O Inoslavu Beškeru ovaj puta kratko, jer ne zaslužuje više. Dakle, nakon izjave premijera Sanadera na temu komunističkih zločina o kojoj smo već pisali na Portalu [Premijer Sanader - Zločin je zločin], nije trebalo dugo čekati da se u Jutarnjem listu nađe jedan od njihovih komentatora i dade recept kako tu  izjavu treba sabotirati. Recept? Da je Sanader zapravo za sankcioniranje zločina jedne strane, a Mesić za sankcioniranje zločina druge strane, pa su obojica diskvalificirani. To što je Sanader izjavio da "ne može jedno pravilo vrijediti za antifašistički pokret, a drugo za Domovinski rat" - odnosno da je zločin u oba slučaja zločin - novinar godine 2003. po HND-u, znanstvenik i gostujući profesor dr. sc. Bešker je u svom kulinarskom uratku preskočio. Slijedom Bešekrove logike, dakle, Sanaderova strana su ustaše, jer njih jedine nije izravno spomenuo u kontekstu zločina koje treba osuditi. Koliko je to imbecilno ne treba valjda dalje razlagati - obećao sam kratko, i evo ga - jedan odlomak. U nastavku se može pročitati Beškerova hrpa rečenica, za one dobrog želuca.(mm)

 

Državnici o zločinu kao prstom u pekmez

Zahtjev premijera Ive Sanadera Državnom odvjetništvu da se goni i sankcionira svaki zločin iz vremena drugoga svjetskog rata, pa makar bila riječ o starim antifašistima - iritantan je u svojoj banalnosti, podjednako kao što je iritantan bio, ali u svojoj ekskluzivnosti, stav predsjednika Stjepana Mesića da ne treba ganjati eventualne zločince među partizanima, jer su već stari.

S onu stranu uobičajenog prepucavanja redimenzioniranog Predsjednika i predimenzioniranog premijera (što se odnosi isključivo na njihove ustavne ovlasti, ni na što osobno), ta rasprava upozorava na moralni strabizam hrvatskog društva, gdje se zločin prvo klasificira na “naš” i “vaš”, pa se tek onda razmišlja treba li ga goniti, a ako ipak treba, onda kako i kada to činiti.

U društvu koje zločine prethodno svrstava na “naše” i “njihove”, pravda i etika su prilično proizvoljni pojmovi. A još su proizvoljniji ako je zaista potreban zahtjev premijera da bi državni odvjetnik gonio neki zločin za koji su kazne predviđene u Kaznenom zakonu.

U državi gdje se gonjenjem zločina bavi javni tužilac, dakle javni dužnosnik, eksponent autonomne sudbene vlasti, takav bi tužilac morao ili smjesta podnijeti ostavku (ako ga premijer mora učiti dužnosti) ili javno poslati premijera nekamo (ako mu se neopravdano prtlja u posao i nadmeće izvršnu vlast sudbenoj).

Ali gdje je riječ o državnom odvjetniku, nekako se čini razumljivim da će taj advokat tolerirati ispade svog klijenta, dok puku ostaje da s pijetetom svrne pogled na inu stranu. Svrstavanje zločina na “naše” i “njihove” rezultira tezama, dignutima na razinu državne političke istine, kako je neka čeljad pomorena “samo zato jer su Talijani”, ili “samo zato jer su Hrvati” - umjesto da se netko napokon zapita jesu li to pobijeni ljudi i je li to bilo zlo, dakle zločin po sebi, bez obzira na dres koji je netko nosio, pa čak i bez obzira na to je li i on prethodno nekoga poslao u smrt.

Ta naopaka logika “naših” i “vaših” može se rascvasti do paroksizma: kada tip pokuša ženu silovati prstom, pa poslije još nespretnije penta da mu se sudi jer je Hrvat. Kao da je baš ta i takva vještina prava i jedina definicija Hrvata. Hrvatska šutnja je kadra apsolvirati čak i tako neukusnu potvoru hrvatstva. Pogođenu kao prstom u pekmez. Još je neukusnije kada se - metaforički - tim prstom maše i prijeti, poučava i kori.

Podsjećajući, eto, da za zločin “treba” (valjda: mora) odgovarati ako ga je netko počinio u antifašističkom pokretu, u drugome svjetskom ratu baš kao i u hrvatsko-srpskom ratu. Unatoč opasnosti da i sami budemo banalni, ne preostaje drugo nego opetovati po tko zna koji put neke od postulata bez kojih je teško govoriti o pravnom društvu makar u glavnim obrisima: Zločin je vazda zločin, bez obzira na to tko ga je počinio i na kome.

Istraga nije nasilje, ako poštuje prava i dostojanstvo osumnjičenoga. Važno je procesuirati i kazniti zločin. Zločincu se kazna možda može ublažiti, čak i oprostiti. Okolnosti mogu biti olakotne ili otegotne, ali zločin je zločin, pa je sudbena vlast, ako želi biti dostojna tog imena, dužna istražiti ga, utvrditi činjenice, utvrditi počinitelje i kazniti ih, u skladu sa zakonom. To je dužna spram žrtava, spram pravde i spram budućnosti.

Država koja to ne čini odnosno propušta činiti svrstava se na stranu zločinca, postaje jatak i zapravo sudionik. Dakle, postaje zločinačka država. Punktum. �Ratni zločin i ini zločin protiv čovječnosti ne zastarijevaju. Starost eventualnog počinitelja zločina ne apsolvira od odgovornosti.

U Italiji, na primjer, u zatvoru (kućnome, zbog godina) odskora se našao i treći Nijemac u osamdesetima. Drugo je pitanje kako to da u zatvoru zbog pravomoćno presuđenih ratnih zločina nije nijedan Talijan, kako to da se nakon svega što čini mafija baljezga o “urođenoj okrutnosti” Slavena. Baš taj “elastičan” stav Italije spram “svojih”, dvostruko mjerilo u razjarivanju histerije kad Rumunjka ubije Talijanku ili kad Talijanka ubije Rumunjku, moglo bi i nama pomoći da uočimo kako ono što je svinjarija u drugijh ne smije biti tolerirano u nas.

Inoslav Bešker
Jutarnji list

{mxc} 

Pet, 5-03-2021, 07:17:01

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.