumenta Latinovih gostiju androida - „tipičnih Hercegovaca“ potvrđivala u petnaestak godina. Nije dužan ostao, te je obraz Milića osvjetlao mlađi i manje iritantni od braće Milića (od njega se manje očekivalo).

Onog trećeg odvažnog i drskog Posušanina neću ni spominjati jer je ovo leglo portalskog ponosa njegovo.

Jesmo li morali čekati 15 godina? Zar je moguće da je istina i osjećaj ponosa bio tako nedokučiv hadeze-ovskoj političkoj eliti koja je godinama popunjavala hrvatski medijski prostor i plehala 15 tisuća kuna po saborskim restoranima. Zar smo toliko morali čekati da se Latin odrekne gostiju i emisija sklepanih od ražalovanih hercegbosanskih kvazi-intelektualaca, logistopolitičara i bezmozgovića koji se danas medijskim istupima mogu brukati samo u Večernjem BH.

Sutra, bolje rečeno danas ćete o prekretnici u Latinici čitati u Večernjem listu. Otkrili da ima u Zagrebu mladih, pametnih, obrazovanih Hrvata iz Bosne i Hercegovine bez „oraha u džepu“.

Tri godine nakon Sanje Doležal. Bravo!!!!

 
kolumnist Poskoka (nebitno koji, budući da je nastup u Latinici sublimacija djelovanja, lobiranja i priče cijele Poskok ekipe zadnjih nekoliko godina zasjedanja Politbiroa)
 
 
Komentar čitatelja Herz:
 
Dvojno državljanstvo i Latinica
 
Latinica sugerira da je dvojno državljanstvo u Hrvata upitno jer sadržava kriminalnu energiju. Kao dokaz navode se 33 osumnjičene i dijelom osuđene osobe koje dvojno državljanstvo koriste da bi izbjegle procesuiranje ili eventualni zatvor. Ovakve emisije nemaju nikakve veze sa istraživačkim novinarstvom i ne pridonose razjašnjenju teme dvojnog državljanstva gledateljstvu. Ovakve emisije imaju eksplozivni i nadasve površni news-karakter dovodeći u vezu državljanstvo i kriminalnu energiju.
 
U većini Europskih zemalja državljani ne mogu biti izručeni drugim državama osim državama Europske Unije i to u slučajevima postojanja osnovane sumnje kršenja zakona.
 
Ne postoji nikakav razlog da Hrvatska i BiH zakonski, ili u ovom slučaju bilateralnim sporazumima, reguliraju izručenje građana s dvojnim državljanstvom, koji izbjegavaju pravosudne organe, kao sto je to slučaj i u većini europskih zemalja.
 
Dovođenje u vezu hrvatskog državljanstva u Hrvata iz BiH i kriminalne energije, što sugerira emisija Latinica, je jeftini populizam, autokratičan i samovoljan pristup temi državljanstva na uštrb običnog hrvatskog čovjeka.
 
Redukcija hrvatskog državljanstva u Hrvata iz BiH na glasove za HDZ u Saboru, sugerira od strane Denisa Latina na prezir iz niskih pobuda prema jednom dijelu Hrvata.
 
Tijekom emisije provedena anketa namjerno sugerira navodne prednosti dvojnog državljanstva Hrvata iz BiH u odnosu na Hrvate iz Hrvatske jer ovi prvi imaju i "pravo" opljačkati banku ili ubiti nekoga a da pri tomu ne budu sankcionirani. Nevjerojatno je da ovako primitivan pristup ozbiljnim temama na državnoj televiziji ne će biti pravno preispitan.
 
Želim se ukratko osvrnuti na temu državljanstva.
 
Dugoročna povezanost između države i osoba postojala je već u antičkoj Grčkoj. Ta povezanost je izdiferencirana u starim Rimu. Stari Rimljani su postavili osnove današnjeg modernog prava kao i prava na državljanstvo.
 
212 godine, dakle u trećem stoljeću, pismenom uredbom rimskog kralja Caracalla, svi slobodni stanovnici Rima postaju Rimski građani. Nastani li se neki građanin Rima izvan Italije, on i njegovi potomci trajno ostaju rimski građani. Ove uredbe iz prava starog Rima su i danas osnovni princip prava na državljanstvo.
 
Državljanstvo u modernom smislu nastaje nakon francuske revolucije. Nakon francuske revolucije države nisu smatrane samo kao teritorijalni prostor nego kao i savez građana. Tijekom 19 stoljeća većina država uvodi državljanstvo i zakone koji reguliraju državljanstvo.
 
Dvojno državljanstvo u Europskoj Uniji nije uopće rijetka pojava. U Francuskoj ili Italiji je takozvano dvojno državljanstvo uobičajena praksa i može se steći na razne načine.
 
Dakle, nije dvojno državljanstvo egzotična pojava među Hrvatima u Hercegovini i Bosni, nego uobičajena europska praksa.
 
Države reguliraju na koji način se državljanstvo stječe ili gubi, kao i obveze i prava koja su povezana sa državljanstvom. Državljanstvom su regulirana i posebna prava građanina kao sto su zabrana izručivanja drugim državama, sloboda putovanja, konzularna zaštita itd. Ova prava su u većini zemalja Europe zagarantirana ustavom.
 
Državljanstvo ima također jednu individualnu izraženost kroz narod kao konstitutivni element države. Država može postojati i biti od drugih država priznata ako ima teritorij, narod i izvrsnu vlast. Državljanstvo je temelj pravnih veza između države i njenih građana i nije ograničeno teritorijem države.
 
Ne postoji nikakav razlog za tematiziranje prava na hrvatsko državljanstvo Hrvatima iz BiH koji su to pravo stekli rođenjem.
 
{mxc}
Pon, 1-03-2021, 23:00:23

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.