Iznimna prilika za ljevicu

Policijsko privođenje prve osobe osumnjičene za komunističke zločine i odluka suca Županijskog suda da ta osoba ostane u jednomjesečnom istražnom pritvoru izazvali su brojne reakcije koje otkrivaju pravo lice stvarnih stavova mnogih na hrvatskoj političkoj sceni, a koji pokazuju koliko je suvremeno hrvatsko društvo okovano komunističkim mentalitetom i ideologijom.

Svaki zločin zaslužuje kaznu

U množini glasova do šire javnosti nije se uspjela probiti osnovna istina da svaki zločin u normalnom i civiliziranom društvu zaslužuje kaznu i da je činjenica da je prva osoba osumnjičena za komunističke zločine privedena na odgovornost tek u 21. godini samostalne Republike Hrvatske odnosno tek 65 godina nakon što su zločini počinjeni. Dosadašnje nepoštivanje, kao i sadašnje osporavanje temeljnoga etičkog načela da svaki zločin zaslužuje primjerenu kaznu najbolje svjedoči o etičnosti i politike i njezinih nositelja u bivšoj saveznoj državi i u dosadašnjoj Hrvatskoj. Štoviše, budući da je riječ o žrtvama pripadnicima hrvatskoga naroda koji su u komunističkim čišćenjima likvidirani bez ikakva suđenja, dosadašnji odnos prema tim žrtvama i tim zločinima zapravo otkriva koliko je u odgovornima obje države bilo ljudskoga, humanoga i koliko je bilo (ne)poštivanja hrvatskoga naroda kad se ni temeljno univerzalno načelo nije poštivalo ni provodilo.

Nacionalno pomirenje

Hrvatska je postala samostalna država isključivo zahvaljujući ideji predsjednika Tuđmana o nacionalnom pomirenju o prevladavanju višedesetljetnog jaza između komunističke ljevice i većinske politički neartikulirane desnice, na čijoj je strani bila također artikulirana i praktički već u komunizmu istrijebljena ekstremna desnica. Ta ideja pomirenja sadržavala je uz ostalo i priznanje i osuđivanje zločina počinjenih na obje strane, te je bilo normalno da su počela iskapanja u Maceljskoj šumi i da se odaje poštovanje žrtvama ustaškoga terora.

No, već poznati pokušaj puča u Hrvatskom saboru u travnju 1994. početak je obnove jaza u hrvatskom društvu, a koji je vraćen u svoje prvotno stanje (iz komunističkog razdoblja) provedbom tzv. detuđmanizacije, u čemu je sudjelovalo i vodstvo HDZ-a (!), i koji je, nakon rušenja ideje nacionalnoga pomirenja, Povijesna prilikaSadašnji povijesni trenutak - koji je bitno označen prvim privođenjem i istragom osumnjičenog za komunističke zločine kao i reakcijama na to privođenje - jedinstvena je povijesna prilika da se na hrvatskoj političkoj sceni legitimira humanistička, demokratska i hrvatska ljevica i da se jasno i glasno distancira od totalitarističkih, boljševičkih, nehumanih i antihrvatskih ostataka komunizmamoguće zatvoriti jedino otkapanjem svih masovnih grobnica, i onih za koje se ljudi još uvijek boje glasno reći gdje su, uklanjanjem komunističke nomenklature iz javnosti te poštenim procesuiranjem stvarno odgovornih za komunističke zločine. U tom zatvaranju jaza u hrvatskom narodnom biću vodeću ulogu trebala bi preuzeti ljevica, ukoliko je humanistička, demokratska i ukoliko je hrvatska.

Sadašnji povijesni trenutak - koji je bitno označen prvim privođenjem i istragom osumnjičenog za komunističke zločine kao i reakcijama na to privođenje - jedinstvena je povijesna prilika da se na hrvatskoj političkoj sceni legitimira humanistička, demokratska i hrvatska ljevica i da se jasno i glasno distancira od totalitarističkih, boljševičkih, nehumanih i antihrvatskih ostataka komunizma. Stavovi političara i novinara koji su ovih dana očitovali neslaganje s privođenjem prve osobe osumnjičene za komunističke zločine u Hrvatskoj upravo su u punom smislu riječi ostaci komunizma kojima ne bi smjelo biti mjesta u stvarno demokratskom, humanom i hrvatskom društvu, osim ako formiraju takvu političku stranku te se - uz uvjet da se odreknu nasilja i totalitarizma i da poštuju višestranačje - uključe u političko natjecanje.

Česti prigovor protivnika privođenja prvoga osumnjičenika za komunističke zločine jest da je to privođenje u službi interesa još uvijek vladajuće stranke, osobito s obzirom na to da predstoje parlamentarni izbori, no to privođenje stvorilo je iznimno povoljnu priliku da i ljevica ima velike koristi od toga privođenja ukoliko se može javnosti predstaviti kao ona koja poštuje načelo da svaki zločin treba biti kažnjen i da joj je stvarno stalo do općega dobra hrvatskog naroda, a to znači i do stvarnoga prevladavanja dubokog jaza u nacionalnom biću, jer je to preduvjet da u Hrvatskoj naprijed idu sposobni i stručni, a ne podobni i poslušni.

Hrvatska ljevica

Ljevici ne bi trebalo biti teško distancirati se od nečuvenoga farizeizma i nevjerojatnih sentimentalnih manipulacija, kao i svjesno plasiranih konstrukcija namjesto vjernih interpretacija onoga što se događa. Zar bi trebalo biti teško distancirati se npr. od podvale da je riječ o osumnjičenosti po tzv. zapovjednoj odgovornosti (kao što su osumnjičeni i nepravomoćno osuđeni hrvatski generali u Hagu, a kojima nitko nikad nije ni stavio na teret da su direktno zločin zapovjedili ili izvršili), a činjenica je da je privedeni osumnjičen da su žrtve pobijene na direktnu njegovu zapovijed?

Zar bi ljevici trebalo biti teško distancirati se od konstrukcija da se tom istragom dovodi u pitanje antifašizam, jer je dobro poznato da su mnoge antifašiste likvidirali upravo komunisti? Nije li se objektivno lako distancirati od manipulacija koje idu na sentiment ljudi kako se radi o privođenju »starog, bolesnog i dementnog čovjeka«, kad je čitavoj hrvatskoj javnosti dobro poznato da je u Zagrebu na zalazu komunističkog režima suđeno čovjeku koji je u bolničkoj ležaljci dopremljen iz SAD-a i koji je, usprkos tomu, osuđen te mu se ni za grob ne zna?

Zar bi trebao biti problem ljevici distancirati se od manipulacije kako se radi o prvom ministru unutarnjih poslova u neovisnoj hrvatskoj državi i najbližem suradniku predsjednika Tuđmana, kao da gotovo svaki čovjek pod istragom ili pod osudom nije u svom životu učinio mnogo dobra, ali sudi mu se samo za ono što je učinio zlo? Ljevica je dobila iznimnu priliku da očituje svoju humanističku, demokratsku i hrvatsku svijest, hoće li je iskoristiti?

Ivan Miklenić
Glas Koncila