Prenosimo vijest o nepristojnom i drskom vladanju jednog od kandidata za premijera na HRT-u nakon što su se u studiju ugasile kamere poslije snimanja emisije "Otvoreno". Radi se o kandidatu za kojeg se inače vežu brojne afere u građevinskim poslovima, a za koje državno odvjetništvo nikako da pokaže primjereno zanimanje. Nadalje, radi se o kandidatu koji je 2005., kada je predvodio hrvatsku Davis kup reprezentaciju na gostovanju u Sjedinjenim Američkim Državama, bahato iseljenicima iznio svoj pravi politički program, koji se svodi na to da je Hrvatska "prćija" njega i njegovih i da će tako i ostati. Što se tiče emisije "Otvoreno", spomenuti kandidat je izjavio kako se ne bi odazvao da je znao tko će osim njega još biti gosti, pa stoga mi HRT-u možemo samo poželjeti još puno takvih gostiju kako Hrvatska možda jednog dana ne bi bila ičija "prćija".

 

 

Tjednik Fokus je objavio članak u kojem su iznijeti podatci o financiranju udruge Gong, koja se jedna od najeksponiranijih nevladinih udruga u doba kada se u Hrvatskoj održavaju izbori. Načini po kojima se financira ova udruga vjerojatno će iznenaditi i najmaštovitije. Ukupno je Gong u godinama od 2000. do 2005. raspolagao s nevjerojatnih 70 milijuna kuna, od čega su donacije HRT-a bile najveća stavka premašivši 34 milijuna kuna, odnosno više od 40 tisuća godišnjih pretplata.(hkv)

 

 

Kao što je bilo i za očekivati, medijske manipulacije u svezi suđenja trojici hrvatskih generala u Haagu, koje su usmjerene izazivanju svađe između njih i ocrnjivanju Gotovinine obrane, nastavljaju se. Naime, bilo bi naivno vjerovati da će odgovor Luke S. Mišetića, odvjetnika generala Ante Gotovine, na kolumnu Ivana Zvonimira Čička objavljenu u Jutarnjem listu bilo što tu promijeniti. Zapravo, kolumnu Ivana Zvonimira Čička treba shvatiti kao program rada za novinare u hrvatskim medijima, u kojem je objašnjen smjer u kojem treba ići kada se izvještava iz Haaga. Dakle, ne govoriti o neprihvatljivosti optužnice, već sve njezine nelogičnosti i posljedice koje iz njih proizlaze prebaciti na obranu generala. Ne bi se čudili da će uskoro obrane generala uz ovakvo medijsko praćenje biti u poziciji pravdati se što uopće osporavaju optužnicu. Posljednji uradak iz ovakve medijske kuhinje našli smo na naslovnici portala tportal.hr.

 

 

Jutarnji list donosi vijest kako je Ministarstvo kulture neposredno pred glasovanje za izbor vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a promijenilo svoje tumačenje zakona ustvrdivši da je za ovu funkciju dovoljno 6 a ne 8 glasova Vijeća HRT-a. Time je praktički osigurano da Vanja Sutlić zasjedne na mjesto vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a budući da je u ponedjeljak imao podršku 7 članova Vijeća. A mi se pitamo kamo vodi ovakvo otvoreno poigravanje sa zakonima od strane izvršne vlasti?

 

 

Ovih je dana jedna od najaktualnijih društvenih tema izbor novog ravnatelja HTV-a. Na izborima u ponedjeljak od jedanaest prihvaćenih kandidata najviše glasova (sedam od devet prisutnih članova Programskog Vijeća HTV-a) dobio je Vanja Sutlić, dosadašnji zamjenik ravnatelja Mirka Galića, čovjek koji inkarnira kontinuitet u vođenju HTV-a. Iako je svima jasno kakav kontinuitet, ipak prenosimo životopis a s bloga Media Intelligence . Ne zato da bi se iščuđavali nad tim životopisem, jer ljudi sličnih Vanji Sutliću ima u svakom narodu, nego da bi se zabrinuli nad izborom većine u Vijeću HRT-a, tijelu koje navodno predstavlja glas naroda. Naime članove Vijeća HRT-a bira Sabor tako da "predstavljaju razne skupine hrvatskog društva", a u njega ne mogu ući "državni dužnosnici" i "zaposlenici HRT-a" nego samo "javni djelatnici". Iako je definicija javnog djelatnika nejasna, zakon valjda hoće reći da su to osobe afirmirane svojom javnom djelatnošću, pa zato nezavisne od državnih dužnosnika i inih političkih struktura. Zato je čudno da su se naši vrli javni djelatnici iz svih skupina hrvatskog društva tako brojno opredijelili za osobu koja je uz bok Mirka Galića dokazala netolerantnost svojih političkih opredjeljenja, a ne za nekoga tko će se truditi da svim demokratskim svjetonazorima, a naročito većinskom, otvori jednakopravan pristup javnoj televiziji. Pa se može reći da nije problem u Vanji Sutliću nego u Vijeću HRT-a, odnosno u Saboru Republike Hrvatske i tamo provedenim izborima i dogovorima.

 

 

Nakon zgražanja javnosti zbog HRT-ovih propagandnih uradaka u kojima se Domovinski rat prikazuje u krajnje negativnom svjetlu i protesta braniteljskih udruga zato što se opet izbjegava prikazivanje dokumentarnog filma o ratu u Vukovaru, nacionalna televizijska kuća odlučila se otpustiti malo ventil. Tako će u srijedu u sklopu emisije Tragovi moći pogledati jedna od epizoda iz serijala "Heroji Vukovara" pod naslovom "Žuti mravi i pustinjski štakori".

 

 

Već smo više puta na ovom portalu pisali o zlonamjernim člancima u Jutarnjem listu, u kojima su podatci bili izmišljeni, ili riječi potpuno izvučene iz konteksta. Dovoljo se je prisjetiti načina na koji je Jutarnji list početkom godine prenio Papine riječi  za opće audijencije u Dvorani Pavla VI. u Vatikanu. Čini se da je danas žrtva Jutarnjeg lista bio Branimir Glavaš, čije je odvjetnik  izdao priopćenje u kojemu je navedeno kako je čista laž tekst u kojem se tvrdi da je Glavaš doktorima KBC-a podijelio zlatnike s likom Franje Tuđmana. Prenosimo članak s portala index.hr iz kojeg se može saznati nešto više pojedinosti o ovom slučaju, a uradak Jutarnjeg lista može se pročitati ovdje.

 

 

Splitski dnevni list Slobodna Dalmacija 12. veljače 2007. objavio je u bombastični članak "Tenkovi za Vukovar, u dogovoru s JNA, usred borbi prodani Kuvajtu". U istom listu dan kasnije general zbora u mirovini Antun Tus, visoko pozicionirani časnik i u JNA i u Hrvatskoj vojsci, izjavio kako je otišao k predsjedniku Tuđmanu i rekao mu da se takvo što ne čini usred rata. Čemu su služili ovi članci vidi se danas. Naime, isti list i isti autor, Denis Krnić, u članku "Hrvatska i Srbija zajedno grade tenkove za Kuvajt" veselo ispisuju parole "Svi za istu gusjenicu" i "Te(n)kovine bratsva i jedinstva", objašnjavajući kako će za modernizaciju tenkova M-84 AB Kuvajtske vojske hrvatska tvornica "Đuro Đaković" trebati suradnju srpske tvrtke za prodaju oružja "Jugoimporta - SDPR". Iako se u članku navodi i kako je cjelovita dokumentacija o proizvodnji tenka u vlasništvu "Đure Đakovića", novinar Denis Krnić na više mjesta citira riječi srpske strane tipa "osuđeni smo na suradnju". A mi pitamo "Zašto bre?". Naime, u Hrvatskoj postoji posebna agencija "RH Alan" koja bi se trebala baviti prodajom domaće vojne opreme. Ili su se zbog afere Zagorec stvari promijenile a da mi to ne znamo? Najnoviji članak Slobodne Dalmacije na temu kuvajtskih tenkova prenosimo u cijelosti. (nzb)