Već smo donjeli prvi, a sad donosimo i drugi dio članka Gojka Borića iz Hrvatskog lista, u kojem se osvrće na katastrofalnu razinu i način medijskog izvještavanja u Hrvatskoj. Autor piše o potrebi kreiranja nekog oblika Hrvatskog dnevnika koji bi svakodnevno reagirao na kojekakva podmetanja i poluistine koje vladaju hrvatskim medijskim prostorom. U nastavku teksta može se pročitati i detaljnije obrazloženje i pozadina nekih od laži koje se najviše ponavljaju te postoji realna opasnost da zbog nedostatka reakcije i demantija, s vremenom postanu «istina».U prethodnom članku navedeno je prvih pet, a sada one koje zauzimaju sljedećih pet pozicija prema učestalosti njihova spominjanja: «6. Izmišljotine o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 7. Hrvatska se osamostalila na temeljima ZAVNOH-a i jugoslavenskoga ustava iz 1974. 8. Poklič za detuđmanizacijom 9. Tuđman je «dogovorio rat» s Miloševićem, i radio na 'podjeli Bosne' 10. Tuđman «međunarodno izolirao Hrvatsku» i dopustio 'veliku pljačku u pretvorbi"».

 

Stalno ponavljanje laži i poluistina

Postoji opasnost da se stalnim ponavljanjem poluistina i laži one ustale kao 'istine', pa bi protiv toga razvitka trebalo sve poduzeti, a to bi bilo moguće jedino osnivanjem jednoga velikoga nacionalnog dnevnika koji bi iz dana u dan sprječavao 'pranje mozgova' cijelome hrvatskom narodu kojemu je podvrgnut preko tiskovina EPH-a, riječkoga 'Novog lista' i većim dijelom Hrvatske radiotelevizije. Još nije kasno da se ostvari plan o izdavanju 'Hrvatskog dnevnika' što su ga svojedobno planirali neki neovisni novinari u suradnji s Maticom hrvatskom

Izmišljotine o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

 Tuđmanova definicija da je Nezavisna Država Hrvatska bila ne samo zločin nego i izraz čežnje hrvatskoga naroda za vlastitom državom, znanstveno se može braniti. Jer NDH je pozdravila većina Hrvata. Spomenimo koje su to bile društvene snage: nacionalisti svih boja, Katolička crkva, jako desno krilo HSS-a, muslimani hrvatskoga opredjeljenja (a oni su bili većina u toj vjerskoj zajednici), brojni neovisni intelektualci, itd. Posve je druga stvar što je početno oduševljenje vrlo brzo splasnulo zbog toga što je Pavelićev režim morao prepustiti Italiji polovicu Dalmacije i gotovo sve jadranske otoke.

No nije pravilno reći, kao što stalno govore jugokomunisti i njihovi sadašnji nasljednici u Hrvatskoj, da je Pavelić «prodao Mussoliniju Dalmaciju», nego da je on na to bio prisiljen kao što se vidi iz svih dokumenata o tzv. Rimskom ugovoru, a to se može naći i u knjigama o ustašama, NDH i Paveliću jednoga izrazitog Jugoslavena prof. Krizmana. Ukupno uzevši, Pavelićev režim je bio negativan, ali NDH je ipak bila svojevrsna država ako ustvrdimo da je imala teritorij, narod, vlasti, oružane snage i vanjska predstavništva. Danas slaviti Pavelićevu državu svakako je kontraproduktivno, ali i ništa bolje nije slavljenje 'partizanske' Hrvatske koja je postojala samo na papiru kao i sastavnica komunističke obnove Jugoslavije. Partizani se nisu borili za samostalnu Hrvatsku nego za komunističku Jugoslaviju staljinističkoga usmjerenja. Sva drukčija mišljenja su posve kriva premda ih često ponavljaju režimski autori i veći dio ljevičarsko-liberalne oporbe, pa i sam predsjednik Mesić koji već godinama trabunja o antifašizmu i to u zemlji u kojoj nema fašizma.

 

1. Jugoslavija je mogla opstati da su na to pristali republički moćnici

2. Hrvatska je mogla izbjeći rat da je to htjelo tadašnje vodstvo pod predsjednikom Tuđmanom

3. Pretvorba je bila najveća pljačka u povijesti Hrvatske

4. U Hrvatskoj su počinjena zlodjela kao i u ostalim bivšim republikama propale Jugoslavije

5. Europa je stvorena na antifašizmu, a Europska unija je 'raj na zemlji'

6. Izmišljotine o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

7. Hrvatska se osamostalila na temeljima ZAVNOH-a i jugoslavenskoga ustava iz 1974.

8. Poklič za detuđmanizacijom

9. Tuđman je «dogovorio rat» s Miloševićem, i radio na 'podjeli Bosne'

10. Tuđman «međunarodno izolirao Hrvatsku» i dopustio 'veliku pljačku u pretvorbi"

Komunisti nisu shvatili, a niti riješili nacionalno pitanje.

Jugoslavenski su komunisti prije u Kraljevini uočili da bi za njih bilo povoljno iskoristiti nacionalna pitanja pa su stoga odlučili da «njihova» Jugoslavija bude federalna i u tu su svrhu osnovali dvije 'lokalne' partije: Komunističku partiju Slovenije i KP Hrvatske, a namjeravali su to učiniti i u Makedoniji, ali nisu mogli riješiti pitanje jesu li Makedonci Bugari ili posebni narod pa ih je u tomu zatekao početak rata. U nacionalnom pitanju komunisti su samo taktizirali, njima nije bilo do nacionalnoga oslobođenja potlačenih naroda. Tito je u razgovoru sa skupinom svojim najbližih suradnika (Kardelja, Rankovića, Đilasa i Pijadea) rekao prije završetka rata da će granice među budućim republikama biti samo administrativne, što su kasnije iskoristili Srbi za svoje protivljenje osamostaljenje republika kao država. Dakle, ni govora da je Hrvatska nakon Drugog svjetskog rata bila na strani pobjednika, jer nije bila čimbenik međunarodne politike, to je bila samo Jugoslavija kao cjelina, i to tek nakon sporazuma Tito-Subašić. Drukčija mišljenja nemaju potvrdu u povijesnim dokumentima.

Hrvatska se nije osamostalila na temeljima ZAVNOH-a i jugoslavenskoga Ustava od 1974.

To obično tvrde hrvatski (post)komunisti, ali i brojni drugi. Iz papira Badinterove komisije jasno se može pročitati da se Jugoslavija raspala implozijom, zbog unutarnjih proturječnosti, a Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina i Makedonija osamostalile su se temeljem univerzalnoga prava naroda na samoodređenje, zapisanoga u Povelji Ujedinjenih naroda. Da, to se pravo nalazi i u jugoslavenskom Ustavu, ali je uvijek bilo mrtvo slovo na papiru jer nije postojao odgovarajući zakon za realiziranje toga prava, baš obratno jugoslavenski režim progonio je najtežim kaznama sve one koji su se pozivali na to pravo ili ga pokušali ostvariti. ZAVNOH je bio obični «politički teatar» čije su konce potezali komunisti. Svi nekomunisti u ZAVNOH-u i AVNOJ-u bili su samo lutke u rukama komunista ili, kako se na Zapadu govorilo, 'korisne budale'. Nakon rata mnogi su nastradali, a oni koji su ostali nisu imali nikakav politički utjecaj. Suprotna mišljenja su puke iluzije ili samozavaravanje nekih političara i povjesničara koji su bili aktivni i u vrijeme represivnoga komunizma. Oni samo žele stvarati svoju 'bolju prošlost'.

'Detuđmanizacija' je dekroatizacija

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio je jedini političar koji je imao jasnu viziju što Hrvati trebaju poduzeti nakon propasti komunizma i raspada Jugoslavije. Sve ostale političke snage nisu išle na osamostaljenje Hrvatske nego u smjeru konfederalizacije Jugoslavije. To se može dokazati ne samo na temelju Tuđmanovih izjava nego još više iz njegovih političkih poteza. Onaj prijedlog Tuđmana i Kučana o konfederaciji bio je samo u funkciji dobivanja vremena, i bio je u zbilji vrlo uspješan. Tako su ga i shvatili beogradski vlastodršci. Nije slučajno da su proljećari izgubili na prvim slobodnim izborima u Hrvatskoj. Hrvatsko proljeće je bilo u biti za neku «idealnu Jugoslaviju» koja nije bila moguća. (Post)komunisti su bili protiv osamostaljenja Hrvatske. Liberali su se više brinuli o pojedinačnim pravima građana nego o kolektivnom pravu hrvatskoga naroda na samoodređenje. A HSS je bio tanka sjena nekad moćnoga seljačkog gibanja. U prvih pet godina svoje vladavine Tuđman je bio sjajan. Kasnije, shrvan teškom bolešću i okružen intrigantskim savjetnicima, pravio je brojne pogrješke koje priznaju i njegovi obožavatelji. (vidi knjige publicista Nenada Ivankovića i Josipa Jovića ) Oni koji su tražili 'detuđmanizaciju' za cijelo vrijeme vladavine utemeljitelja hrvatske države zapravo žele dekroatizirati hrvatsku politiku, što im je djelomično i uspjelo. Za to snosi dio krivnje i sadašnje vodstvo HDZ-a koje vrlo mlako brani temeljne vrijednosti svoga i našega predsjednika, ali nije kasno da promjeni svoju politiku ako ne želi doživjeti ozbiljan poraz na idućim izborima za Sabor . Najveći 'grijesi' koji se pripisuju Tuđmanu glase: «dogovorio je rat» s Miloševićem, radio je na «podjeli Bosne», «međunarodno je izolirao Hrvatsku» i dopustio «veliku pljačku u pretvorbi».To su laži ili poluistine, (koje su ponekad gore od laži).

Nikakva dogovora s Miloševićem o ratu nije bilo, što je vrlo lako dokazati jer je Tuđman pravim čudom ostao na životu prigodom raketiranja Banskih dvora pa se možemo pitati: zašto bi ga ubio njegov 'dogovorni partner'. Razgovori o budućnosti BiH-a bili su na razini stručnjaka i nisu imali nikakve praktične posljedice. Nasuprot tomu, Tuđmanova Hrvatska propuštala je preko svoga teritorija oružje za Armiju BiH i primila oko pola milijuna izbjeglica iz te države. Hrvatsku je djelomično izolirala međunarodna zajednica, (konkretno, London i Pariz ) jer Tuđman se nije smjerno pokoravao njezinim zapovijedima kao što je to čine 'šestorka', Mesić i ne baš rijetko Sanaderova vlast. Možda je u vanjskim odnosima bio ponekad netaktičan i lakovjeran. Nije smio potpisati Dayton u tadašnjemu obliku i dopustiti da se sudi hrvatskim generalima izvan njihove domovine. Barem je trebao pokušati da se ublaže neki inozemni diktati. Povijest će pokazati je li to bilo moguće. A što se tiče 'pretvorbene pljačke', pitamo se: ako je bila tako katastrofalna za naciju, zašto ju 'šestorka' nije temeljito revidirala, kaznila krivce i opljačkano vratila pokradenima. Sigurno je bilo mnogo svinjarija u privatizaciji, ('Tko je jamio, jamio'), ali ni izdaleka toliko kako to prikazuju ljevičari čiji su djedovi i očevi nakon 1945. do kraja operušali hrvatsko gospodarstvo. U svakome slučaju još nije prekasno ispraviti neke nepravilnosti počinjene privatizacijom, ali očito je da potpuna pravda ne će biti uspostavljena.

I na kraju valja reći i to kako postoji opasnost da se stalnim ponavljanjem poluistina i laži one ustale kao 'istine', pa bi protiv toga razvitka trebalo sve poduzeti, a to bi bilo moguće jedinom osnivanjem jednoga velikog nacionalnog dnevnika koji bi iz dana u dan sprječavao 'pranje mozgova' cijelome hrvatskom narodu kojemu je podvrgnut preko tiskovina EPH-a, riječkoga 'Novog lista' i većim dijelom Hrvatske radiotelevizije. Još nije kasno da se ostvari plan o izdavanju 'Hrvatskog dnevnika' što su ga svojedobno planirali neki neovisni novinari u suradnji s Maticom hrvatskom.

Gojko Borić
Hrvatski list

{mxc}

Uto, 7-04-2020, 11:20:52

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.