Salto mortale Vijeća za elektroničke medije

Salto mortalePočetkom godine Vijeća za elektroničke medije dospjelo je u središte pozornosti hrvatske javnosti nakon što je televiziji Z1 izdalo trodnevnu zabranu emitiranja. Zabrana je izdana poradi odjavnog komentara u emisiji Markov trg, urednika i voditelja Marka Juriča. “Zagrepčanima i svima onima koji šeću po Cvjetnom trgu” Jurič je naime poručio da budu oprezni pošto se u blizini nalazi “Crkva u kojoj stoluje, da parafraziram jednog srpskog ministra, četnički vikar”.

Nakon brojnih pritužbi u javnosti u svezi s tekstom na portalu Index.hr Hrvoja Marjanovića „Mrtvaci uživo: katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“, danas se Vijeće za elektroničke medije oglasilo posebnim priopćenjem. Priopćenje prenosimo u cjelosti, ali prije toga prilažemo i tekst spomenutog novinara portala Index.hr, kako bi naši čitatelji točno znali o čemu se radi.(mm)

Mrtvaci uživo: katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u

Idući put kad se krenemo masovno iščuđavati nad Britancima i njihovom cirkuskom atrakcijom zvanom "kraljevsko vjenčanje" ili pak ismijavati Amerikance koji proživljavaju orgazme gledajući lažne borbe kečera, trebamo se prisjetiti 13. travnja 2016.

Dana kada smo na TV-u gledali prijenos nekrofilskih orgija u kojima je sudjelovao vrh katoličke crkve u Hrvata, desetak tisuća vjernika svih uzrasta i jedan odavno mrtvi svetac, a sve je to prenosila nacionalna televizija koja je u ovom prepoznala događaj od velike važnosti.

Umjesto "Hrvatske uživo" novi spin-off - "The Travelling Dead"

Kaptol ističe kako je zanimanje za ovaj događaj ogromno, franjevci su najavili najmanje 90 autobusa hodočasnika, ateisti i ostali štovatelji Sotone su uznemireni jer je HRT zbog ovog na jedan dan ukinuo "Hrvatsku uživo" i to na televiziji koju ionako ne gledaju, a narod sve to promatra u nevjerici.

Dakle, sv. Leopold Bogdan Mandić je čovjek koji je umro još 1942., a njegovo NERASPADNUTO TIJELO stiglo je u Zagreb gdje će nastaviti počivati (ali ne u miru) uz oltar u Dubravi.

Ako ste se u nekom trenutku zapitali zašto bi bilo tko pri zdravoj pameti čuvao neraspadnuto tijelo bilo koga (bio on kapucin, svetac ili ruski revolucionar i bilo to u Moskvi, Padovi ili Dubravi), pravog odgovora nema, a čak i ako postoji, nemoguće je opravdati ijednu riječ koja dolazi nakon "preparirao sam ovog čovjeka zato što..."

Čak i kad vam mačka pred vrata ponosno donese leš ptice koju je malo prije ulovila i ubila, vjerojatno ćete je potjerati metlom i prekoriti je zbog poremećenosti iako dobro znate da je riječ o životinji koja ne zna bolje. No, kad vam se s lešom pred vratima zaigra crkva - pozovete Sinišu Kovačića da otkaže sve ostalo i tamo hitno pošalje kamere.

Količina popustljivosti koju imamo prema katoličkoj crkvi je nevjerojatna i zapravo očaravajuća. Nema toga što im nećemo oprostiti ili barem pronaći način kako to objasniti riječima: "Rade to zato što... Ne znaju što či... Bog, brate! Bog!".

Vikend kod Leopolda

Fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije, pohvalio se i da je tijelo super očuvano, da slučajno ne bismo pomislili da se u staklenom lijesu nalazi poluraspadnuti šetač iz "The Walking Deada".

Jer to bi bilo bolesno.

Ovo je super zdravo.

Ako tražite još jednu veliku razliku između znanosti i vjere, ne tražite dalje. I nije da vam je poslije smrti pretjerano bitno što će netko raditi s vašim ostacima, ali oni koji tijelo ostavljaju znanosti odlaze s mišlju da njihova smrt nije uzaludna jer jednog dana mogli bi pridonijeti nekom velikom otkriću ili izlječenju smrtonosne bolesti, a ako ništa drugo, možete donirati organe i nekom teško bolesnom nesretniku spasiti život.

S druge strane, kad tijelo ostavite crkvi, ono isto tako završava kod bolesnika, ali ovi će vas bolesnici strpati u staklenu kutiju i s vama uokolo paradirati kao da ste bradata žena ili čovjek slon.

I ne možete biti sigurni što bi im još moglo pasti na pamet jer ako im se to učini zanimljivim, mogu vas preparirati i postaviti ispred crkve opremljenog mehanizmom koji vas tjera da fićukate za prolaznicima i namigujete im svaki put kad aktiviraju senzor.

Stoga, idući put kad vam vjernik kaže da su pederske parade bolesne, izopačene ili nepotrebne, podsjetite ga na paradu u kojoj tisuće ljudi uokolo baulja s lešom. Razlog? Baš ga jako vole.

Međutim, ništa nije bolje nego vidjeti sve ovo na TV-u jer pogledi prema nebu, znatiželjne face baba s krunicama i narator koji poluglasom govori što zapravo gledamo, cijelom događaju daju novu dimenziju.

Mnoštvo koje se jagmi oko otvorenog lijesa ne bi li snimili dobru fotku dobrodržećeg leša koju će objaviti na Fejsu i skupiti barem pedesetak lajkova. I sve to dok zbor morbidno pjeva, a nadbiskup Bozanić odjeven u zlatno ruho lamentira o životu i smrti u najbolesnijem nastavku "Vikenda kod Bernieja".

Putujući cirkus kardinala Bozanića

Ako ste ovo pogledali očima vjernika, vidjeli ste obred u čast velikog (doduše, ne fizički velikog) čovjeka čije je tijelo nakon godina izbivanja vraćeno u domovinu.

Ako ste ovo pogledali očima običnog čovjeka i zaljubljenika u filmove o zombijima, vidjeli ste najavangardniji spin-off serije "The Walking Dead" i uvjerljivo najbolesniji novi show na HTV-u.

Jesu li HRT-ovci pogriješili što su zanijekali "Hrvatsku uživo"? Naravno da ne. Tko jebe "Hrvatsku uživo", ovo je "Hrvatska sad", "Hrvatska jučer, danas, sutra", "Hrvatska sve". Ovo je milijardu puta stvarnije, bolje i zaslužuje 100 repriza. Da nas 100 puta podsjeti da je ovo umobolno, ali se tretira kao nešto najnormalnije - još samo jedna obična srijeda.

Podsjetnik na državu u kojoj mrtvaci glasaju, kreiraju politiku i odbijaju odjebati iz javnog života iako su mrtvi petnaest, pedeset ili više godina. Pun trg ljudi koji pjesmom i prijenosom slave dolazak putujućeg leša patuljastog jednorukog sveca jer sve je što trebate znati o nama i tome koliko riječ "normalno" malo znači.

Doduše, govori i ponešto o HRT-u koji se polagano pretvara u Laudato TV, ali o tome ćemo nešto kasnije.

Hrvoje Marjanović
Index.hr

Priopćenje Vijeća za elektroničke medije – tekst Hrvoja Marjanovića „Mrtvaci uživo:katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“

Uzimajući u obzir veliki interes javnosti u vezi s tekstom Hrvoja Marjanovića „Mrtvaci uživo: katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ objavljen na internetskom portalu Index.hr, 13. travnja 2016., Vijeće za elektroničke medije donosi slijedeće priopćenje.

Analizom teksta utvrđeno je da on sadrži niz izraza koji kod vjernika mogu izazvati osjećaj nezadovoljstva, poniženosti, povrijeđenosti i uvrijeđenosti.

Pojedini se izrazi i stilske figure u tekstu mogu smatrati neukusnima i apsolutno neprimjerenima u javnoj komunikaciji (npr. usporedba s nekrofilskim orgijama), te cijeli tekst, svojom retorikom i tonom, podiže tenzije i dodatno pojačava napetosti u društvu, zanemarujući odgovornost za javno izgovorenu ili napisanu riječ. Vijeće u tom smislu izražava zabrinutost zbog sveprisutnog pada standarda novinarske profesije što dodatno urušava kulturu dijaloga i duh tolerancije u Hrvatskoj.

Međutim, neprofesionalno, senzacionalističko izvještavanje i iznošenje tvrdnji i vrijednosnih sudova koji mogu biti uvredljivi i pogrdni ne predstavljaju nužno govor mržnje, tj. onaj govor koji zaista jeste huškački i poziva na mržnju, netoleranciju, diskriminaciju i potencijalno dovodi do nasilja i nemira, imajući u vidu kontekst u kojem je objavljen.

Iako tekst „Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ neosporno predstavlja javni izričaj koji u određenoj mjeri ismijava Katoličku crkvu i njen sustav vjerovanja, pa se može smatrati usmjerenim prema skupini ljudi zbog njihove vjerske pripadnosti, smatramo da nedostaje ključni element za utvrđivanje govora mržnje, a to je poticanje na nasilje ili mržnju. Naime, poticanjem se kroz zagovaranje i prijetnje, nastoji utjecati na druge da se uključe u određene oblike ponašanja. Tekst ne sadrži elemente poticanja na ikakvo nasilje, a nema ni elemenata poticanja drugih na mržnju. Iako se tekst može smatrati čak i iskazivanjem netrpeljivosti kroz ridikuliziranje, mržnja podrazumijeva aktivni osjećaj odbojnosti i neprijateljstva povezan sa sklonošću ozljeđivanja, a ti se stavovi ne mogu iščitati iz ovoga teksta.

Tekst sadrži elemente parodije i satire, a ovi stilovi podrazumijevaju napad i ismijavanje koje može izazvati negativne emotivne reakcije kod pojedinaca i skupina koje predstavljaju objekt napada. Unatoč očito negativnom stavu spram religije općenito te posebice spram institucije Katoličke crkve, smatramo kako sporni tekst ipak istovremeno analizira i određena pitanja od javnog interesa jer razmatra ulogu javne televizije.

Europski sud za ljudska prava prihvatio je stajalište kako uvreda vjerske dogme ili predstavnika vjerske zajednice ne prerasta nužno u uvredu svakog/pojedinca koji pripada toj vjerskoj zajednici. U tom kontekstu podsjećamo i na Rezoluciju „Sloboda izražavanja i poštovanje religijskih uvjerenja“ Parlamentarne skupštine Vijeća Europe iz 2006. godine, u kojoj se ističe kako kultura kritičkog promišljanja i umjetničkih sloboda ima dugu tradiciju u Europi i smatra se pozitivnom i neophodnom za razvoj i društva i svakog pojedinca. „Kritički diskurs, satira, humor i umjetnički izričaj stoga trebaju uživati veći stupanj slobode izražavanja, a pribjegavanje pretjerivanju ne smije se smatrati provokacijom“ ističe se u točki 9. Rezolucije.

U pravnoj teoriji postoje brojne definicije „govora mržnje“. Sve te definicije, usprkos razlikama, sadrže i ističu dva bitna elementa kao specifične distinktivne značajke “govora mržnje“:

- prvo, mora se raditi o izražavanju određenih mrzilačkih i uvredljivih poruka, odnosno sadržaju kojim se izražava, zagovara ili potiče mržnja, diskriminacija ili nasilje, ili koji ponižava, dehumanizira ili obezvređuje

- drugo, takav mrzilački/napadački govor mora biti usmjeren protiv određenih ciljanih, ponajviše manjinskih, ranjivih društvenih skupina i/ili njihovih pripadnika, koji se mogu

identificirati po određenim zajedničkim objektivnim značajkama kao što su rasa, boja kože, nacionalno ili etničko podrijetlo, vjera, spol, seksualna orijentacija, imigrantski status ili porijeklo i slično.

Važno je reći, da se „govor mržnje“ nikako ne smije poistovjećivati sa svakom vrstom ostrašćenog, polemičkog, ili napadačkog javnog diskursa, samo zato što, po ocjeni razborite osobe, iz njega isijavaju negativne emocije, poput gnjeva, mržnje ili netrpeljivosti prema nekome ili nečemu. U „govor mržnje“ posebice nikako i nipošto ne spadaju kritike vlasti, vladine politike ili postupaka i stajališta pojedinaca u vlasti, pa ma koliko te kritike bile žestoke, nepravedne, šokantne, uznemirujuće, mrzilačke ili uvredljive.

Vijeće podsjeća da je pravo na slobodu izražavanja jedno od najdragocjenijih ljudskih prava u svakom demokratskom društvu, izrijekom zajamčeno različitim međunarodnim konvencijama i nacionalnim ustavima. Međutim, pravo na slobodu izražavanja ne odnosi se samo na činjenične tvrdnje i vrijednosne sudove koji se blagonaklono primaju, koji su ne uvredljiviji ili neutralni, nego i na one koji vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju društvo ili dio populacije.

Mora se, naime, imati na umu da pravo na slobodu izražavanja obuhvaća i pravo građana da izražavaju negativne emocije, naročito u odnosu na vlast koju su demokratski izabrali. U tom smislu ono ima i funkciju svojevrsnog "ispušnog ili sigurnosnog ventila”, bez kojeg bi različite osobne i grupne frustracije i nezadovoljstva, u nemogućnosti da se slobodno javno izraze, mogle rezultirati ozbiljnim društvenim poremećajima, pa i nasiljem, te tako ugroziti i same temelje demokratskog poretka. Iako takva vrsta “negativnim emocijama nabijenog” javnog (političkog) diskursa može, dakako pod određenim pretpostavkama, biti ograničena i sankcionirana kao povreda nečijeg ugleda ili časti, ili kao realna i neposredna prijetnja državnoj sigurnosti ili javnom redu i miru, ona se nikako ne smije zakonom zabraniti ili sudski sankcionirati kao „govor mržnje“.

Pojedini dijelovi teksta zasigurno mogu povrijediti osjećaje vjernika i načelno mogu predstavljati uvredu, ali to nije dovoljno. Da bi postojala uvreda, mora postojati uvrijeđena osoba. U pravilu će to biti pojedinac, no iznimno se može raditi i o kolektivu ako skupna uvreda predstavlja ujedno uvredu pojedinaca kao članova kolektiva. Načelno su to manje skupine čiji je broj pripadnika ograničen i pregledan jer ako je pak uvreda sasvim uopćena, a samim time i razvodnjena, pojedini član skupine neće se ni osjećati uvrijeđenim. Da bi se radilo o uvredi, izričaj mora biti usmjeren na bilo koju određenu osobu kojoj bi takvo izražavanje moglo naškoditi časti i ugledu, a ovaj tekst ismijava Katoličku crkvu i vjernike općenito.

Pravo na zaštitu dostojanstva čovjeka nikad se a priori ne smatra pretežnijim pravom koje bi u slučaju sukoba s pravom na slobodu izražavanja trebalo zaštititi. Radi se o pravima istog pravnog statusa. Stoga u slučaju sukoba spomenuta dva ljudska prava treba uspostaviti pravičnu ravnotežu s obzirom na sve okolnosti svakog pojedinog slučaja, vodeći posebice računa da li se sporni medijski prilog odnosi na temu od javnog interesa, da li se njime povrijeđuje dostojanstvo tijela javne vlasti ili pojedinaca, da li je povrijeđeni pojedinac političar, javna osoba ili tzv. anonimni građanin.

Sukladno navedenome, Vijeće za elektroničke medije utvrdilo je da u tekstu autora Hrvoja Marjanovića „Mrtvaci uživo: katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ objavljen na portalu Index.hr dana 13. travnja 2016., nije došlo do kršenja odredaba članka 12. stavka 2. te članka 26. stavka 1. Zakona o elektroničkim medijima.

Ovom prigodom Vijeće poziva sve novinare i strukovne udruge da promiču kulturu dijaloga i izbjegavaju netolerantni diskurs u javnom prostoru.

 Vijeće za elektroničke medije

Pet, 14-08-2020, 22:46:50

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.