Predstavljanje dvojezičnog zbornika “Zagreb, 8. svibnja 1945. i posljedice”
U Dvorani Napredak u Zagrebu, u petak 7. studenog, održan je Okrugli stol pod nazivom „Zagreb, 8. svibnja 1945. i posljedice“, istina o ubojstvima i otimačinama s potpisom “Smrt fašizmu- sloboda narodu”, na kojem je predstavljen i zbornik radova, tiskan na hrvatskom i engleskom jeziku.
Moderator i jedan od organizatora ovoga današnjeg Okruglog stola i predstavljanje Zbornika, bio je Damir Borovčak, koji je ujedno i urednik Zbornika.
Englesko izdanje prevela je dr.sc. Marinia Škrobica, dok je o nastanku i inicijativi za okrugli stol govorio pater Božidar Nagy. Organizatori su istaknuli kako je cilj projekta “dokumentima i činjenicama pokazati istinu o događajima koji su uslijedili nakon 8. svibnja 1945.”
“Ovaj zbornik rezultat je predanog rada istraživača koji su u arhivima pronašli dokaze o likvidacijama i represiji koja je uslijedila odmah po završetku rata. Naš je cilj prikazati stvarne okolnosti, bez ideoloških predrasuda,” poručio je Damir Borvčak.
Isprika gradonačelnika i poziv na novi okrugli stol
Na događaj su bili pozvani gradonačelnik Zagreba, njegova zamjenica i zamjenik, kao i predsjednik Gradske skupštine te svih 46 zastupnika.
Iz Ureda gradonačelnika pristigla je službena isprika zbog nemogućnosti dolaska, što su organizatori prihvatili s razumijevanjem.
“Prihvaćamo ispriku gradonačelnika, ali najavljujemo da ćemo ga ponovno pozvati 7. svibnja 2026. godine, kako bi osobno nazočio sljedećem okruglom stolu i suočio se s dokumentima koji svjedoče o istini,” istaknuo je tijekom skupa Borovčak.
Od svih pozvanih zastupnika, na događaju je bio prisutan samo Tomislav Jelić, kojem su organizatori zahvalili na dolasku.
Dokumenti o ubojstvima i progonima
Predavači su predstavili niz arhivskih dokumenata koji, kako tvrde, potvrđuju ubojstva civila i represivne mjere u Zagrebu u svibnju 1945.
Izneseni su podatci o prvim žrtvama ubijenim 8. svibnja, među kojima su bili obični građani – radnici, obrtnici i maloljetnici.
“Na Zrinjevcu su u 15 sati ubijena trojica civila – činovnik, obrtnik i opančar. To su dokumentirane činjenice, ne političke interpretacije,” rekao je Borovčak.
U zborniku je objavljen i dokument potpisan od Aleksandra Rankovića od 17. svibnja 1945., u kojem stoji:
“Za deset dana u oslobođenom Zagrebu strijeljano je samo 200 bandita. Iznenađuje nas neodlučnost u čišćenju Zagreba od zlikovaca.”
Organizatori navode kako taj dokument potvrđuje da su naređene daljnje likvidacije, što se vidi po rastućem broju strijeljanih u idućim mjesecima – u svibnju 213, u lipnju 524, a u srpnju 558 osoba.
Ukupno je, prema dostupnim sudskim presudama bez prava na žalbu, u 1945. godini u Zagrebu ubijeno 1405 ljudi.
Otimačine i svjedočanstva
Zbornik također donosi svjedočanstva o pljenidbi imovine i iseljavanju zagrebačkih obitelji, među kojima je istaknuto svjedočanstvo o ljekarniku sa Zrinjevca čija je obitelj osuđena, a imovina zaplijenjena i dodijeljena tadašnjim vojnim dužnosnicima.
O tim događajima svjedoče i zapisi suvremenika, poput Branka Stošića, koji opisuje kako su se “ljudi iz ustaničkih krajeva naseljavali u građanske stanove, često nepripremljeni za takav način života”.
Dr. sc. Marina Škrobica: “Prijevod ovakvih knjiga na engleski jezik čuva istinu i identitet hrvatskog naroda”
Na predstavljanju zbornika o zločinima i prešućenim poglavljima hrvatske povijesti, prevoditeljica i znanstvenica dr. sc. Marina Škrobica istaknula je kako je prijevod ovakvih knjiga na engleski jezik nužan kako bi se istina o hrvatskom narodu i njegovoj povijesti približila novim generacijama iseljenika i međunarodnoj javnosti.
„Broj Hrvata u iseljeništvu neprestano raste, nažalost i ne slučajno. Djeca naših iseljenika često nemaju priliku u potpunosti naučiti hrvatski jezik, bez obzira na to što se osjećaju Hrvatima. Vrijeme brzo prolazi, a na nama je dužnost da im ostavimo ovakve knjige i njihove prijevode“, kazala je Škrobica.
U svom izlaganju naglasila je kako nije akademski lingvist, ali smatra da životno i profesionalno iskustvo koje je stekla u inozemstvu daje dodatnu vrijednost njezinu radu.
„Većinu života provela sam u Engleskoj, gdje sam studirala i radila, ali sam rođena u Zagrebu, svega nekoliko godina nakon događaja o kojima govori ovaj zbornik. Dok ga nisam pročitala, o tim zbivanjima nisam znala gotovo ništa, jer su bila prešućivana“, rekla je.
Kroz osobna sjećanja, dr. Škrobica je opisala iskustva svoje obitelji i odrastanja u vrijeme snažnog ideološkog pritiska. Navela je kako je njezin ujak, kao mladi domobran, jedva preživio poraće, a vjeronauk i vjerski odgoj u školama bio suzbijan. „U Puli smo vjeronauk mogli pohađati samo privatno, a zbog moje prve pričesti morali smo doći u Zagreb“, prisjetila se.
Posebno je izdvojila i razdoblje života u Velikoj Britaniji, gdje, kako je rekla, „nitko nije čuo za Bleiburg, a jugoslavenska propaganda o Titu i nesvrstanosti bila je dominantna“.
„Čini mi se da ni danas Imperial War Museum u Londonu u svojoj sekciji o Holokaustu nema spomena o Bleiburgu“, dodala je.
Govoreći o povratku u domovinu, Škrobica je istaknula kako su povratnici često suočeni s administrativnim i društvenim preprekama. „Nakon 43 godine života u Britaniji i doktorata, rečeno mi je da moram polagati državni ispit kako bih mogla raditi u Hrvatskoj. Povratnici, očito, nisu dobrodošli“, rekla je.
Unatoč brojnim izazovima, njezina poruka ostaje optimistična.
„Prošli tjedan moja kći javila mi je da moja unučica, stara šest mjeseci, ima hrvatsku domovnicu. Suze su mi potekle, jer vidim da od Hrvatske sve manje ostaje, ali i jer osjećam obvezu pomoći da ta djeca odrastaju u hrvatskom duhu“, kazala je.
Kao prevoditeljica brojnih povijesnih djela, među kojima su Radni logor Jasenovac i Jasenovački popis – lažne žrtve, Škrobica naglašava važnost dokumentiranja i prevođenja tih radova. „Ovo je četrnaesta knjiga koju sam prevela ili lektorirala na sličnu temu. Radi se o ogromnoj bitki za istinu, jednako važnoj kao one fizičke koje smo u prošlosti morali voditi i pobijediti.“
Na kraju svog govora poručila je da „Hrvati znaju pisati, imaju dušu, ogroman intelekt – i to se u njima ne smije ugušiti“.
Istaknula je i kako su tehnički izazovi prevođenja brojni, ali vrijedni truda, jer „ono što je otkriveno u ovim knjigama treba sačuvati i približiti barem našim mladim naraštajima, ako već ne svjetskoj javnosti“.
„Radi se zapravo o opstanku našeg naroda. To je velika bitka – jednaka, ako ne i veća od one fizičke koju smo morali dobiti“, zaključila je dr. sc. Marina Škrobica.
Pater Božidar Nagy na predstavljanju zbornika „Zagreb 8. svibnja 1945.“: „Narod koji zaboravlja nepravdu – osuđen je da ju ponovi“
.“Okrugli stol koji smo organizirali i održali 7. svibnja ove godine pod naslovom „Zagreb 8. svibnja 1945. i posljedice“, imao je i ima za cilj jedino pridonijeti otkrivanju i utvrđivanju istine o žrtvama partizanskih zločina, koji su se počeli događati upravo toga dana, 8. svibnja 1945., kada su partizani – točnije, srbo-četničke postrojbe u partizanskim uniformama – ušle u Zagreb“, započeo je u svom uvodnom govoru pater Nagy.
Pater je prisutnima otkrio kako je prvi put o stvarnom razmjeru stradanja saznao iz članka velečasnog Živka Kustića objavljenog u Jutarnjem listu, u kojem se spominjalo čak 10.000 ubijenih Zagrepčana.
„Dotad sam znao da je bilo žrtava, ali da su te brojke dosegle toliku razinu – gotovo nisam mogao povjerovati“, rekao je.
130 masovnih grobnica – i nijedna s imenom
U nastavku je pater Nagy istaknuo da je osobno istraživao i otkrivao tragove zločina.
„Doznao sam da u Zagrebu i okolici postoji oko 130 masovnih grobnica, u kojima su pokopane žrtve partizanskih zločina. Većina njih do danas još nije ni obilježena“, kazao je.
Dodao je i osobno svjedočanstvo o svome stricu Andriji Nagyu, domobranu koji je nestao nakon ulaska partizana u grad. “Bio je domobran ali je radio kao službenik tokom cijelog rata u magazinu vojne opreme. “
„Skrivao se četiri dana, a 12. svibnja izišao je u civilu vidjeti što se događa. Netko ga je prepoznao, uhićen je – i od tada mu se gubi svaki trag. Nikada nismo doznali gdje je završio.“
Inicijativa za mise i molitvu: Maksimir kao hrvatsko groblje bez križeva
Pater Nagy prisjetio se kako je prošle godine, na poticaj Hrvatskog žrtvoslovnog društva, upućena molba Nadbiskupskom duhovnom stolu na Kaptolu da nadbiskup ili njegov predstavnik predvodi svetu misu za sve poginule žrtve poraća.
„Kako nadbiskup nije mogao doći, odredio je pomoćnog biskupa Ivana Šaška, koji je na opće zadovoljstvo svih nazočnih predvodio svetu misu. Crkva je bila prepuna, a mnogi su stajali i izvan nje“, rekao je pater Nagy.
Dodao je da je biskup Šaško tada održao izvrsnu propovijed, koja je objavljena u zborniku i koja je, kako je naglasio, „ostavila dubok dojam na sve prisutne“.
Rat nije završio 1945. – tragične posljedice za hrvatski narod
Govoreći o povijesnom kontekstu, pater Nagy podsjetio je kako se ove godine obilježila 80. obljetnica završetka Drugoga svjetskog rata, no da Hrvatska 1945. nije doživjela mir, nego nastavak stradanja.
„Nažalost, u Hrvatskoj 1945. nije bilo završetka rata, nego se on, sa svojim genocidnim posljedicama, nastavio na hrvatski narod sve do 1990-ih godina – točnije do završetka Domovinskog rata 1995.“, istaknuo je.
Prema njegovim riječima, misa zadušnica održana i ove godine bila je tek početak jedne veće misije – duhovne, ali i društvene.
Organizatori su, kaže, bili složni da s tom inicijativom treba nastaviti i proširiti je.
Okrugli stol – spoj duhovnosti i znanstvene istine
„Smatrali smo da sama sveta misa, koliko god bila važna, nije dovoljna. Ovom velikom činu molitve za poginule žrtve trebalo je dodati i stručni pristup, kako bismo rasvijetlili istinu o tragičnim događajima koji su uslijedili nakon 8. svibnja 1945.“, rekao je pater Nagy.
Zato je predložio da se uoči obljetnice, 8. svibnja, održi okrugli stol posvećen istoj temi – ali s naglaskom na znanstveno istraživanje, svjedočanstva i dokumente koji će pomoći da se istina ne zaboravi.
„Rečeno – učinjeno. U organizaciju su se spremno uključile tri udruge: Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Hrvatsko žrtvoslovno društvo i Udruga Macelj 1945.“
Ukupno je sudjelovalo osam izlagača, čija su izlaganja sabrana i objavljena u knjizi koja je sada predstavljena javnosti.
Zbornik kao trajni spomen i svjedočanstvo
Predstavljeni zbornik okuplja govore i izlaganja sudionika okruglog stola, a njegovo izdavanje ima, kako je rekao pater Nagy, dvostruki smisao – duhovni i povijesni.
S jedne strane, to je molitveni čin sjećanja na žrtve, a s druge – pokušaj da se istina o događajima iz svibnja 1945. trajno zabilježi i učini dostupnom javnosti.
„Ovim zbornikom svjedočimo da hrvatske žrtve ne smiju pasti u zaborav. Njima dugujemo istinu, molitvu i spomen“, poručio je pater Božidar Nagy na završetku svog govora.
Tragedija 69 djevojaka iz Preradovićeve ulice
U drugom dijelu izlaganja pater Nagy iznio je novo i potresno svjedočanstvo o 69 djevojaka iz ženskog doma u Preradovićevoj ulici, koje su partizani odveli i ubili kod Velike Gorice.
„Bile su u dobi od 16 do 20 godina. Kamionima su odvezene i strijeljane uz cestu prema Kravarskom. Stražar koji je sudjelovao u zločinu ispričao je svjedoku da još čuje njihove krikove:
‘Zašto nas ubijate? U čemu je naša krivnja?’“
Pater Nagy dodao je kako još postoji živući svjedok koji zna točnu lokaciju grobnice i koji je o tome obavijestio Ministarstvo hrvatskih branitelja.
„Nadamo se da će država uskoro pristupiti istraživanju toga mjesta“, rekao je.
Četverostruki zločin i ocean hrvatske patnje
Govoreći o zločinima nad Hrvatima nakon 1945., pater Nagy istaknuo je da je nad žrtvama izvršen četverostruki zločin:
Oduzet im je život.
Oduzeto im je pravo na dostojan ukop.
Oduzeto im je pravo na spomen i pamćenje.
Nitko od počinitelja nikada nije odgovarao.
„Izvršena je osuda pamćenja – damnatio memoriae. O njima se nije smjelo govoriti ni u obiteljskom krugu. No, kao kršćani znamo da postoji konačna Božja pravda i da njezinu sudu nitko neće umaći“, poručio je.
Zagreb bez spomenika žrtvama
Posebno se osvrnuo na činjenicu da Zagreb, iako ima brojna pojedinačna spomen-obilježja, nema zajednički spomenik žrtvama partizanskih zločina.
„Veliki je propust što u Hrvatskoj nema ni ljudi ni institucije koja bi se sustavno bavila istinom o komunističkim zločinima.
U Zagrebu nema mjesta sjećanja na te žrtve, dok se istodobno bezobzirno veličaju njihovi počinitelji“, citirao je pater Nagy propovijed biskupa Šaška.
Kako je najavio, inicijativa za podizanje spomenika zagrebačkim žrtvama 1945. već je pokrenuta i „počinje dobivati stvarne konture“.
Istina, pijetet i sjećanje
Na kraju svoga izlaganja pater Božidar Nagy zahvalio je organizatorima okruglog stola – Hrvatskom društvu političkih zatvorenika, Hrvatskom žrtvoslovnom društvu i Udruzi Macelj 1945. – te posebno gospodinu Damiru Borovčaku, „najzaslužnijem za okupljanje svih sudionika“.
„Okrugli stol i objavljivanje radova imaju samo jedan cilj – pridonijeti otkrivanju i utvrđivanju istine o žrtvama zločina, da se te žrtve ne zaborave, i da im se oda dužno poštovanje – ne samo povodom 80. obljetnice, nego svake godine“, zaključio je pater Nagy.
„Samo istina oslobađa“
U završnom dijelu govora, pater Nagy je naglasio da ovo okupljanje i objavljivanje zbornika ima duboko značenje za hrvatsku budućnost.
„Ako se budemo bojali istine, izgubit ćemo i budućnost. Ali ako istinu prihvatimo i ugradimo u svoje pamćenje s ljubavlju, ona će postati temelj novog zajedništva i istinskog domoljublja“, rekao je.
Dr. Herman Vukušić na okruglom stolu: „Borba protiv ‘kresova tame’ je borba protiv globalnog boljševizma“
Dr. Herman Vukušić, poznati psihijatar i braniteljski aktivist, iznio je oštru kritiku suvremenih društveno-političkih pojava koje, kako je istaknuo, predstavljaju „novi oblik globalnog boljševizma ružičasto preodjevenog u socijalnu demokraciju“.
Govoreći o tzv. „kresovima tame“ u Zagrebu, Vukušić je upozorio da se iza tog, kako ga naziva, „aktivističkog rituala“ krije ideološki revizionizam i otvoreno neprijateljstvo prema hrvatskoj povijesti i identitetu.
„Neumjereno ljevičarsko licemjerje“ i izostanak gradskog dijaloga
Na početku izlaganja dr. Vukušić je izrazio nezadovoljstvo što se, unatoč višestrukim pozivima, gradonačelnik Zagreba i njegovi suradnici nisu odazvali na skup.
„Grad Zagreb je u Domovinskom ratu dao preko četrnaest brigada s više od 60 tisuća branitelja. A današnji gradonačelnik, u pet godina mandata, nije se pojavio ni na jednoj obljetnici zagrebačkih brigada“, rekao je Vukušić.
„Ali, da najavimo da ćemo klupicu u parku obojiti u dugine boje – došao bi iste sekunde. To licemjerje je prva stvar koja me potaknula.“
U nastavku je podsjetio kako je, kao dobitnik nagrade „Veliko zlatno srce“, svjedočio nizu slučajeva, kako je rekao, „ignoriranja braniteljske populacije i sustavnog omalovažavanja hrvatskih vrijednosti“.
Kritika „novog boljševizma“ i društvene šutnje
Dr. Vukušić je posebno oštar bio prema onome što naziva „novom generacijom boljševika“, optužujući ih da ideološki prikrivaju povijesne zločine i potiču netrpeljivost pod krinkom „antifašizma“.
„To nisu ljevičari – to su boljševici najgore vrste. Oni ne brane povijest, nego njome manipuliraju.
Njihovi ideološki prethodnici nisu bili partizani koji su oslobađali, nego egzekutori koji su dolazili s kokardama na kapama“, istaknuo je.
Podsjetio je da su, prema njegovim riječima, „8. svibnja 1945. u Zagreb ušli egzekutori, a ne osloboditelji“, te da se danas ta simbolika ponovno aktivira kroz „aktivističke performanse koji vrijeđaju žrtve i njihovu uspomenu“.
Upozorenje na širenje govora mržnje i selektivnu primjenu zakona
Vukušić je oštro kritizirao Ministarstvo unutarnjih poslova i ministra Božinovića, tvrdeći da državne institucije selektivno reagiraju na pozive na nasilje u javnom prostoru.
„Udruga ‘Mreža antifašistkinja Zagreba’ objavila je fotografiju djevojke s kalašnjikovim i natpisom: ‘Krasan modni detalj za šetnje prve subote u mjesecu’.
Da sam ja to objavio s natpisom ‘modni detalj za lipanjsku paradu’, specijalci bi me pokupili u 20 minuta. A na poziv na nasilje nad moliteljima – nitko nije reagirao dvije godine.“
Simbolički otpor i poruka „kresovima tame“
Govoreći o vlastitom sudjelovanju na prosvjedu protiv „kresova tame“, dr. Vukušić je rekao da je na skup došao s aparatom za gašenje požara, kao simboličnim činom otpora.
„Nisam mogao prijaviti naš skup, pa sam sve prijatelje pozvao da dođemo na njihov skup i svojim prisustvom izrazimo nezadovoljstvo.
Nas se skupilo 50 do 80 hrvatskih branitelja, a svaki ‘krijes’ bio je čuvan od šest specijalaca, kao da čuvaju nuklearni silos.
Vjerojatno su stvarno mislili da ćemo mi to ići gasiti.“
Dodao je kako je među sudionicima tih događaja primijetio „mlade ljude, zadojene ideologijom, ali bez stvarne hrabrosti“.
Poveznica s globalnim procesima
U završnom dijelu izlaganja dr. Vukušić je svoje upozorenje povezao s globalnim političkim trendovima. Kao primjer je naveo izbor novog gradonačelnika New Yorka, Zohrana Mandanija, kojeg, kako tvrdi, financira „globalna mreža lijevo orijentiranih fondacija“.
„To je čovjek koji zagovara ukidanje privatnog vlasništva i citira Marxa u svom programu.
Njegov otac opravdava bombaše samoubojice, a Tomislav Tomašević bio je među prvima koji mu je čestitao.
Dakle, ovo nije samo lokalna borba za Zagreb – to je otpor globalnoj pošasti boljševizma koji se danas ružičasto preodijeva u socijalnu demokraciju.“
Dr. Ivan Vukić: “Vrijeme je da se umrežimo i djelujemo – kad smo spremni, njih nema nigdje”
U završnom dijelu Okruglog stola, dr. Ivan Vukić istaknuo je važnost međusobnog povezivanja i sustavnog djelovanja, naglasivši da se samo dobro organiziranim i pripremljenim pristupom može uspješno odgovoriti na društvene i političke izazove koji prate temu nacionalnog identiteta i povijesnog istraživanja.
“Ovaj okrugli stol izgleda kao svojevrsni veliki proboj, kao nešto što doista treba dalje razvijati i poticati. Kao što se oni umrežavaju, tako i mi moramo graditi mrežu suradnje, mrežu podrške, mrežu djelovanja”, rekao je dr. Vukić.
Dodao je kako reakcije koje su uslijedile nakon nedavnog Okruglog stola u Hrvatskom saboru pokazuju da su teme o povijesnom istraživanju i nacionalnom identitetu još uvijek duboko u sferi politike, ali da upravo zato zahtijevaju strpljiv i promišljen pristup.
“Bili smo iznenađeni, možda ne toliko ja osobno, koliko naši kolege – saborski zastupnici Domovinskog pokreta i Hrvatskih suverenista – koji nisu očekivali da će se podići takva bura nakon jednog skupa zamišljenog da tek otvori temu znanstvenog istraživanja”, kazao je.
Dr. Vukić je istaknuo potrebu stvaranja trajne mreže suradnje među istomišljenicima, koja neće djelovati samo reaktivno, nego će proaktivno oblikovati javni prostor.
“Ne smijemo reagirati samo na provokacije, nego se moramo unaprijed dobro pripremiti. Jer, kad smo pripremljeni – kao što ste mogli vidjeti sinoć u emisiji – njih tada jednostavno nema nigdje. Trebamo se ohrabriti i raditi. Postoji način. Idemo zajedno, udružimo se – i neće nam nitko moći ništa”, zaključio je dr. Vukić.