Regionalna suradnja i nacionalizam

 

U Sloveniji Hrvati nemaju status nacionalne manjine. Slovenci u Hrvatskoj imaju. U Crnoj Gori Hrvati nemaju status nacionalne manjine. Crnogorci u Hrvatskoj imaju. U BiH Hrvati su samo na papiru konstitutivni narod, što su konstitutivniji - to ih je manje. U čedu genocida, Republici srpskoj, rijetke hrvatske povratnike ubijaju kao remetilačko-konstitutivne muhe. U Srbiji Hrvate su uspjeli podijeliti po nazivu, a Hrvata koji se izjašnjava "jugoslavenom" posjeli na mjesto koje po izbornim rezultatima pripada četnicima. U Makedoniji Hrvati nemaju status nacionalne manjine. Makedonci u Hrvatskoj imaju. Na Kosovu Hrvati su uglavnom iselili, a preostali do punine neovisnosti Kosova vjerojatno će izumrijeti. S Hrvatima je i u današnjem "regionu" ista nepodnošljiva situacija kao i u tamnici naroda - Jugoslaviji. Nasuprot tomu, i bez tzv. "regionalne suradnje", u Mađarskoj Hrvati imaju sređen status. 

Ilustracije radi u praksi regionalna suradnja je ovo: Hrvati u Crnoj Gori nisu nacionalna manjina. Službena Hrvatska taj problem ne stavlja na prvo mjesto ljestvice otvorenih pitanja. No, kad jedan crnogorski slikar, kako čujem ovih dana iz pouzdanih izvora, hoće izlagati u nekom elitnom zagrebačkom izložbenom prostoru, onda se kompletna državna administracija upregne ne bi li mu osigurala prostor. Tako shvaćena "regionalna suradnja" vozi jednosmjerno, pri čemu službena Hrvatska služi kao servis ostvarenja interesa drugim državama i njihovim državljanima. Takvom "suradnjom" tijekom "socijalističkog razvoja naših naroda i narodnosti" provodila se u Hrvatskoj politika "jedinstvenog jugoslavenskog kulturnog područja". Današnja "regionalna suradnja" ni po čemu bitnom nije drukčija od nje. Konkretan Hrvat na "prostoru bivše Jugoslavije" od te i takve, zaplotnjački usmjeravane i kriptokomunistički kontrolirane "regionalne suradnje" nema nikakve koristi.

Sve je to na tragu međunarodnog "disciplinskog organa" ICTY-ja, koji je formiran i zbog "pomirenja naroda na prostoru jugoistočne Europe", a ne zbog zadovoljenja pravde. Kad je službena Hrvatska prihvatila ovu neprirodnu situaciju? Godine 2000. kad se odrekla Hrvatske kao "regionalne sile" i samostalne vanjske i unutarnje politike. Isto kao i 1945. Poslije Drugog svjetskog rata hrvatski grad Rovinj postao je meka beogradske likovne scene. Dobili su tamo tuđe atelieure i kuće. Ne znam za primjer u kojemu bi hrvatski slikari masovno naselili neki srpski grad. I tad se provodila jednosmjerna "regionalna suradnja", a ne recipročna. Danas se taj "program" naziva "povratak izbjeglica". U tom kontekstu jedini hrvatski retorički vanjskopolitički otpor prema jugoslavenskim skretanjima, tzv. "individualni pristup europskim integracijama", više se i ne spominje, kao ni "europski standardi".

Zato se ponovo na elitama strateški važnim mjestima spominje hrvatski nacionalizam. Recimo, na Oxfordu, gdje je hrvatski književnik, premijer dr. Ivo Sanader, održao predizborno "predavanje", na kojemu je, kako prenosi Hina, kazao kako je nacionalizam još uvijek snažan u jugoistočnoj Europi, ali ne i u Hrvatskoj, gdje je smanjen na minimum, osobito od 2003. kad je HDZ došao na vlast i vodi politiku normalizacije i dobrih odnosa sa susjedima. Egoističnog nacionalizma, osim u srpske nacionalne manjine, u Hrvatskoj nije bilo. Rodoljubnog je bilo i zato danas imamo Republiku Hrvatsku, a ne Jugoslaviju. Taj tip nacionalizma nije trebalo "smanjiti na minimum", ali je trebalo smanjiti srpski egoistični.

Među ostalim žrtvama smanjivanja hrvatskog rodoljubnog nacionalizma na minimum jesu i Hrvati izvan Hrvatske s područja "regionalne suradnje". Smanjivanje hrvatskog rodoljubno braniteljskog nacionalizma u hrvatskoj državi nije "europski standard", ali jest jugoslavenski.

Istodobno Srpsko nacionalno vijeće Milorada Pupovca novcem hrvatskog proračuna potpomaže unitarizam Srba na Kosovu, čime je srpski egoistično agresivni nacionalizam u Hrvatskoj povećan na sve teže podnošljivi maksimum. To je ostvarivo jer su nositelji srpskog egoističnog nacionalizma, Pupovac, Stanimirović i Gajica, koalicijski partneri nositelju smanjivanja hrvatskog rodoljubnog nacionalizma na minimum. Poznato je i od ranije da je Hrvatska na koljenima kad joj je rodoljubni nacionalizam smanjen na minimum i kad je srpski egoistični nacionalizam doveden na maksimum. Ovaj put to je učinjeno uz pomoć "demokratskog legitimiteta", a ne totalitarnim sredstvima, što je slaba, gotovo nikakva, ali zato poučna utjeha.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo

{mxc} 

Čet, 26-11-2020, 08:22:01

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.