Plinska (ne)ovisnost

Prošloga tjedna, dok smo između utorka i petka uzalud očekivali najavljeni tzv. kalibrirani napad Irana na Izrael, ukrajinska je vojska sasvim neočekivano pješaštvom i oklopnim postrojbama fizički ušla u južnu rusku pokrajinu Kursk. I nije samo ušla već se (zasad) uspjela i zadržati 35 kilometara unutar Rusije, odbivši pokušaj kontraudara ruske vojske, izazvavši paniku u ruskome pograničnom području, natjeravši rusku vlast da evakuira stanovništvo, proizvevši šok u Moskvi i pokazavši ranjivost Vladimira Putina.

No dok je ‘kalibrirani‘ napad Irana na Izrael očekivani nastavak bliskoistočnoga ratnog sukoba, ukrajinsko premještanje rata na ruski teritorij bilo je potpuno iznenađenje. Dogodilo se u trenutku kada je rusko-ukrajinski rat već dugo u fazi iscrpljivanja, kada splašnjavaju ukrajinske nade da će vojno vratiti anektirani Krim ili okupirane pokrajine Donjeck i Luhansk, kada se Vladimir Putin vratio iz ‘otpisanih‘ i u rukama držao glavne adute (kontrolu teritorija) u mirovnim pregovorima na koje zapadni saveznici sve više upućuju ukrajinskog predsjednika Zelenskog, kada ukrajinski strateški saveznik SAD, osobito Republikanska stranka, dovodi u pitanje nastavak vojne pomoći Ukrajini, zbog čega, navodno, Zelenski strepi od moguće Trumpove pobjede na predsjedničkim izborima…

U takvim okolnostima, kada je Ukrajina naizgled na koljenima, njezina vojska u operaciji iznenađenja premješta rat na ruski teritorij, zasad vrlo uspješno. Čini to sa zapadnim oružjem, kojim navodno oskudijeva, dok vodeće zapadne države simptomatično šute i pasivno odobravaju. A analitičari nastoje odgonetnuti što se zapravo dogodilo ulaskom ukrajinske vojske u jugozapadnu rusku pokrajinu Kursk. I kako to može utjecati na pregovore o završetku ili zamrzavanju rata, koji su očito pred vratima.

Putin izgubio aureolu velemajstora

Najprije oni svima vidljivi učinci. Ukrajinska vojska demonstrirala je i spremnost i opremljenost, što je važno prije mirovne faze. Putin je ponižen – u tri dana izgubio je aureolu velikog majstora rata, a to ponovno otvara i mogućnosti unutarnjeg previranja u ruskom obavještajnom vrhu, pa i neke vrste udaljavanja Putina iz mirovnog procesa, usprkos tomu što je proljetos premoćno pobijedio na izborima koje je organizirao i naizgled si osigurao povratak na zapadnu političku pozornicu. No važnost ukrajinske operacije na ruskom tlu nije samo u zaposjednutom teritoriju već prije svega u onome što Ukrajina nastoji zaposjesti.

Dok je pozornost javnosti usmjerena ponajviše prema mogućim posljedicama ukrajinskog napada na rusku nuklearku u Kurčatovu (nuklearna opasnost, energetsko rasulo u pokrajini Kursku), dugoročnije posljedice može imati ukrajinsko preuzimanje nadzora nad ruskim gradićem Sudžom u čijim se predgrađima prema aktualnim informacijama vode borbe. U Sudži se naime nalazi glavno plinsko čvorište preko kojega se države srednje Europe opskrbljuju ruskim plinom.

Poštujući ugovor između ruskoga Gazproma i ukrajinskog Naftogaza, Ukrajina je ratu unatoč dopuštala da taj plin ide starim, još sovjetskim, plinovodom preko njezina teritorija put Slovačke i dalje prema Austriji i Češkoj, odakle se distribuira u druge europske države. No potkraj godine taj ugovor istječe. A to se podudara i s očekivanjem nekog mirovnog rusko-ukrajinskog aranžmana. Uspije li preuzeti nadzor nad Sudžom, bit će to velika prednost za Ukrajinu. Opskrba Europe ruskim plinom ove jeseni i zime bit će u tim pregovorima važna karta i s ruske i s ukrajinske strane. A u ozbiljnom (ne samo plinskom) škripcu mogle bi se naći neke ​proruski orijentirane europske države koje su ujedno privilegirani distributeri ruskog plina u Europi. Primjerice Austrija i Slovačka, koje nisu ni osigurale alternativne izvore opskrbe, ili Mađarska, koja je djelomično osigurala opskrbu ruskim plinom preko plinovoda Južni tok (Turska, Bugarska, Srbija).

BiH dobila na važnosti za Europu

Rat koji je počeo u znaku zaustavljanja europske plinske ovisnosti o Rusiji završit će novom europskom mrežom plinovoda koja će dokinuti tu ovisnost ne odričući se, dakako, ruskog plina. LNG na Krku i mreža plinovoda koji će se na njega naslanjati dio su te nove europske plinske infrastrukture. Za Hrvatsku je to prilika da politički i financijski profitira kao važna karika na novoj europskoj plinskoj karti. Za BiH je gradnja interkonekcija plinovoda koji se oslanjaju na LNG Krk, počevši od (mostarske) Južne interkonekcije, strateški jamac europske budućnosti. Mnogo čvršći od statusa kandidatkinje ili otvaranja pristupnih pregovora.

Višnja Starešina
Lider