Odličje Schröderu koji je bio protiv Hrvatske, a ne Kohlu, najzaslužnijem za priznanje RH

 

Predsjednik Franjo Tuđman nije bio baš sretne ruke u dodjeljivanju hrvatskih odličja. Davao ih je šakom i kapom mnogima i time ih djelomično "devalvirao". Njegov nasljednik Stjepan Mesić prevršio je svaku razumnu mjeru. On je najveća hrvatska odličja dao i onima koji su se cijeloga života borili protiv hrvatske samostalnosti kao, primjerice, ideologu jugoslavenstva Predragu Matvejeviću. Mogao je s istim "pravom" odlikovati i Mošu Pijadu da je živ. Uzalud su mnogi kritizirali gubitak svih kriterija pri dodjeli hrvatskih odličja domaćim i stranim (ne)uglednicima. Nitko ne zna tko predlaže i objašnjava taj važan posao državnoga poglavara.

Nedavno je bivši njemački kancelar Gerhard Schröder (socijaldemokrat) dobio Velered kraljice Jelene s lentom i Danicom za "svoje zasluge u promicanju hrvatskih interesa". I to u povodu 15. obljetnice hrvatske neovisnosti. Nitko nam nije objasnio koje su to Schröderove zasluge za Hrvatsku. Možda je on radio za Lijepu Našu "ispod žita", ali to u Njemačkoj u vrijeme stvaranja i obrane naše Republike nitko nije opazio. U vrijeme kad se Hrvatska borila za goli opstanak, u Schröderovoj Socijaldemokratskoj stranci Njemačke postojalo je snažno krilo koje je bilo protiv međunarodnoga priznanja naše države. Tadašnji glavni ideolog njemačke socijaldemokracije, u međuvremenu preminuli Peter Glotz, bio je protiv priznanja Hrvatske i Slovenije te za očuvanje Jugoslavije, a ako to ne bude išlo, onda je govorio da bi pravo na samoodređenje trebali imati i Srbi u Hrvatskoj, čime se pokazao zagovornikom srpskoga separatizma u tadašnjoj SAO Krajini koja se kasnije oružjem JNA podigla protiv Republike Hrvatske. Veliki dio njemačkih socijaldemokrata bio je neizmjerno "zaljubljen" u Jugoslaviju. Putovali su u Beograd (malo tko od njih u Zagreb) i slavili "treći put u socijalizam" sa svojim jugoslavenskim "drugovima". I onda kad je Jugoslavija bila na samrti, njemački ambasadori u Beogradu bili su za kredite i druge pomoći jugoslavenskome lesu. Kad je Srbija preko svojih krajinskih satelita i uz obilnu pomoć JNA napala Hrvatsku, brojni njemački socijaldemokrati, nalazeći se u oporbi, savjetovali su Kohlovu vladu da se ne "upušta u avanturu priznavanja" Hrvatske i Slovenije dok se one ne "sporazume" s Beogradom o rješavanju "jugoslavenskoga problema". Schröder je bio među onima koji su stalno "ponavljali da je Bonn "prerano" priznao Hrvatsku i Sloveniju. A to je bilo poslije vukovarske tragedije!

Na njemačkoj televiziji se vidjelo kako četnici odvode na likvidaciju hrvatske civile u Vukovaru i pjevaju: Druže Slobo, šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate! To nije dirnulo "Machtpolitikera" - političara koji samo misli na vlast - Gerharda Schrödera, a takav je ostao do kraja svoje političke karijere. U Njemačkoj je svakome poznato da su Rusi počinili genocid u Čečeniji, no za Schrödera je ruski predsjednik Putin "lupenreine Demokrat" - demokrat, čist kao suza. A zna se da je Rusija autoritativna država u kojoj oporba nema što reći, ne postoji sloboda medija i progone se manjine. No kad su u pitanju dobri međudržavni odnosi s Putinovim režimom, za Schrödera je Rusija čista demokracija. Tako je Schröder postao član Konzorcija ruskoga baltičkoga plinovoda samo nekoliko mjeseci poslije silaska s vlasti za vrijeme koje je sklopio odgovarajući ugovor s Moskvom. Nije prekršio zakon, ali je pogazio nogama dobre demokratske običaje. Uostalom, rusko-njemačka plinovodna suradnja duboko je uznemirila Poljake čiju su državu Nijemci i Rusi tri puta krvavo dijelili, i to povijesno pamćenje ne izlazi Poljacima iz glave i danas kad je njihova država članica Europske unije i NATO-a. Schröderu je to bila deseta rupa na svirali. Njegovo povijesno znanje zaista je minimalno.

No to bi bio njemački problem da predsjednik Mesić nije zaobišao u svojoj dodjeli hrvatskih odličja najzaslužnijega njemačkoga političara za priznanje Hrvatske - Helmuta Kohla. U Hrvatskoj je na snazi legenda da je tome najveći prinos dao tadašnji njemački ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher. To, međutim, nije potpuna istina. Prema njemačkome ustavu, smjernice njemačke politike, i one u vanjskome resoru, određuje savezni kancelar, a tu je dužnost tada imao Helmut Kohl. Genscher je izvršavao samo ono s čime se slagao Kohl. To je Kohl uvjerljivo napisao u Uredu Saveznoga kancelara kad je primio diplomu počasnoga građanina Splita. Pisac ovih redaka bio je svjedok u toj skromnoj svečanosti. Kohl za vrijeme svoga službovanja nikad nije posjetio Hrvatsku. Ali zašto mu nije uručen poziv kasnije, kad ima dovoljno vremena? Službeni Zagreb ponovno je pokazao da teško stječe prijatelje, ali ih još lakše gubi. Ako se već trebalo odlikovati neke njemačke socijaldemokrate, sigurno ih je bilo nekoliko koji su, za razliku od Schrödera, nagovarali iz oporbenih klupa Kohlovu vladu da što prije prizna Hrvatsku. Dovoljno bi bilo pogledati protokole Bundestaga u to vrijeme. U Njemačkoj živi dovoljno svjedoka toga vremena, a zašto ih nitko nije pitao, tajna je Mesićeva kabineta koji se velikim dijelom sastoji od "jugonostalgičara". Takve smo mi sreće Hrvati. Kad mislimo da smo postali svoji, uvijek se netko nađe da nas gura u "rupu prošlosti". Ali treba biti pravedan i prema Schröderu. On je u to vrijeme bio u većinskoj "frakciji" njemačke socijaldemokracije koja nije shvaćala da je Jugoslavija promašeni projekt od samoga svoga početka. Mogli bismo to zaboraviti i pretpostaviti da će taj bivši političar u budućnosti biti koristan našoj Republici.

Ali gdje i kako? To ne može nitko objasniti. Schröder nepovratno pripada prošlosti i zanimljiv je, možda, samo Rusima koji upravo u ovo vrijeme prijete rasplamsavanjem novoga "hladnoga rata" kao odgovora na ne baš razumni američki projekt instaliranja proruzračnih raketa u Poljskoj i Češkoj. Rusija bi ponovno htjela igrati ulogu Sovjetskoga Saveza s njegovim teritorijem i praksom "ograničena suvereniteta" susjednih država koje su u međuvremenu uglavnom postale članice Europske unije i NATO-a. Zar predsjednik Putin nije prije stanovitoga vremena rekao kako je "propast Sovjetskoga Saveza najveća tragedija 20. stoljeća"? O tome imaju potpuno oprečno mišljenje baltički narodi, Ukrajinci i Gruzijci, kojima se sigurno diže kosa na glavi kad slušaju rusku himnu koja je glazbeno ista kao i sovjetska, samo s preinačenim tekstom. Hrvatska je i previše mala da bi mogla igrati neku ulogu u rusko-zapadnoeuropskim natezanjima, ali bi morala biti dovoljno mudra da prepoznaje svoje bivše i sadašnje prijatelje te ih odgovarajuće nagrađuje.

Doduše, Schröder je govoreći o "aferi Gotovina" pomogao tadašnjem premijeru Račanu riječima "kako Gotovinu nije moguće pronaći jer nije u Hrvatskoj".

No to je premalena zasluga za veliko odličje u povodu 15. obljetnice hrvatske neovisnosti. Odličja se ne daju prema stranačkim afinitetima nego su državnički čin. Možda je pretjerano tražiti od Stjepana Mesića da se ponaša državnički.

Gojko Borić
Hrvatski list

{mxc}

Pon, 14-10-2019, 16:34:36

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.