Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća, kao što svi čitatelji vjerojatno dobro znaju, vodi tek nekoliko entuzijasta iz naše udruge. Posao vezan uz portal obavlja se u letu između „pravog“ posla, odnosno studija, obitelji i razno raznih drugih dužnosti koje donosi današnji užurbani život. Imati sponzora sigurno bi nam bilo od velike pomoći – mogli bi proširiti redakciju s mladim ljudima, i za njihov posao pošteno im platiti, a nas odteretiti. A kako se dolazi do donatora moglo bi se naučiti od portala ZaMirZINE.net, odnosno od novina za civilno društvo i urbanu kulturu, kako piše na naslovnici. Lista donatora portala ZaMirZINE.net spoj je hrvatskih i stranih, vladinih i nevladinih agencija - tako da redakcija i ostalo osoblje čini čak osmero ljudi. Što onda mi čekamo na Portalu HKV-a, pitat će neki? Pa, za početak, imamo problema sa činjenicom da se riječi „seksualnost“ i „urbano“ i njihove izvedenice na našem portalu pojavljuju desetak puta rjeđe nego na portalu ZaMirZINE.net.

 

 

O činjenici na kakve je niske grane cijela predizborno-postizborna situacija u Hrvatskoj svela državnu političku elitu dovoljno govori i samo letimično bacanje pogleda na dnevne i tjedne tiskovine, te tko ih u istima i na koji način kudi ili pak zagovara. Naime, neke od njih, koje su kroz duže vrijeme imale tendenciju da budu ili postanu - nazovimo to tako - ozbiljna novina, u posljednje vrijeme pisanjem nekih svojih kolumnista i komentatora ozbiljno odlaze ispod svog standarda u nekom sasvim drugom smjeru. Najbolji primjer tog i takvog novinarstva jesu komentari Vjesnikova gosta kolumnista Davora Gjenera. Svatko tko je u posljednjih nekoliko godina imao priliku pročitati bar nekoliko njegovih tekstova vrlo lako može zaključiti kako su njegove današnje kolumne koje izlaze u spomenutom listu uvelike različite od onog što smo iz njegovih usta ili pera do sada bili naviknuti slušati ili čitati. Riječ je naime o očitoj promjeni strana koja se najbolje očituje u otvorenoj podršci političkim potezima premijera Sanadera, odnosno u hvalospjevima promućurnom vodstvu ove države u dijelu koji se odnosi na njega i njegovu stranku. No, problem nije u tome što je Gjenero promjenio «poslodavca», problem leži u okolnosti da se ništa drugo osim toga u razini njegova pisanja na žalost nije promijenilo. (mmb)

 

 

Koliko se u Hrvatskoj malošto promijenilo od izbora 2000. godine dobro svjedoči članak Damira Borovčaka koji je kao pismo čitatelja Vjesnik objavio 23. studenoga 1999. godine. U tekstu se podrobnije razmatra pisanje medija tijekom izborne kampanje, pri čemu se primjenjivalo pravilo "ili ovladati javnim mnijenjem ili uništiti povjerenje koje Katolička crkva ima među svojim vjernicima (čitaj biračima)". Zanimljivo se prisjetiti kako je 1999. godine najviše osporavana bila propovijed iz Novigrada na Dobri vojnog ordinarija biskupa Jezerinca. Osam godina kasnije slična situacija. Opet je propovijed vojnog ordinarija biskupa Jezerinca izazvala najviše novinskih napisa. Razlika je u tome da se u cijeli slučaj 1999. nije upleo Stjepan Mesić, budući da tada još nije bio predsjednik. Očigledno da je vojni ordinarij pod posebnom prismotrom onih koji u Hrvatskoj stvaraju vijesti, pa bi tu činjenicu u budućnosti vrijedilo uzeti u obzir.(mm)

 

 

 

 

Vijest koju smo prenijeli na portalu o dva uhićenja vezana uz pisanje na Internetu izazvala je više kritičnih reakcija što se tiče Željka Peratovića. Naime, bilo je više primjedbi da se nismo ničim kritično osvrnuli na sadržaje njegovih tekstova, zbog čega bi čitatelji mogli steći krivi dojam o njegovom pisanju. Da po ovom pitanju ne bi bilo nejasnoća, ovom prilikom prenosimo Peratovićev tekst koji je objavljen na naslovnoj stranici Vjesnika, 29. rujna 2004.. Taj tekst trebao bi svim našim čitateljima biti sasvim dovoljan da steknu uvid o kakvom se to novinarstvu radi u slučaju Željka Peratovića. Članak u Vjesniku poslužio je za plasiranje vijesti o vezama generala Ante Gotovina s IRA-om, što je bio dio medijsko-obavještajne kampanje koja se vodila svim sredstvima protiv Gotovine.(mm)

 

 

U svega nekoliko dana u Hrvatskoj su se dogodila dva uhićenja, koja se izravno tiču slobode medija. U prvom se slučaju, o čemu je pisao Večernji list, radi o Damiru Fintiću, vlasniku portala 'vukovarac.net’, koji je osuđen na četiri mjeseca zatvora uvjetno na godinu dana, zbog članaka i komentara na internetskim stranicama uperenih protiv bivšeg gradonačelnika Vladimira Štengla i njegove supruge Dragice. Drugi slučaj tiče se novinara Željka Peratovića koji svoje tekstove, video snimke i dokumente već duže vrijeme objavljuje na svom blogu "45 lines", često s tematikom nezakonitosti, kriminala, ratnog zločina u Domovinskom ratu, profiterstva i rada tajnih službi. On je uhićen jer je navodno odao državnu tajnu. Bacili smo pogled na njegove internetske stranice ne bi li saznali o kakvoj se to tajni radi, i za početak primijetili da je zadnji članak objavljen s nedjelje na ponedjeljak, dakle dan prije nego što je uhićen.

 

 

Već smo pisali kako se predsjednik Mesić zapravo obožava hraniti tračevima i aferama, glumiti velikog šefa čija riječ uvijek mora biti zadnja, gurati nos u apsolutno sve što bi mu moglo pomoći da nabaci koji politički bod, ali i glumiti uvrijeđenu princezu ako se netko usudi napraviti nešto što baš i nije u skladu sa Stipanovim osobnim preferencijama. Tako se naš predsjednik nije libio po treći put u nepunih godinu dana, manirom pravog partijskog dužnosnika zagalamiti na urednike nacionalne televizije, jer su po njegovom mišljenju dali previše medijskog prostora nekome tko to ne zaslužuje. Precizinije, kao i prošli put, kada je sredinom srpnja u emisiji HTV-a “Fokus” prigovarao HTV-u na neprofesionalizmu, povod je bio slučaj Zagorec. Predsjednika je razljutio podulji nastup odvjetnika Zvonimira Hodaka u emisiji “Hrvatska uživo” u petak. «Zabrinjava me da državna televizija, koja bi trebala biti javna, daje prostor čovjeku koji je jednostavno odvjetnik jedne osobe koju gone hrvatska tijela. Zašto to HTV čini, treba pitati one na televiziji, jesu li to urednici ili direktor. Mene zanima tko daje prostor jednom čovjeku koji dolazi niotkuda» - izjavio je Mesić u subotu. Na spomenutu izjavu oglasila se glavna urednica Informativnog programa HTV-a Hloverka Novak-Srzić koja Mesiću daje za pravo kada je riječ o sadržaju spornog Hodakova gostovanja, no isto tako naglašava da su svi eventualni propusti u nadležnosti uredničkog kolegija te da nije na njemu da kroji uređivačku politiku javne televizije. «U uljuđenim, demokratskim zemljama to se jednostavno ne radi» - poručila je Novak-Srzić. No na Stipu se ne treba previše ljutiti, kao što ga i u mnoštvu situacija – osim u onima kad svojom politikom svjesno ili nesvjesno šteti hrvatskim interesima – ne treba shvaćati preozbiljno. Na kraju krajeva, radi se o čovjeku u godinama čije pamćenje i nije što je nekad bilo pa svojim ponašanjem počesto sam sebi ruši kredibilitet. Primjerice, 8. listopada 2006. HTV je u Dnevniku objavio snimku s Mesićevom proustaškom izjavom i pjevanjem ustaških pjesama. Mesić je zahtijevao hitno obraćanje javnosti u kojem je naglasio da je, iako je snimka možda autentična, riječ o “perfidnom i prozirnom napadu i podmetanju». Kako onda shvatiti patetično držanje i govorancije koje je nedavno održao na antifašističkom skupu u Istri? Stipe bi, malo na jednu, malo na drugu stranu, ovisno o situaciji jer na kraju krajeva – glasovi su glasovi bez obzira od kog dolaze.(mmb)

 

 

Već smo donjeli prvi, a sad donosimo i drugi dio članka Gojka Borića iz Hrvatskog lista, u kojem se osvrće na katastrofalnu razinu i način medijskog izvještavanja u Hrvatskoj. Autor piše o potrebi kreiranja nekog oblika Hrvatskog dnevnika koji bi svakodnevno reagirao na kojekakva podmetanja i poluistine koje vladaju hrvatskim medijskim prostorom. U nastavku teksta može se pročitati i detaljnije obrazloženje i pozadina nekih od laži koje se najviše ponavljaju te postoji realna opasnost da zbog nedostatka reakcije i demantija, s vremenom postanu «istina».U prethodnom članku navedeno je prvih pet, a sada one koje zauzimaju sljedećih pet pozicija prema učestalosti njihova spominjanja: «6. Izmišljotine o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 7. Hrvatska se osamostalila na temeljima ZAVNOH-a i jugoslavenskoga ustava iz 1974. 8. Poklič za detuđmanizacijom 9. Tuđman je «dogovorio rat» s Miloševićem, i radio na 'podjeli Bosne' 10. Tuđman «međunarodno izolirao Hrvatsku» i dopustio 'veliku pljačku u pretvorbi"».