Novi ravnatelj, staro ravnanje

Za koji dan znat će se tko se sve natjecao za novog glavnog ravnatelja HRT-a. Šanse glavnih kandidata već su procijenjene, uglavnom prema potpori političara. O programu koji bi trebao biti presudan u tom izboru - ni riječi. Najviše zato što je radoznalost za novog direktora isključivo politička. Nitko i ne misli da bi javna televizija trebala biti nešto drugo a ne ono što takva radoznalost podrazumijeva.

Osim tom političkom, sudbina HTV-a zapečaćena je još jednom dimenzijom - komercijalnom. Sve novine koje prate programe hrvatskih televizija više HTV ne razlikuju od Nove TV i RTL-a, te njezinu uspješnost ocjenjuju po gledanosti emisija, što će reći po zaradi novca od reklama. Taj kriterij prihvaćen je i na samom HTV-u. Dvojbeno je, dakle, što je to još na njemu ostalo zbog čega gledatelji po sili zakona moraju plaćati pretplatu. Ako goleme zarade nekih urednika i voditelja, baš zato što su goleme, izražavaju njihovu komercijalnu vrijednost, zašto bi im se te zarade isplaćivale i novcem pretplatnika, kad HRT taj novac ne dobiva kao komercijalni medij. Uostalom, zašto bi činjenica da netko u stanu ima televizor bila dovoljna da plaća pristojbu HRT-u?

To financijsko nasilje nad stanovništvom odgovara političkom nasilju HTV-a nad gledateljstvom. U političkim emisijama u odgovorima na “referendumsko” pitanje uglavnom od 70 do čak 90 posto gledatelja ima stavove suprotne stavovima voditelja i većine sudionika tih razgovora, to jest stavovima same Televizije. Kakva je to “javna televizija” koja je suprotstavljena golemoj većini vlastite javnosti!? I to istoj onoj većini od koje prisilno ubire pretplatu!

Obrazovne, kulturne i druge sadržaje koji bi tu pretplatu opravdavali zbog posebne javne uloge i društvene korisnosti toga medija, HTV je gotovo posve ukinuo. Pitanje o tome što i čemu HTV uči i kako odgaja naciju toliko je “staromodno” da ga više nitko i ne postavlja. Ono političare koji su najviše zainteresirani za to tko će biti novi glavni ravnatelj HRT-a nikad nije ni zanimalo.

Prizemnost zabave, očaj humora, dramski program sveden na sapunice, izrazita lijevo-liberalna orijentacija gotovo svih urednika i novinara iz prvih redova informativno-političkog programa, izbor gostiju u razgovornim emisijama kao da nismo izišli iz Jugoslavije, isti takav izbor filmova, krivotvorine o Domovinskom ratu, marginalizacija nepoćudnih urednika i novinara, ignoriranje događaja i ličnosti s domoljubnim predznakom - sve će se to nastaviti i s novim ravnateljem i njegovom ekipom. Jer, od HTV-a kao kulturnog i obrazovnog medija se odustalo, presudna je komercijalna utrka s drugim televizijama, a uravnoteživanje političkih poruka prema stvarnom stanju u zemlji lijevo-liberalni milje i EU dočekali bi na nož kao gušenje “slobode medija”.

Za kraj jedna znakovita činjenica. Preklani je u Hrvatskoj izišla knjiga “Tajna povijest” Joela Levyja u kojoj se papu Ivana Pavla II. sotonizira kao pripadnika “dugog niza tajnih desničarskih zavjerenika” koji je “promicao koristoljubivu desničarsku politiku i zataškavao tragove ubijajući svakoga tko im stane na put, od bankara i sudaca do premijera i papa”. Izdavač je Naklada Ljevak, koja sustavno tiska protukatoličke knjige, a vlasnik joj je i direktor Zdenko Ljevak, predsjednik Vijeća HRT-a, koje bira ravnatelja te kuće. Voditelji nekih HTV-ovih emisija - što je primijetio i “buntovni” Denis Latin - rado ugošćuju urednike Naklade Ljevak koji besplatno reklamiraju knjige o ubojici Ivanu Pavlu Drugom i slične. Tko je, dakle, u najkatoličkijoj zemlji u Europi od Ljevaka pozvaniji da vodi izbor novog glavnog ravnatelja HRT-a!?

Milan Ivkošić
Večernji list

{mxc}