Brešanova "spirala mržnje"

Umjetnost je umjetnost, politika je politika, ali kad god je umjetnost u funkciji dnevne politike, novac nikada nije u pitanju, kao što je zajamčen medijski trijumf i neko odličje više. No, nema pomoći: taj striptiz se odmah vidi! Kada pak uz inozemnog investitora i zamjetnu pomoć hrvatske države, srbijansko ministarstvo kulture sada sufinancira hrvatski film s temom Domovinskog rata, koji je za Hrvatsku divljačka agresija, a za Srbiju još uvijek ništa više od građanskog rata, to znači da je na vidiku politička podvala.

Radi se o novom filmu Vinka Brešana “Žena bez tijela”. No, premda se film temelji na istoimenoj drami Mate Matišića, Brešan je promijenio dio priče pa svi detalji nisu poznati. U svakom slučaju, glavna junakinja je Desa, ona u ratu doživljava tragediju te bježi u Srbiju, a radnja se vrti oko mladog branitelja koji joj nudi brak kako bi nakon njegove smrti - jer je on smrtno bolestan - njoj ostala njegova vojna mirovina. Ona je žena u godinama te povremeno odlazi u Beograd gdje snima pornofilmove, a radnja se zakomplicira kada ona doznaje da branitelj skriva tajnu... Naravno da je samo nebo granica umjetničkom nadahnuću i da je konfabuliranje i mijenjanje orginalnih tekstova dopušten posao, no nije moguće ne zamijetiti čudnu koincidenciju kad se radi o Brešanovima nadahnućima.  

Kada je radio “Svjedoke” kojima unatoč neviđenoj medijskoj potpori i paralelnom sotoniziranju Vrdoljakove “Duge mračne noći” publika nije poklonila očekivanu pažnju, novinari su ga pitali kako to da se odlučio za scenarij koji prati hrvatski ratni zločin, u ratu u kojem su srbijanski ratni zločini, u najmanju ruku, dominirali. Brešan je tada izjavio da je htio pokazati što znači “spirala zla i mržnje” i do kuda ona može dovesti i da ga je “primarno zanimala obiteljska drama” te da u priču nije krenuo iz politike. Dakle, zapamtimo: spirala zla i mržnje i obiteljske drame su poticaj za Brešanovo nadahnuće.  

Ako mu je prvi film o Domovinskom ratu komedija “Kako je počeo rat na mom otoku”, ako je drugi film o Domovinskom ratu film o hrvatskim ratnim zločinima, a treći film o Domovinskom ratu radi uz financijsku pomoć srbijanskog ministarstva kulture što je upravo jamstvo da Domovinski rat u filmu neće imati korektan tretman, smije li se postaviti pitanje kako to da u cijelom filmskom opusu “spiralu zla i mržnje” druge strane Brešan nikada nije imao potrebe pokazati? Kad radi film o Titu iza kojeg su ostala groblja i groblja nedužnih, zanimljivo da Brešan, ne nalazi niti jednu “obiteljsku dramu” za predložak te teme, već je za Tita rezervirana urnebesna komedija kao žanr. Ne radi se ozbiljan film o čovjeku koji je ostavio tisuće i tisuće tragičnih ”obiteljskih drama” i nebrojene “spirale zla i mržnje”.  

Ne, radit ćemo “Maršala”, urnebesnu komediju! Jer je to kurentno u tom trenutku! Ali, kad treba progovoriti o hrvatskim ratnim zločinima, onda ga zanima aspekt obiteljske drame i spirala zla i mržnje. Jer je upravo to politički kurentno u tom trenutku! Je li u Vukovaru bilo spirale zla i mržnje? Kako to da ta epopeja nikoga ne motivira? Ima li na Bleiburgu spirale zla i mržnje? Kako to da ta tragedija nije inspirativna ni za jednog redatelja osim svojedobno za Sedlara?

Što je drugo negoli gola politika činjenica da vas niti jedna obiteljska drama u pola stoljeća komunističke diktature nije inspirirala, ali baš vas obiteljska drama vodi u snimanje filmova o hrvatskim ratnim zločinima? “Svjedoke” Beograd nije financirao i vidjeli smo kako je tretiran Domovinski rat, možemo zamisliti kako će izgledati film o Domovinskom ratu koji Beograd tako veselo financira, a hipnotizirani hrvatski redatelj srpskog ministra kulture ponosno zove na prvu klapu filma. Bože, čuvaj Hrvatsku!

Tihomir Dujmović
Večernji list

{mxc}