Već smo na portalu izvještavali o tome kako Inoslav Bešker pišući iz Rima za Jutarnji list prekraja vijesti i činjenice. Meta tih prekrajanja obično je Katolička crkva, odnosno papa [1,2]. U sličnom stilu, što se činjenica tiče, Silvije Tomašević napisao je članak u Večernjem listu u kojem se govori o odnosu Vatikana prema fašistima i antifašistima, pri čemu se kao izvor navodi tekst objavljen u vatikanskom glasilu "L'Osservatore romano". Glas Koncila dao si je truda rasvijetliti što je točno napisao "L'Osservatore romano", objavivši poduži članak iz pera Tomislava Vukovića na ovu temu. Postavlja se pitanje za što su to točno plaćeni Silvije Tomašević i Inoslav Bešker? Naime, po načinu na koji izvještavaju hrvatsku javnost iz Rima teško da se mogu nazivati novinarima. U nastavku prenosimo pojašnjenja Tomislava Vukovića objavljena u Glasu Koncila, kao i članak Silvija Tomaševića objavljen u Večernjem listu. (mm)
 
 
Antifašizam se i ne spominje
 
"Vatikan oštro osudio vrijeđanje antifašizma" - veliki naslov na istaknutome mjestu donio je "Večernji list" u broju od 16. srpnja. Relativno je to kratak tekst dopisnika iz Rima, koji je popraćen slikom mnoštva vjernika na glasovitom Trgu sv. Petra. U njemu se prenosi i komentira vatikansko glasilo "L'Osservatore romano", koje u izdanju od 15. srpnja upozorava, kako doslovce stoji, "da se fašisti i antifašisti nikako ne mogu izjednačavati. Nikad dosad Vatikan nije tako jasno osudio sve one koji žele izjednačiti fašizam s antifašističkim borcima".

"Večernjakova" "jasna crta" za Hrvatsku

U nastavku se hrvatskim čitateljima pojašnjavaju razlozi objave napisa: "Tekst protiv svakog izjednačavanja antifašizma s fašizmom i fašističkim vojskama, Osservatore romano je objavio nakon što je u Rimu oskvrnuta spomen-ploča palima za oslobođenje glavnoga grada od fašističko-nacističke okupacije. To oskvrnuće Vatikan ocjenjuje kao "vandalski čin i plod rastućeg vala relativiziranja vrijednosti". Sveta Stolica također ističe da je oštećenje spomen-ploče 'uvreda nanesena onima koji su dali svoj život za spas Rima, uvreda onima koji su se borili za slobodu'." Pri završetku se teksta spominje i Hrvatska i s "vatikanskoga motrišta" prilike u njoj: "Osservatore romano smatra da se to događa zbog političke klime izjednačavanja, u kojoj se jasno ne naglašava razlika između onih koji su se borili za demokraciju od onih koji su bili na drugoj strani. Vatikanska osuda ne odnosi se samo na Rim i Italiju nego i na slične pojave u drugim zemljama, pa prema tome i u Hrvatskoj. Antifašisti su borci za slobodu i demokraciju, a fašisti su, poručuje Vatikan, bili na drugoj strani. To je jasna crta i za one u Hrvatskoj koji žele relativizirati antifašističku borbu."

Pozivajući se na isti tekst vatikanskoga glasila isti je autor u istome duhu objavio i članak u "Slobodnoj Dalmaciji" od 17. srpnja: "Crkva mora istražiti uzroke križnog puta". U njemu se izravno proziva vrh Katoličke Crkve u Hrvatskoj: "Premda je snažna poruka vrha Katoličke crkve odjeknula u Hrvatskoj, u kojoj je u proteklih 15 godina uništeno ili oštećeno više od tri tisuće spomenika jednakih rimskome, nikakva službena reakcija Crkve u Hrvata u ponedjeljak nije se mogla čuti." Objavljeno je i mišljenje "uglednog sarajevskog teologa, franjevca Marka Oršolića", koji je u tom kontekstu napao zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića: "A Crkva bi, umjesto da kardinala Bozanića šalje u Bleiburg, morala istražiti razloge koji su doveli do križnoga puta i tek tada će u nekim glavama konačno završiti Drugi svjetski rat."

Službeni vatikanski stav i šumski požari

Općenito su poznati vatikanski stavovi o svim totalitarnim režimima (pa i fašizmu) koji su ugrožavali i ugrožavaju ljudsko dostojanstvo i temeljna ljudska prava. Njihovo se neprihvaćanje i osuda temelje ne samo na ontološko-filozofskim i političko-povijesnim nego upravo i na teološko-vjerskim razlozima. No, spomenuti tekst u "Večernjem listu" nužno je promotriti i s dnevnopolitičkog motrišta, jer je on još jedan očit primjer da se u Hrvatskoj danas ne može, nažalost, mirno i argumentirano raspravljati o kontroverznim povijesnim temama. Uskogrudno politikantstvo i manipulacija pri tome odmah zauzimaju "počasna mjesta" u prilično nečasnom metodološkom pristupu takvim raspravama. Zbog čega tako oštre riječi?

Najprije je potrebno reći da je "L'Osservatore romano" "antifašistički" tekst objavio na str. 9 u rubrici "U Rimu", koja donosi različite kratke vijesti iz talijanske metropole i tamošnje pokrajine Lacij. Ispod njega je npr. objavljena vijest o 400 hektara vegetacije zahvaćene šumskim požarima. Prema tome, načelno nije jasno zašto se članak "Nezdravo ozračje plod je relativiziranja vrijednosti" o oskvrnuću spomen-ploče palima za oslobođenje Rima na Porti San Paolo i izjavama rimskoga gradonačelnika Waltera Veltronija i predsjednika regije Piera Marrazzija o tom nemilom događaju, hrvatskome čitateljstvu prikazuje kao da je riječ o nekakvoj službenoj vatikanskoj izjavi, proglasu, poruci ili tome slično.

Zatim, nije li, najblaže rečeno, čudnovato da "Večernji list" piše o "vrijeđanju antifašizma" (što čak stavlja u naslov članka), "relativiziranju antifašizma", "izjednačavanju antifašizma", "fašistima i antifašistima", "antifašističkim borcima", "antifašističkoj borbi" i sl., a u izvornome se talijanskom tekstu riječ "antifašizam" (imenica) ni "antifašistički" (pridjev) uopće ne spominju!?

Što na kraju reći za tvrdnju da se vatikanska osuda odnosi i na druge zemlje, pa i na Hrvatsku, nego da je riječ o doista vrhunskoj manipulaciji kojoj je cilj uporno i stalno pribijanje Hrvatske pred očima svjetske javnosti na "fašistički stup srama", bez obzira na sve povremene rijetke izgrede u njoj.

Četiri istine o hrvatskom antifašizmu

Krajnje bi površno, zlonamjerno i politikantski bilo na temelju toga zaključiti da "L'Osservatore romano", pa i u spomenutom članku, "brani" fašizam. Naime, u njemu se jasno kaže da su neželjena događanja na Porti San Paolo neizbježna "kada se na istu razinu stave oni koji su se borili za slobodu i oni koji su bili na drugoj strani". Jednako tako, vatikansko glasilo osuđuje "oskvrnuće spomen-ploče onima koji su se žrtvovali kako bi spasili Rim od nacifašističke okupacije, koji su se borili za slobodu". Međutim, sve je to malo drugačije od "Večernjakovih" "nategnutih" poruka, posebice onih namijenjenih, tobože, hrvatskoj javnosti. U tekstu je prvotno riječ o talijanskim unutarpolitičkim previranjima (pa i odnosu prema fašizmu) i, povezano s time, o temeljnom suvremenom zlu - "relativizmu vrijednosti", kako stoji i u naslovu izvornika. Osim toga, danas je ne samo teško nego i nemoguće općenito bez nijansi govoriti jednostavno o "antifašizmu". Jedno je, složit će se vjerojatno mnogi, talijanski i francuski antifašizam, sasvim je nešto drugo američki antifašizam, a od svih je različit i poseban hrvatski (jugoslavenski) antifašizam sa svim posljedicama njegova povijesnog ozbiljenja, iako im je svima bila zajednička borba protiv nacizma i fašizma.

Dakle, svatko tko vrednuje hrvatski antifašizam, kojemu se ne mogu zanijekati zasluge za oslobođenje od nacističke i fašističke okupacije, ne može biti objektivan ako nema na umu sljedećih nekoliko činjenica:

- Antifašizam se na ovim prostorima, što ga uvelike razlikuje od većine drugih država, poistovjetio s komunističkom ideologijom. Vrijedi u tom smislu navesti tek jedan u moru primjera. Centralni komitet Komunističke partije stalno je isticao najvažniju zadaću - "jačanje rukovodeće uloge Partije u oslobodilačkoj borbi i njezine afirmacije kao jedine (istaknuo T. V.) političke snage". U tom su svjetlu i vjernici samo zbog drukčijeg svjetonazora, kada su komunisti preuzeli vlast, bili proglašeni "klerofašistima", ne računajući rijetke pojedince koji su bili "prašina u oči", npr. pravoslavni svećenik Vlado Zečević ili katolički župnik Svetozar Rittig;

- Zbog te je svojevrsne simbioze s komunizmom antifašizam u Hrvatskoj i u ideji, tj. programu, i u ostvarenju velikim dijelom bio nasilan i zločinački. Zato je npr. "Kupres po Titovom naređenju u jesen 1943. godine spaljen, razrušen i raseljen" (bez obzira na nevine civile), kako je to zapisao jedan od partizanskih generala. Jednako je tako najveći hrvatski (jugoslavenski) antifašist Josip Broz Tito jednom prigodom, kako je zabilježeno u memoarima njegova suborca i najbližeg suradnika, hladno rekao: "Bolje je i stotinu nevinih osuditi nego jednog krivog držati na slobodi";

- Uime antifašizma počinjeni su brojni zločini, ne samo za vrijeme nego i nakon završetka Drugoga svjetskog rata, o čemu govore tisuće slučajeva, među kojima su npr. široj javnosti nepoznate okolnosti zločina nad Martinom Bubnjem, župnikom na Sušaku u Rijeci. Mjesec dana nakon što je bez suda i presude ubijen, partizani su naknadno sastavili optužnicu i proglasili ga krivim!;

- Antifašistički borci organizirani u SUBNOR-ove bili su u Hrvatskoj (Jugoslaviji) gotovo pola stoljeća najčvršći oslonac totalitarnome komunističkom režimu, najžešći protivnici stvaranje samostalne hrvatske države i zatiratelji hrvatske nacionalne svijesti. O tome jasno govori već I. točka statuta njihove udruge: "Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata radi na... jačanju samoupravne Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i na obrani njezine slobode, integriteta i suvereniteta". Usputno, njih danas svrstavati na istu razinu s hrvatskim braniteljima u Domovinskome ratu ne samo da je krivotvorenje povijesti nego i uvreda braniteljima!

Stoga, zar se spominjanje tih nepobitnih činjenica može olako svrstati u "vrijeđanje antifašizma"?

Poruke u "Slobodnoj Dalmaciji" zbog autorove profesionalne nekorektnosti (npr. izmišlja "crtanje kukastih križeva po pročeljima" koje se inače uopće ne spominje) i podmetanja (npr. da su tri tisuće oštećenih antifašističkih spomenika u Hrvatskoj "jednaki rimskome") ne zavrjeđuje ozbiljnijeg komentara. A opravdavanje tisuća zločina, bez suda i presude nad nevinima na križnim putevima i nakon njih, nekakvim razumljivim i prihvatljivim uzrocima, koje bi Crkva morala istražiti (kako to ističe "ugledni bosanski franjevac"), dokaz je ne samo dvostrukih mjerila prema žrtvama, nego i trulog antifašističkog morala u Hrvatskoj, prisutnog "u nekim glavama" zbog čega nikako da "konačno završi Drugi svjetski rat" kod nas.

Tomislav Vuković
Glas Koncila

 

Vatikan oštro osudio vrijeđanje antifašizma

Vatikansko službeno glasilo Osservatore Romano u jučerašnjem je izdanju upozorilo da se fašisti i antifašisti nikako ne mogu izjednačavati. Nikad dosad Vatikan nije tako jasno osudio sve one koji žele izjednačiti fašističke s antifašističkim borcima.

Oskvrnuće

Tekst protiv svakog izjednačavanja antifašizma s fašizmom i fašističkim vojskama, Osservatore Romano je objavio nakon što je u Rimu oskvrnuta spomen-ploča palima za oslobođenje glavnog grada od fašističko-nacističke okupacije. To oskvrnuće Vatikan ocjenjuje kao “vandalski čin i plod rastućeg vala relativiziranja vrijednosti”. Sveta Stolica također ističe da je oštećenje spomen-ploče “uvreda nanesena onima koji su dali svoj život za spas Rima, uvreda onima koji su se borili za slobodu”.

“Tupoglavi čin, do kojeg je došlo iz neznanja, ne smije i ne može biti podcijenjen”, upozorava Osservatore Romano. Uništavanje spomen-ploče u Rimu samo je posljednji slučaj u nizu divljanja pristaša fašizma u glavnom talijanskom gradu. Mladi su fašisti, na primjer, napali publiku za održavanja koncerta u parku Ville Ada u Rimu, središtu okupljanja mladih ljevičara, a napali su i neke škole.

Jasna crta

Osservatore Romano smatra da se to događa zbog političke klime izjednačavanja, u kojoj se jasno ne naglašava razlika između onih koji su se borili za demokraciju od onih koji su bili na drugoj strani. Vatikanska osuda ne odnosi se samo na Rim i Italiju nego i na slične pojave u drugim zemljama, pa prema tome i u Hrvatskoj. Antifašisti su borci za slobodu i demokraciju, a fašisti su, poručuje Vatikan, bili na drugoj strani. To je jasna crta i za one u Hrvatskoj koji žele relativizirati antifašističku borbu.

Silvije Tomašević
Večernji list

{mxc}

Uto, 25-02-2020, 19:02:20

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.