O praštanju i pomirenju

Pod pritiskom međunarodne zajednice, raznih političkih krugova pa i nevladinih udruga, pitanje postratnog pomirenja i praštanja u Hrvatskoj, tijekom zadnjih deset do petnaest godina, nametano je kao nužni i politički projektirani proces koji je trebao ubrzati normalizaciju međunacionalnih odnosa. Žrtve ratnih nasilja i zločina bile su pritisnute teretom imperativa praštanja, što je rezultiralo svojevrsnom moralnom prisilom koja je samo produbila traume.

Praštanje kao imperativ

OvčaraŽrtve su počele osjećati krivnju ukoliko nisu bile u stanju oprostiti, jer praštanje ne može biti plod političkih dekreta, simboličkih, ritualnih isprika, niti nasilja nad savješću, nego je dubok i složen unutarnji, duhovni i emotivni proces koji nije moguć bez duljeg razdoblja proživljenosti vlastite patnje, pročišćenja sjećanja i žalovanja nad onim što je izgubljeno. Praštanje kao imperativ koji se nameće žrtvama novo je nasilje nad njima. Na koncu, istinski oprostiti zlo nije moguće ni bez snažne vjere i Božje milosti. Čovjek, sam po sebi, bez udjela božanskoga, nije u stanju oprostiti veliko zlo. Zato su mnoga teoretiziranja o praštanju protekla dva desetljeća bila iritantna, jer kao da nisu vodila računa o proživljavanjima i iskustvima žrtava, nego su često bila vođena ideološkim motivacijama, selektivnim pamćenjem, pristranim, nepoštenim i nepravednim ocjenama ratnih zbivanja, prešućivanjima i umanjivanjima zločina na jednoj strani, a preuveličavanjima na drugoj. Praštanje se ne može ni nametnuti ni iznuditi. Pa tako ni pomirenje, kao njegov prvi i najizravniji plod. To je bio razlog zbog kojega sam vrlo kritički i oštro ocijenio Tadićev i Josipovićev ritual na Ovčari, jer radi se o političkim motivima i proračunima koji ignoriraju stvarnost. Takve geste ostaju bez sadržaja ako ih ne prate konkretni duhovni i moralni preduvjeti. Samo iskreno pokajanje može donijeti stanovito rasterećenje.

Novo nasilje nad žrtvama

milorad_pupovacNa žalost, vrlo brzo se pokazalo da sam bio u pravu kad sam izrazio svoje sumnje u iskrenost srbijanske strane. Vojislav Stanimirović je svojim izjavama u interviewu beogradskoj Politici barem djelomično otrijeznio opijenost hrvatske javnosti praznim ritualima. Rekao je ono što predstavnici SDSS-a zapravo misle. I o Vukovaru, i o ratu, i žrtvama rata. Svatko ima pravo na svoje viđenje, ali u kritičnim situacijama vlastita subjekcija može biti i obično, kukavičko nepoštenje. Ako ste svjedok da je netko nekoga podmuklo napao, terorizirao ga i ponižavao, ozlijedio ga, ili čak i ubio, vi možete lamentirati nad tim je li žrtva bila naoružana ili je izazivala, ali ako ste prešutjeli agresivnost i krivnju napadača, sam karakter njegova zlodjela, onda se ne radi o vašem osobnom viđenju situacije, nego o vašoj pokvarenosti i lažljivosti. Radi se o nepoštenju koje duboko vrijeđa i ponižava samu žrtvu, daje za pravo nasilniku, prikriva pravu istinu i otkriva trajno sudioništvo u zločinu. U tom slučaju, vi doista postajete dionik počinjena zla. Stanimirovićeve ocjene o vojnicima preobučenim u bolesnike na Ovčari, o relativiziranju očite srpske agresije na Hrvatsku i Vukovar, mogu iznenaditi samo one koji su htjeli biti slijepi pored zdravih očiju. Stanimirović je naglas rekao ono što Tadić i Milorad Pupovac misle. Mogli bismo mu čak biti i zahvalni na iskrenosti, jer sada i oni koji nisu htjeli znati, znaju s kim imamo posla. I kakvi su krajnji ciljevi Tadićeva rituala na Ovčari. U takvom kontekstu, ne samo da su praštanje i pomirenje gotovo nemogući, nego je žrtvama još teže i bolnije sve iznova proživljavati. Ljudi koji su preživjeli strahote Vukovara morali su potiskivati svoju bol, jer se od njih očekuje kako bi morali oprostiti – ako ne oproste, onda će netko uprijeti prstom u njih i kazati – vidi kakvi su, ni nakon isprike nisu kadri opraštati! Zbog toga politika, sa svojim bešćutnim imperativima i interesima, dovodi žrtve rata na sam rub podnošljivosti vlastitih trauma. Nikakva katarza se nije dogodila, nikakva pravda nije zadovoljena, nitko nije primjereno kažnjen za tako velika zlodjela. Žrtve imaju dojam da se velikosrpski zločin uime raspodjele krivnje amnestira a da se njegov "suvišak" potom dodaje na njihovu stranu vage! Moraju podnositi nepravdu, svoju bol, svoju patnju i sjećanja nositi u tišini, i trpjeti istodobno to amoralno razmetanje agresorske strane moralno nesposobne da sagleda sav užas počinjenoga zla.

Sjene krvnika

Žalosno je da Srbe u Hrvatskoj predstavljaju ljudi koji bi trgovali isprikama i povlasticama, čija se politika svodi na to da vrate što više starih privilegija. Svojom dvoličnošću samo će iznova produbiti međunacionalni jaz. Sve što se događalo od proslave u Srbu prošloga ljeta, pa do Ovčare ove jeseni, dio je jednog te istog procesa i strategije pripreme prostora za srpsku političku autonomiju u Hrvatskoj. Iako se takva politika pokazala pogubnom i promašenom, od nje se ne odustaje. Da su Tadićeve geste na Ovčari bile samo politička poza, dokazuje i činjenica da od bolničke dokumentacije koju je tako "velikodušno" predao nema velike koristi. To je ustvrdila dr. Vesna Bosanac. Predani bolnički protokoli su dozirani i selektirani, a ono glavno, ostalo je negdje skriveno. Ostaje jedino nada da je praštanje i pomirenje moguće među pojedincima, mimo i usprkos političarima i nametnutim politikama, da postoje ljudi koji su otvorili svoja srca Bogu i Njegovu djelovanju. Bez Boga nije moguće ni oprostiti ni postići unutarnji mir, pa tako ni pomiriti se s drugim čovjekom. Na osobnoj, duhovnoj razini, vjerujem u praštanje kao čin bogočovječnosti, kao mukotrpni put i za kolektivno iscjeljenje. Hrvatske se žrtve, svakako, moraju u sebi osloboditi sjene svojih krvnika.

Zoran Vukman
www.velecasnisudac.com

Pet, 23-04-2021, 03:58:45

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.