Popis najvećih laži hrvatskih političara i režimskih novinara

1.) Jugoslavija je mogla opstati da su na to pristali republički moćnici

2.) Hrvatska je mogla izbjeći rat da je to htjelo tadašnje vodstvo pod predsjednikom Tuđmanom

3.) Pretvorba je bila najveća pljačka u povijesti Hrvatske

4.) U Hrvatskoj su počinjena zlodjela kao i u ostalim bivšim republikama propale Jugoslavije

5.) Europa je stvorena na antifašizmu, a Europska unija je 'raj na zemlji'

Ne bi bilo teško znanstveno dokazati da se hrvatsko novinstvo srozalo na nižu razinu nego što je u profesionalnome smislu bilo za vrijeme komunizma. Primjerice, danas nemamo nijedan politički tjednik koji bi bio ravan legendarnom VUS-u. Dakako, pri tome ne mislimo na ideologiju tih novina, nego samo na njezinu «zanatsku» vrijednost. I proljećarski Hrvatski tjednik nema svoga parnjaka u suvremenome hrvatskom novinstvu. Gotovo svi dnevni i tjedni listovi u Hrvatskoj, osim dviju, triju časnih iznimaka, pate od senzacionalizma i površnosti. Što se tiče novinarske ozbiljnosti, među našim tjednicima nema publikacije kakav je beogradski NIN, pri čemu ne odobravamo njegovu velikosrpsku usmjerenost, već ocjenjujemo njegove tekstove uzimajući u obzir samo novinarske vještine. Ono što najviše zbunjuje u hrvatskim tiskovinama može se nazvati «epidemijom zabluda». Netko ubaci u politički diskurs neistine i, što je možda još gore, poluistine koje onda većina novinara ponavlja, a da ih nitko ne pokušava ukloniti kako bi nestale iz ozbiljnoga štiva. Ovdje ćemo nabrojiti samo neke zablude koje su našle «pravo građanstva« u hrvatskim publikacijama premda ih nije teško opovrgnuti kao laži i poluistine.

Jugoslavija je mogla opstati da su na to pristali republički moćnici

Ova je tvrdnja samo po sebi nedokaziva, ali neki ju iznose i to potkrijepljuju pričama kako je Zapad nudio službenom Beogradu milijarde dolara za gospodarski oporavak, pa čak i članstvo u Europskoj zajednici, samo da se održi Titova država. To je izmišljotina.

Jugoslavija kakva je bila, nije ispunjavala ni jotu od kopenhagenških kriterija, a silne kredite koji su, navodno, nuđeni nitko nije mogao dati bez odgovarajućih jamstava koje tadašnji SIV nije mogao ponuditi. Uostalom, raspale su se i ostale dvije višenacionalne države u komunističkome svijetu, Čehoslovačka i Sovjetski Savez, što je dokaz da je propast komunizma bila neposredno povezana s raspadom tih država, pa i Jugoslavije. Za razliku od srbijanskih nacionalista, koji za propast Jugoslavije optužuju gotovo cijeli svijet, ozbiljni stručnjaci na Zapadu znaju da je ona nestala implozijom, zbog nesposobnosti da rješava svoje unutarnje probleme.

To je dokazala i Badinterova komisija koja je zaključila da se Jugoslavija raspala zbog unutarnjih proturječnosti. O Ustavu iz godine 1974. nema ni riječi u odluci Badinterove komisije.

Hrvatska je mogla izbjeći rat da je to htjelo tadašnje vodstvo pod predsjednikom Tuđmanom

I to je izmišljotina koju se može opovrgnuti velikim brojem dokaza. Milošević je «najzaslužniji» za raspad SFRJ.

Čak su to uvidjeli i Slovenci koji su, osim Srba, gospodarski najviše profitirali od zajedničke države. Kad je Milošević pokušao «kosovizirati» cijelu Jugoslaviju, osim Slovenije i možda Makedonije, svima je bilo jasno da je rat neizbježan. Na žalost, tzv. veliki svijet tvrdi i time ponavlja srbijansku propagandu daje to bio «građanski rat» a nije.

U hrvatskim tiskovinama na djelu je «epidemija zabluda». Netko ubaci u politički diskurs neistine i, što je možda još gore, poluistine koje onda većina novinara ponavlja, a da ih nitko ne pokušava ukloniti kako bi nestale iz ozbiljnoga štiva. Ovdje ćemo nabrojiti samo neke zablude koje su našle «pravo građanstva» u hrvatskim publikacijama premda ih nije teško opovrgnuti kao laži i poluistine

Bio je to rat srpskoga imperijalizma protiv nesrpskih naroda u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Ante Marković sa svojim hohštaplerskim programom nije bio uspješan ni u Bosni i Hercegovini i Makedoniji, a kamoli u Hrvatskoj i Srbiji. Na žalost, dio Srba u Hrvatskoj ni pod koju cijenu nije htio živjeti u zajedničkoj domovini s Hrvatima. I danas njihov vođa, Sanaderov koalicijski partner (!) Milorad Pupavac ne želi priznati državni blagdan Dan domovinske zahvalnosti jer Hrvatsku ne osjeća svojom domovinom. Takve osjećaje s njime dijele i neki intelektualci i novinari kad o našoj republici govore s omalovažavanjem i prijezirom. Primjera bi bilo napretek. Istina je da je Tuđman svojom virtuoznom taktikom i svojim vizionarstvom ne samo utemeljio sadašnju Hrvatsku, nego i vodio ju iz pobjede u pobjedu, u pobjedu nad srpskim imperijalizmom s najmanjim mogućim brojem žrtava. Zbog toga ga beskrajno mrze brojni jugonostalgičari i komunisti.

Pretvorba je bila najveća pljačka u povijesti Hrvatske

To nije istina. Bez obzira na sve nepravilnosti pretvorbe, ona ni izdaleka nije bila tako poražavajuća za narodno gospodarstvo kao sveopća pljačka privatne imovine koju su od godine 1945. pa nadalje izvršili komunisti. Oni su podržavili svu privatnu imovinu, od velikih tvornica do malih obrtničkih radionica, sva velika seljačka imanja, sve stambene kuće, sve rudnike i šume itd. I to su učinili bez nadoknade. Riječ je od milijardskim vrijednostima u dolarima. Matematički bi se moglo dokazati da su jugokomunisti bili najveći pljačkaši u povijesti prostora bivše države i za to nitko od njih nije snosio odgovornost.

U Hrvatskoj su počinjena zlodjela kao i u ostalim bivšim republikama propale Jugoslavije

To ni u kojemu slučaju nije tako premda je Hrvatska mogla smanjiti broj svojih zlodjela u ratu. Ni jedan rat nije moguć bez zla pa i u redovima onih koji se brane, koji su potpuno u pravu. U ratu izbijaju na površinu ljudi bez skrupula, osveta je dio svih vojnih sukoba, pa i obrambenoga i osloboditelj svakoga rata. Rat sam po sebi nije blagdanska poslijepodnevna šetnja nego krvavi obračun suprotstavljenih strana. U Hrvatskoj je to bila pobuna lokalnih Srba, uz pomoć tzv. JNA i Miloševićeve Srbije. Hrvatska je morala na to odgovoriti legalnim vojnim sredstvima kao što to čine sve suverene države. I pri tome su neki Hrvati počinili zlodjela, ali neusporedivo brojem i težinom manja nego srpski pobunjenici i njihovi pomagači. To nije teško dokazati, stoga je stavljanje jednih i drugih na istu razinu «zajedničke

Istina je da je Tuđman svojom virtuoznom taktikom i svojim vizionarstvom ne samo utemeljio sadašnju Hrvatsku nego i vodio ju iz pobjede u pobjedu, u pobjedu nad srpskim imperijalizmom s najmanjim mogućim brojem žrtava. Zbog toga ga beskrajno mrze brojni jugonostalgičari i komunisti

krivnje» sramotno izvrtanje istine nekih međunarodnih krugova i njihovih domaćih kvislinga. Šteta je što službeni Zagreb nije o tome izdao barem nekoliko knjiga na engleskome jeziku kako bi tu istinu dokazao svijetu. Srbijanci tvrde da je bijeg oko 200.000 krajinskih Srba najveće etničko čišćenje u 20. stoljeću, što je tipična izmišljotina najprimitivnije beogradske propagande jer ti su ljudi, većim dijelom, sami pobjegli iz Hrvatske jer, kako su sami govorili, nisu htjeli živjeti u «ustaškoj državi». A njihovo povlačenje bilo je organizirano iz Beograda. Milošević ih je htio nastaniti u ispražnjene prostore na Kosovu, što nije uspjelo zahvaljujući kosovsko-albanskoj borbi i intervenciji NATO-a. Srbija je prvi put u 20. stoljeću izgubila četiri rata na tlu bivše države i sama sebe svela na beogradski pašaluk s Vojvodinom. Nije samo Milošević kriv za tu njihovu «nacionalnu katastrofu», krivi su svi vodeći Srbi od Garašanina do akademika SANU-a, ali i narod koji im je klicao. Nisu bili dovoljno jaki da podjarme Hrvate, Bošnjake, kosovske Albance i Crnogorce. Ako ovi budu dovoljno pametni i snažni, Srbija će zauvijek ostati ono što je bila nakon oslobođenja od Turaka: balkanska zemlja bez većega utjecaja na susjedne prostore, premda to ne će smanjiti njezinu geopolitičku važnost središnje balkanske države.

Europa je stvorena na antifašizmu, a Europska unija je 'raj na zemlji'

Prva tvrdnja je nečija neslana sala koju papagajski ponavljaju gotovo svi političari u Hrvatskoj kao i njihovi novinarski poslužitelji. O tome smo pisali u više navrata pa ćemo ponoviti samo natuknice. Europska unija zasniva se na zasadama starogrčke demokracije i na rimskome pravu, na judaističko-kršćanskom moralu, na nekim rezultatima Francuske revolucije (odijeljenost Crkve od Države, primjerice), na zapadnoj predstavničkoj demokraciji, na slobodnoj tržišnoj ekonomiji te što se tiče ljudi kao pojedinaca, na poštivanju ljudskoga dostojanstva, slobode, demokracije, ravnopravnosti, pravne države, ljudskih prava, pluralizma, tolerancije, pravičnosti, solidarnosti i nediskriminacije. (Iz «Ustava za europske građane», izdanje Europske unije, 2004.). Dakle, u Ustavu EU-a nigdje nema ni slova o antifašizmu. Ustav nije odobren, bit će, možda, izglasan s nešto skromnijim pravima za organe EU-a, ali načela koja smo naveli ne će biti promijenjena. A što se tiče tvrdnji da u Uniji sve «ide kao po loju», kako nam sugeriraju Vladin bilten «Vjesnik» i dopisnica EPH-a u Bruxellesu, njih nije teško demantirati bezbrojnim primjerima o neučinkovitosti tamošnje europske administracije i samovoljnih nacionalnih vlada. Unija je nesavršeno društvo i to je dobro, jer «najsavršenija društva« su diktature ili autoritativni režimi. Od Vlade i njezinih novinarskih promidžbenjaka Hrvati očekuju istinu kad je riječ i o budućem položaju naše Republike u Uniji. Dovoljno je pogledati koliko se protiv Bruxellesa bune Poljaci, Česi i Mađari. Iz Poljske je nakon učlanjenja u EU iselilo dva milijuna najsposobnijih ljudi. Sve ono što EU traži od Hrvatske kao, primjerice, borbu protiv korupcije i učinkovitost pravosuđa, ne funkcionira u nizu najstarijih članica Unije kao što su Italija i Grčka, da ne spominjemo ostale države sa sličnim problemima, ali i u samoj središnjici EU-a Bruxellesu. Od hrvatskoga bi novinstva trebalo očekivati da će iz svoga rječnika izbaciti zablude kako bi građani koji kupuju tiskovine mogli dobiti istinsku sliku o prošlosti i sadašnjosti vlastite zemlje i barem bliže okoline s kojom ćemo uskoro živjeti, nadajmo se, u ravnopravnoj zajednici.

Nastavak u idućem broju

Gojko Borić
Hrvatski list

{mxc}

Uto, 7-04-2020, 11:54:52

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.