Zajednice koje programira server

 

Virtualni svijetDa je Internet moćan medij koji svakim danom sve više mijenja način na koji funkcionira moderno društvo znaju i vrapci na granama. Zato što je otvoren i dostupan (gotovo) svima, moglo bi se reći kako predstavlja sredstvo koje ljudska civilizacija nije do sada imala, omogućujući svakome izraziti svoje mišljenje koje onda biva dostupno svima - dakle, na prvi pogled ideal demokracije. I zaista, bez Interneta, puno toga što je naša udruga napravila i pokrenula, kroz mnoge tribine i inicijative naših članova, ne bi bilo dostupno svakome tko mišem odluči učini nekoliko klikova na ovom portalu. No, baš ta jednostavnost uporabe čini Internet i novim izazovom za svakoga korisnika koji začas može kako precijeniti njegov domet, tako i podcijeniti njegove mane.

Primjerice, Internet se često u kontekstu ne samo hrvatskoga školstva ističe kao riznica znanja koja će jednom kada postane dostupna mladima unaprijediti njihove sposobnosti i znanje više nego bilo kakve druge reforme i napori na tom području. No, pri tome se rado prešućuje da Internet nije nikakav čarobni štapić pomoću kojeg se može nešto naučiti bez učenja. Štoviše, može se slobodno reći kako je Internet kao razmjerno mladi medij još uvijek idealno sredstvo za raznorazne manipulacije, od onih koji su motivirani političkim probitcima, do čisto onih kojima su komercijalni motivi najvažniji. Kako se u tome može snaći dio najmlađe populacije i njihovi roditelji koji često spadaju u predinternetsku generaciju nije teško predvidjeti.

Internetski servisi koji su stekli dosta popularnosti u zadnje vrijeme su oni koji se temelje na staroj ideji o stvaranju on-line zajednica. Zbog povećane propusnosti Interneta, današnji servisi ovoga tipa omogućuju svima u takvim zajednicama praćenje aktivnosti u stvarnom vremenu, tako da se u svakom trenutku može vidjeti tko se spojio na server zajednice, odnosno primiti poruke koju ta zajednica piše. U konačnici, to kod većih zajednica ovo može izgledati kao i obavijesti o burzovnim indeksima koje prate vijesti na nekim televizijskim postajama. Tako, ono što se radi na računalu, na dnu zaslona biva cijelo vrijeme praćeno s dinamičkom izmjenom raznih poruka. Koliko u ovakvim uvjetima pojedinac može uopće raditi, ili ičim smislenim sudjelovati u radu zajednice ostaje pitanje.

A na pitanje je li se u ovom smjeru koje pružaju moderne tehnologije može ići korak dalje, odgovor je naravno da. Podrobnosti prepuštamo američkom novinaru Johnu C. Dvoraku koji je u hrvatskom časopisu o računalima "Bug" opisao internetski servis s odlikom da članove svoje zajednice doslovno programira za doprinos čitavom projektu:

Twitter omogućuje pojedincima da šalju svoje komentare hordama "sljedbenika" koji ih pasivno primaju, bez puno uplitanja. Tipičan popularan korisnik imat će možda 1.000 ili više sljedbenika koje zapravo zanima da je osoba o kojoj čitaju trenutno na semaforu u San Franciscu i čeka da se upali zeleno. Ovo je, štoviše, primjer tipičnog posta koji ćete naći na Twitteru - ljudi ga, naime, koriste s mobilnih telefona.

Gotovo je nemoguće objasniti čitav mehanizam Twittera, no zamislite ga kao institucionalizirani IM prijenos u kojemu ne birate kome ćete slati poruke u stvarnom vremenu, nego vas biraju da šaljete poruke. Očekuje se da upisujete svoje trenutno stanje i akcije u sustav tijekom cijelog dana, a neki upravo to rade.

Prije nego su postali moćni sustavi za upravljanje sadržajem, blogove su ismijavali (kritičari bloganja kao i sami blogeri) upravo zbog postova tipa "Danas sam pojeo sendvič sa sirom". A Tvvitter je dizajniran upravo tako da podržava pisanje takvih banalnih postova. Čini se kao da je njegov cilj pokazati koliko je dosadan svakodnevni život i kako su ljudi opsjednuti sami sobom: "Na poslovnom sastanku sam. Pričaju ni o čemu i dosadno mi je."

Ovaj aspekt Twittera na neki me način fascinira. Taj nevjerojatno velik broj "12-godišnjaka" kojima je dosadno pa pišu egocentrične postove. Mislim da je izvor toga u otkačenim filozofijama koje su se pojavile šezdesetih godina u SAD-u: netradicionalne religije, ludi stilovi života, neznanstvene teorije o funkcioniranju svemira i slično. No najviše su utjecali, barem u SAD-u, razni programi za razvoj samosvijesti, tako popularni u čitavoj državi, a koji rezultiraju odraslima sa sviješću zamrznutom u stanju dvanaestgodišnjaka.

U jednom ili drugom obliku, ovaj je način razmišljanja utjecao na različite načine na kulturu, a rezultat je Tvvitter i razmišljanje tipa "dosadno mi je". Kako će se SAD izvući iz tog psihološkog kaosa, ostaje nam vidjeti, a Tvvitter i Appleov iPhone samo odmažu...

M. M.

{mxc} 

Sri, 3-03-2021, 03:18:53

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.