Iz uvoda komentara Ivice Marijačića u Hrvatskom listu može se saznati kako je general Gotovina u skladu s kršćanskim svjetonazorom poslao brzojav sućuti obitelji Ivice Račana. U nastavku Marijačić piše o odnosu Račanove i Sanaderove vlade prema generalu Gotovini, sugerirajući da je ova prva bila i bolja prema Gotovini nego ova druga. Pri tome se autor nije osvrnuo na važnu činjenicu da je jedna od prvih odluka Račanove vlade bila jednostrano davanje nadležnosti Haaškom sudu nad "Bljeskom" i "Olujom". Bilo kako bilo, nama se čini da su obje vlade prvenstveno gledale kako provesti zahtjeve vanjskih čimbenika uz što manje političke štete na unutarnjopolitičkom planu. Sve ostalo je bilo sporedno, što uključuje i generala Gotovinu, i istinu o Domovinskom ratu.

 

 

Gotovina poslao sućut obitelji Ivice Račana 

General Ante Gotovina iz haaškoga pritvora uputio je prošloga tjedna brzojav sućuti obitelji preminuloga vođe SDP-a Ivice Račana. Nije nam poznato što je Gotovina napisao u tom brzojavu, no informaciju su nam potvrdili najbliži Gotovinini prijatelji. U hrpi brzojava sućuti što ih je obitelj primila, doznaje se da je njegova supruga Dijana bila posebno dirnuta Gotovininom sućuti, kao što je bila i zamjenica predsjednika SDP-a Željka Antunović. Gotovini prijatelji kažu da je general Gotovina time samo pokazao svoju kršćansku veličinu, isto kao i u slučaju sućuti obitelji srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića koji je preminuo u ćeliji do Gotovinine u Haagu, što je tada izazvalo različite reakcije, te da iz tog njegova čina ne treba iščitavati ništa drugo, posebno ne nekakvo Gotovinino političko favoriziranje.

General je postupio samo kršćanski i ništa drugo, kažu njegovi prijatelji. Neovisno o tomu, međutim, nije posve razjašnjen odnos između pokojnoga Ivice Račana, bivšega premijera, i najpoznatijega hrvatskog haaškog optuženika. Kao što je poznato, haaška optužnica protiv generala Gotovine stigla je početkom ljeta 2001. godine u prvoj godini mandata koalicijske vlade na čelu koje je bio Ivica Račan. Račan ne samo što nije bio sretan s tom optužnicom, nego je bio izrazito uznemiren. S jedne strane, nije htio riskirati optužbe medija da opstruira suradnju s Haaškim sudom, no isto tako, s druge strane, nije želio ući u povijest kao premijer koji će hapsiti jednoga od najzaslužnijih hrvatskih generala, svjestan da su optužbe protiv njega prilično apstraktne, pa i montirane. Ono što je poznato jest činjenica da je Ivica Račan u znak protivljenja i neslaganja s optužnicom napisao pismo glavnoj haaškoj tužiteljici u kojemu je naznačio da se ne slaže s dijelom optužnice jer ga smatra neistinitim, vjerojatno i sam unaprijed svjestan da od toga za generala Gotovinu nema prevelike koristi. Ono što, međutim, nije poznato javnosti, a vjerojatno je punu istinu Račan odnio sa sobom u grob, jest činjenica da ga tadašnji premijer ni pod koju cijenu nije želio hapsiti. Zato je i oklijevao s objelodanjivanjem optužnice. Smatra se da je Račan naprosto dao generalu Gotovini vremena da sam odluči kako će reagirati. Gotovina je, naravno, doznao za optužnicu i odlučio se za bijeg u kojemu je proveo gotovo četiri i pol godine, sve do prosinca 2005. godine kada se dao uhititi na španjolskim Kanarima. Koliko nam je znano, general Gotovina je dugo bio gnjevan na državni vrh koji ga nije ljudski pozvao i porazgovarao s njim o nastaloj situaciji, a ljut je zbog te činjenice i danas. No, nije poznato je li premijer Račan preko svojih službi poslao svjesno poruku Gotovini da se počne skrivati, premda to Gotovinini prijatelji negiraju. Ipak, sama činjenica da Račan kao premijer u trenucima primanja optužnice, dok još javnost za nju nije znala, pa ni sam general Gotovina, nije tajno angažirao policiju ni sigurnosne službe u akciju generalova uhićenja. Ta se činjenica smatra u domoljubno orijentiranom dijelu hrvatskoga naroda kao jedan od najpozitivnijih čina premijera Račana, a haaški navijači i protuhrvatski nastrojeni pojedinci i skupine to mu bilježe kao smrtni grijeh.

Naravno, zbog političkih prilika i međunarodnih pritisaka, sam Račan nikad to nije htio ni mogao priznati. Štoviše, stalno je za potrebe tih krugova ponavljao i fingirao da policija i sigurnosne službe stalno traže Gotovinu, da provjeravaju svaku informaciju o njemu i da su ga spremni uhititi. U stvarnosti, međutim, stvar je bila posve drukčija: Račan uhićenje nije želio sprovesti, a kasnije kada je Gotovina napustio zemlju, nije ni mogao. Račan je s tim ishodom bio zadovoljan jer, objektivno govoreći, da je uhitio i izručio generala, teško bi u tadašnjim napetim okolnostima politički preživio. Puno je mirniji Račan bio s činjenicom da je taj neugodni posao ostavio svome nasljedniku Ivi Sanadera, predsjedniku HDZ-a koji je pobijedio na parlamentarnim izborima krajem 2003. godine. Kao što je poznato, Sanader je to sa zadovoljstvom napravio, odnosno sačinio je posebni Akcijski plan za Gotovinino uhićenje, počeo uhoditi i privoditi te pretresati domove prijateljima i rođacima generala Gotovine pokazujući da njemu ime generala Gotovine, kao i ostalih optuženika, apsolutno ništa ne znači. Sanader je sve službe stavio u pod nadzor engleske tajne službe, isticao se iscrpnim i dodvoravajućim izvješćima glavnoj haaškoj tužiteljici i međunarodnim čimbenicima, a nakon što je, kako tvrde u Haagu, i uz pomoć domaće obavještajne zajednice, Gotovina lociran, uhićen i transferiran u Haag, Sanader i ostali iz vrhuške HDZ-a nisu skrivali osjećaj trijumfalizma, što je svakako jedna od najsramnijih epizoda u povijesti HDZ-a koja će ga vjerojatno, uz ostalo, stajati gubitka sljedećih izbora. Nakon svega, Ivica Račan je kapitalizirao činjenicu da je Sanader izručio Gotovinu i ostale generale, a on, u biti, nijednoga. U nekim svojim intervjuima, između ostaloga i u onom danom prošloga ljeta Hrvatskom listu, Račan je poručio: "Nisam ja izručio generala Gotovinu!" General Gotovina je danas u haaškom pritvoru svjestan činjenice da je Račan imao ispravniji pristup i odnos prema njemu nego Sanader, premda ni Račan nije do kraja bio korektan zbog odbijanja njegova ureda da preda Gotovininim odvjetnicima traženu dokumentaciju, što je učinila tek Sanaderova Vlada. Svjestan Račanove blagonaklonosti na početku cijeloga slučaja, general Gotovina je poslao njegovoj obitelji izraze sućuti zbog smrti Ivice Račana.

Ivica Marijačić
Hrvatski list

{mxc}

Pon, 18-11-2019, 19:51:23

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.