Domaća haagodresura doživjela je poraz

 

Neoprostiva hrvatska zabluda oko koje se manje više sve vrti posljednjih desetak godina je tzv. bezrezervno povjerenje u međunarodne institucije i asocijacije, a naročito u međunarodna sudišta koja hrvatska politička elita tako nepotrebno idealizira kao da je riječ o nedodirljivom božanstvu. Nije jasno otkud tolika zanesenost i podložljivost raznim bjelosvjetskim moćnicima. Je li u hrvatskoj službenoj politici nadmoćno prevladala ona borbena anacionalna i sluganska frakcija koja već tradicionalistički traži zaštitnika izvan matičnog korpusa i temeljnih interesa hrvatskoga naroda?

Ako jest, tim više iluzorno je očekivati bilo kakav pomak u konkretiziranju nekakvog objektivnog tretmana haškoga tužiteljstva prema hrvatskoj strani. Zapravo, sve ono što je proteklih dana objavio "New York Times“ i što u pismu zagrebačkom "Jutarnjem listu“ i beogradskom "Danasu“ o sprezi glavne haške tužiteljice sa srbijanskim vlastima piše bivši bliski suradnik Carle Del Ponte, Geoffrey Nice, samo je mali dio "velike kuhinje“ utjecajnih svjetskih moćnika. Bilo je itekako poznato svih ovih godina da je haaški tribunal i njegova glavna tužiteljica, sa svim svojim prethodnicima, kao i toliki navodno neutralni i dobronamjerni međunarodni pregovarači, običan politički instrument u rukama raznih središta svjetske politike. To, dakako, nije nikakvo otkriće, ali je za naše državne predstavnike nevjerojatno i neoprostivo sve te činjenice ne htjeti primiti k znanju i potom ne postupiti u skladu s objektivnim okolnostima.

Umjesto da pljušte ostavke, a Državno se odvjetništvo pozabavi pravim poslom - podizanjem optužnica protiv pojedinaca koji na bilo koji način ugrožavaju vitalne nacionalne interese i sigurnost države, kada je svojedobno u Saboru ignorirano zastupničko pitanje o veleizdaji vezano uz "predsjednikovo dilanje transkriptima“, ili "premijerov paraf na ustupanje hrvatskoga teritorija susjedima“, ovdašnja su se državna tijela slizana s tzv. "nevladinim udrugama“ i pod ubitačnim utjecajem moćnih liberalno lijevih medija okomila na sve što imalo ozbiljnije oponira imperativnom instaliranju novoga regionalnoga poretka s prvenstvenim ciljem trajnog otupljivanja probuđene nacionalne samosvijesti nastale tijekom Domovinskoga rata. Baš je na haaškom primjeru pokazana brutalnost očitog masakriranja nacionalnog ponosa kad je sukladno svim civilizacijskim stečevinama nužna samoobrana okvalificirana kao "zajednički zločinački pothvat“.

Čuvši svojedobno za tu vijest, neki su dobronamjerni analitičari ostali šokirani spoznajom da haaški tribunal prema Zagrebu maše optužnicom o "zločinačkom pothvatu“ preuzevši je doslovce iz mase krivotvorina velikosrpskog četnika Save Štrbca. Po oprobanom nacističkom modelu da često ponavljana laž postaje istinom, hrvatskim medijskim prostorom od godine 2000. do danas konstantno vrve optužbe i bruje vijesti o "hrvatskoj krivnji“ s izričitom nakanom Del Pontinom prilagođavanju ranije najavljenog mijenjanja povijesti na ovim prostorima. Taj se cilj koliko vidimo ostvaruje po jasno zacrtanom planu. Kako u to uklopiti šutljivu većinu zabrinute hrvatske javnosti koja nemoćno sliježe ramenima suočavajući se s novim strahom od pomisli na sve tješnje institucionaliziranje balkanskog povezivanja? Štoviše, kad bismo i izbjegli zlu kob oživljavanja neke nove jugo-zajednice i kada bi mogli biti sigurni u ostanak izvan dohvata prijetećeg zapadnobalkanskog kruga, s postojećim smjernicama i podatnim nuđenjem EU-u, perspektiva hrvatske države je krajnje dvojbena, nesigurna. Ponajprije zato što kao potencijalno uređena i stabilna europska zemlja nema jasno određenu osnovnu strategiju koja je uvjet postojanja svake ozbiljne države. To je strategija nacionalne sigurnosti i gospodarsko-financijske samostalnosti koje je Hrvatska nažalost izgubila.

No ovdje je riječ o haaškom sudištu, usklađenosti interesa njegove glavne tužiteljice s interesima velikosrpske politike, te o našoj nemoći pred neutemeljenim optužbama; riječ je, dakle, o pitanju koje nepodnošljivo dugo i krajnje neprijateljski lebdi nad našim glavama i nepotrebno nas iscrpljuje. To političko sudište prvoga reda kao da je tek prošlotjednim oglašavanjem "New York Timesa“ i bivšeg Del Pontina prvog suradnika Geoffreya Nicea gurnulo uznemirujuću bubu u uho hrvatskoj medijskoj i političkoj javnosti i dalo do znanja kako idila o nedodirljivom haaškom krojenju pravde i nije baš tako časna i neupitna kakvom smo je svi redom bili prisiljeni doživljavati.

Čak su i novinari (i to samo hrvatski) dobili po prstima kad su se drznuli napisati nešto što je svugdje dopušteno, a što je samo hrvatskoj javnosti strogo zabranjeno znati - kako ih je vlastiti predsjednik cinkario. Napokon je taj idealizirani okvir retuširane haaške slike probila crvotočina i za očekivati je njegovo škartiranje. Dakako, u stvarnosti Haaški sud je (za oko dvije godine) ionako pred skorim gašenjem, no bilo bi naivno povjerovati kako će time nestati štetne posljedice njegovih predmeta za Hrvatsku, kako onih riješenih tako još više onih tekućih, koji će po striktnim instrukcijama biti prepušteni ovdašnjim sudovima. Nije li i dosad, lakovjerno se dodvoravajući međunarodnoj zajednici, za razliku od srbijanske vlasti, službeni Zagreb predao Haagu čak i više dokumenata nego što su oni očekivali, nakon čega bi uvijek dozirano pristizali samo novi i novi zahtjevi. U dokumentarnom filmu "Carlina lista“ politički savjetnik haaškog tužiteljstva Jean-Daniel Ruch izjavio je kako su iz Hrvatske dobili dokumente koje ni u snu nisu mogli očekivati.

A kad bi se sam Lucifer zlokobno htio nasmijati Hrvatima na optuživanju samih sebe, onda bi tražio točno 666 transkripata koliko ih je neselektivno predsjednik Mesić prepustio Haagu. Iako je takav način zadiranja u nacionalnu sigurnost nedopustiv u suverenim zemljama, nije se stalo na dijeljenju tajnih i strogo povjerljivih dokumenata. Napravljen je i nezamislivi korak dalje, te je po priznanju pojedinih svjedoka na pojedine transkripte dopisivan izmišljeni kompromitirajući sadržaj.

Priznanje Del Pontina prvog suradnika o tome kako je glavna tužiteljica Haaškoga suda postigla nagodbu s Beogradom o prikrivanju dokaza za umiješanost Jugoslavije u ratove u Hrvatskoj i BiH, te da je dosad nedodirljiva Carla višekratno osobno odobravala takve inicijative srbijanskih vlasti, nameće pomisao kako je sada idealan trenutak za hrvatsku protuinicijativu u raskrinkavanju haaške tužiteljice. Međutim, po prvim izjavama premijera Sanadera, a pogotovo otrcanim stavovima predsjednika Mesića o "funkcioniranju institucija sistema“, nikakav značajan dopis ne će doći do stola glavnoga tajnika Ujedinjenih naroda niti njegova pomoćnika za "kadrovske poslove“. Hrvatska će se tek možda zadovoljiti prije objavljenom informacijom kako kompromitirana Del Ponte ionako svoj mandat završava u studenom ove godine. Uz pretpostavljenu veću odlučnost RH, nije isključeno da bi UN preduhitrio svoju poštivanju zakona nesklonu namještenicu i umjesto njezina skorog mirnog povlačenja uručio joj nečastan otpust.

Kolika je neprocjenjiva šteta nanesena hrvatskoj državi navodnom punom suradnjom s Haaškim sudom manje više je poznata, jer i oni malobrojni koji su smatrali kako nas servilno udovoljavanje svakom hiru nekog međunarodnog činovnika više približava "velikoj europskoj obitelji“, sada se osjećaju izigrano i osamljeno.

Zapravo je nevjerojatno kojom je brzinom, u državi koja je doslovce prije samo desetak godina u obrambenom ratu junački krvarila da bi opstala i preživjela, odjednom nametnuta percepcija kako za nju nema budućnosti, ako se ne odrekne vlastitog identiteta i nacionalne svijesti, za koje nam k(l)ažu da su odavno prevladane. Začudo, takva pravila ponašanja nije moguće zamijetiti ni u “regiji“, kamoli u Uniji.

Andrija Bauer
Hrvatsko slovo

{mxc}

Pon, 14-10-2019, 16:38:28

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.