Koliko se u Hrvatskoj malošto promijenilo od izbora 2000. godine dobro svjedoči članak Damira Borovčaka koji je kao pismo čitatelja Vjesnik objavio 23. studenoga 1999. godine. U tekstu se podrobnije razmatra pisanje medija tijekom izborne kampanje, pri čemu se primjenjivalo pravilo "ili ovladati javnim mnijenjem ili uništiti povjerenje koje Katolička crkva ima među svojim vjernicima (čitaj biračima)". Zanimljivo se prisjetiti kako je 1999. godine najviše osporavana bila propovijed iz Novigrada na Dobri vojnog ordinarija biskupa Jezerinca. Osam godina kasnije slična situacija. Opet je propovijed vojnog ordinarija biskupa Jezerinca izazvala najviše novinskih napisa. Razlika je u tome da se u cijeli slučaj 1999. nije upleo Stjepan Mesić, budući da tada još nije bio predsjednik. Očigledno da je vojni ordinarij pod posebnom prismotrom onih koji u Hrvatskoj stvaraju vijesti, pa bi tu činjenicu u budućnosti vrijedilo uzeti u obzir.(mm)

 

 

 

 

Vijest koju smo prenijeli na portalu o dva uhićenja vezana uz pisanje na Internetu izazvala je više kritičnih reakcija što se tiče Željka Peratovića. Naime, bilo je više primjedbi da se nismo ničim kritično osvrnuli na sadržaje njegovih tekstova, zbog čega bi čitatelji mogli steći krivi dojam o njegovom pisanju. Da po ovom pitanju ne bi bilo nejasnoća, ovom prilikom prenosimo Peratovićev tekst koji je objavljen na naslovnoj stranici Vjesnika, 29. rujna 2004.. Taj tekst trebao bi svim našim čitateljima biti sasvim dovoljan da steknu uvid o kakvom se to novinarstvu radi u slučaju Željka Peratovića. Članak u Vjesniku poslužio je za plasiranje vijesti o vezama generala Ante Gotovina s IRA-om, što je bio dio medijsko-obavještajne kampanje koja se vodila svim sredstvima protiv Gotovine.(mm)

 

 

U svega nekoliko dana u Hrvatskoj su se dogodila dva uhićenja, koja se izravno tiču slobode medija. U prvom se slučaju, o čemu je pisao Večernji list, radi o Damiru Fintiću, vlasniku portala 'vukovarac.net’, koji je osuđen na četiri mjeseca zatvora uvjetno na godinu dana, zbog članaka i komentara na internetskim stranicama uperenih protiv bivšeg gradonačelnika Vladimira Štengla i njegove supruge Dragice. Drugi slučaj tiče se novinara Željka Peratovića koji svoje tekstove, video snimke i dokumente već duže vrijeme objavljuje na svom blogu "45 lines", često s tematikom nezakonitosti, kriminala, ratnog zločina u Domovinskom ratu, profiterstva i rada tajnih službi. On je uhićen jer je navodno odao državnu tajnu. Bacili smo pogled na njegove internetske stranice ne bi li saznali o kakvoj se to tajni radi, i za početak primijetili da je zadnji članak objavljen s nedjelje na ponedjeljak, dakle dan prije nego što je uhićen.

 

 

Već smo pisali kako se predsjednik Mesić zapravo obožava hraniti tračevima i aferama, glumiti velikog šefa čija riječ uvijek mora biti zadnja, gurati nos u apsolutno sve što bi mu moglo pomoći da nabaci koji politički bod, ali i glumiti uvrijeđenu princezu ako se netko usudi napraviti nešto što baš i nije u skladu sa Stipanovim osobnim preferencijama. Tako se naš predsjednik nije libio po treći put u nepunih godinu dana, manirom pravog partijskog dužnosnika zagalamiti na urednike nacionalne televizije, jer su po njegovom mišljenju dali previše medijskog prostora nekome tko to ne zaslužuje. Precizinije, kao i prošli put, kada je sredinom srpnja u emisiji HTV-a “Fokus” prigovarao HTV-u na neprofesionalizmu, povod je bio slučaj Zagorec. Predsjednika je razljutio podulji nastup odvjetnika Zvonimira Hodaka u emisiji “Hrvatska uživo” u petak. «Zabrinjava me da državna televizija, koja bi trebala biti javna, daje prostor čovjeku koji je jednostavno odvjetnik jedne osobe koju gone hrvatska tijela. Zašto to HTV čini, treba pitati one na televiziji, jesu li to urednici ili direktor. Mene zanima tko daje prostor jednom čovjeku koji dolazi niotkuda» - izjavio je Mesić u subotu. Na spomenutu izjavu oglasila se glavna urednica Informativnog programa HTV-a Hloverka Novak-Srzić koja Mesiću daje za pravo kada je riječ o sadržaju spornog Hodakova gostovanja, no isto tako naglašava da su svi eventualni propusti u nadležnosti uredničkog kolegija te da nije na njemu da kroji uređivačku politiku javne televizije. «U uljuđenim, demokratskim zemljama to se jednostavno ne radi» - poručila je Novak-Srzić. No na Stipu se ne treba previše ljutiti, kao što ga i u mnoštvu situacija – osim u onima kad svojom politikom svjesno ili nesvjesno šteti hrvatskim interesima – ne treba shvaćati preozbiljno. Na kraju krajeva, radi se o čovjeku u godinama čije pamćenje i nije što je nekad bilo pa svojim ponašanjem počesto sam sebi ruši kredibilitet. Primjerice, 8. listopada 2006. HTV je u Dnevniku objavio snimku s Mesićevom proustaškom izjavom i pjevanjem ustaških pjesama. Mesić je zahtijevao hitno obraćanje javnosti u kojem je naglasio da je, iako je snimka možda autentična, riječ o “perfidnom i prozirnom napadu i podmetanju». Kako onda shvatiti patetično držanje i govorancije koje je nedavno održao na antifašističkom skupu u Istri? Stipe bi, malo na jednu, malo na drugu stranu, ovisno o situaciji jer na kraju krajeva – glasovi su glasovi bez obzira od kog dolaze.(mmb)

 

 

Već smo donjeli prvi, a sad donosimo i drugi dio članka Gojka Borića iz Hrvatskog lista, u kojem se osvrće na katastrofalnu razinu i način medijskog izvještavanja u Hrvatskoj. Autor piše o potrebi kreiranja nekog oblika Hrvatskog dnevnika koji bi svakodnevno reagirao na kojekakva podmetanja i poluistine koje vladaju hrvatskim medijskim prostorom. U nastavku teksta može se pročitati i detaljnije obrazloženje i pozadina nekih od laži koje se najviše ponavljaju te postoji realna opasnost da zbog nedostatka reakcije i demantija, s vremenom postanu «istina».U prethodnom članku navedeno je prvih pet, a sada one koje zauzimaju sljedećih pet pozicija prema učestalosti njihova spominjanja: «6. Izmišljotine o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 7. Hrvatska se osamostalila na temeljima ZAVNOH-a i jugoslavenskoga ustava iz 1974. 8. Poklič za detuđmanizacijom 9. Tuđman je «dogovorio rat» s Miloševićem, i radio na 'podjeli Bosne' 10. Tuđman «međunarodno izolirao Hrvatsku» i dopustio 'veliku pljačku u pretvorbi"».

 

 

 

 

Na Prisavlju i dalje vlada napeta atmosfera. Nakon žustrih napada Izvršnog odbora HND-a, ali i nekoliko kolega novinara s nacionalne televizije na novo izabranu glavnu urednicu informativnog programa Hloverku Novak Srzić, u njenu je obranu stao i Glavni ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić. Na izjave koje iz HND-a pristižu o zapanjenosti činjenicom nepoštivanja negativnog mišljenja dijela kolega novinara o Hloverkinom izboru, Sutlić je poručio kako je procedura za postavljanje svih glavnih urednika ista, kako bi svi najprije trebali pomesti pred svojim pragovima te da je jedini kriterij u cijeloj priči stručnost, objektivnost i cjelovita istina. Ne možemo se oteti dojmu da se ovdje zapravo radi ne samo o borbi za očuvanje vlastitih pozicija, već prvenstveno o nezadovoljstvu koje izaziva činjenica da će Hloverkina riječ u mnogim stvarima u kojima je do sad vladala, uvjetno rečeno potpuna sloboda, ipak biti zadnja. Iako mogućnost da se na HRT-u dogode cjelovitije promjene u smislu načina rada postoji, ona je zapravo vrlo mala i najvjerojatnije se u tom pogledu ništa značajnije promijeniti neće. Najveća sposobnost koju je većina novinara javne televizije do sad prezentirala, upravo je brzina prilagođavanja «vanjskim» okolnostima. Zbog te se činjenice nameće pitanje zbog čega se konkretno Hloverki prigovara? Da je bila «režimski» novinar? Primjetno je da ni jedna od izrečenih optužbi nije konkretizirana, nitko od nezadovoljnika nije decidirano izrekao što mu to točno vezano uz njen rad smeta i potkrijepio svoje teze opipljivim argumentima. (mmb)