Hlađenje i podgrijavanje

Posljednjih dana na području društvenoga i crkvenoga života događa se neobičan fenomen koji možda čak i ima veze jedan s drugim, a naoko je riječ o suprotnostima: u pojedinim se vjerničkim krugovima ideološki podgrijava, a u društvenim ideološki rashlađuje.

Hladan tuš Europskoj je uniji stigao u Münchenu za vrijeme govora američkoga potpredsjednika na međunarodnoj sigurnosnoj konferenciji, koji je pozvao Uniju da se vrati svojim korijenima i da shvati da joj je najveći neprijatelj sve ono što je udaljava od njezinih temelja, njezinih vrijednosti, a ne netko ili nešto izvana. Zatečenost njegovim govorom među okupljenim čelnicima europskih zemalja pokazala je razmjere krize u kojoj se našla njihova Stara Dama – niti rađa djecu niti se poput dobre bakice nostalgično sjeća starih vremena, ali zato misli da se može pomladiti uz nove ideologije i tehnologije. Nije američki potpredsjednik jedini koji misli da osim forsiranja tzv. rodne ravnopravnosti Unija iz svoje središnjice praktički promiče sve agresivniji globalizam i individualizam te da se, diskriminirajući vjernike, odmiče od duha koji je oblikovao sve lijepo i dobro što kontinent ima. Znakovito je da je američki potpredsjednik u govoru više puta spominjao kršćane i kršćanstvo te citirao glasoviti poklik »Ne bojte se!« sv. pape Ivana Pavla II., nazvavši ga prvakom demokracije.

Slično se rashlađivanje dogodilo nekoliko dana kasnije u inauguracijskom govoru novoizabranoga hrvatskoga predsjednika. Pomnim slušanjem može se zaključiti sljedeće: spominjanjem hrvatskih branitelja vraća se na temelje državnosti u doba devedesetih; rabljenjem pojmova »vjera«, »obitelj«, »zajedništvo«… odmiče se od liberalističkih zastranjenja; pozivom da se zaštite najslabiji u društvu (daj Bože da je mislio i na nerođenu djecu) najavljuje borbu za prestanak povlaštenosti zaštićenih kasta… Ne treba ignorirati znakovitost da je od svih autoriteta koje je u govoru mogao spomenuti izabrao upravo citirati riječi bivšega američkoga predsjednika Johna F. Kennedyja, a na kraju je – slično kao i američki potpredsjednik citirajući papu Poljaka – dao recept za suzbijanje straha u neizvjesnim vremenima. I jedan i drugi govor donijeli su najavu rashlađivanja nakon višegodišnjega zakuhavanja društvenih odnosa ideologijama i ideolozima koji su doveli svijet do točke, pa i ratne, u kojoj se danas nalazi.

Na području pak vjerničkoga života u Hrvatskoj ne bi se smjelo nasjesti novomu podgrijavanju. Sljedeća pitanja ne treba shvatiti kao manipulativno skretanje s teme raspoređivanja na crkvene službe svećenika osuđenih na civilnim sudovima – jer za to su isključivo kompetentne crkvene i sudske vlasti – nego kao pokušaj da se pronikne zašto se novo podgrijavanje podjela događa baš sada i tko je tomu kumovao. Dolazi li s istoka poticanje nekih otrovnih rasprava među vjernicima koje možda cilja na promjene na karti crkvenih pokrajina? Je li se netko pobrinuo da upravo mediji i novinari sekularnoga, srpskoga manjinskoga tjednika pokušavaju utjecati na crkvene službe u Gospićko-senjskoj biskupiji koja pripada Riječkoj metropoliji, kao i u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i metropoliji, koja pokušava očuvati hrvatske katoličke vjernike u Srijemskoj biskupiji? Može li se samo željom za općim dobrom i za zaštitom maloljetnika i ničim drugim objasniti »lančana reakcija«, to jest način na koji se u tu priču, rabeći donekle sličnu argumentaciju kao i spomenuti tjednik, vrlo brzo uključio čak i jedan vjerski portal u Hrvatskoj, i to na način kako se dosad nije imao običaj izjašnjavati? U dobre namjere pojedinaca ne treba sumnjati, no sve bi trebalo dobro razlučiti – jer samo istina oslobađa.

Branimir Stanić
Glas Koncila