Boji li se Crkva umjetne inteligencije?

Običaj je da o Svjetskom danu sredstava društvenih komunikacija koji Crkva slavi sedme vazmen nedjelje, ili kako se to običava reći – svjetskom danu medija – pape pišu poticajne poruke, a ovogodišnja se razlikuje od prethodnih 57 po snažnom dojmu straha od onoga o čemu se piše. Naime, dosad nije baš bilo uobičajeno da pred nekim medijskim izazovom Crkva nema razrađenih rješenja, kao što je to sada slučaj s umjetnom inteligencijom. Štoviše, pomnim čitanjem onoga što je Papa napisao umjetna se inteligencija pokazuje kao nešto što straši i što čovjek ne samo da nema pod kontrolom, nego i ne zna hoće li to u budućnosti uopće moći staviti pod kontrolu.

Zato ne treba začuditi da su razne crkvene ustanove već poduzele »akcije spašavanja«, to jest da pod njihovim vodstvom raste savez ustanova i pojedinaca koji ne žele da se razvoj umjetne inteligencije otme kontroli.

Naime, malokad je u nekoj papinoj poruci, uz uobičajeno navođenje prednosti, istaknuto toliko opasnosti kao što je to slučaj s umjetnom inteligencijom. Njezini sustavi, stoji u poruci, radikalno mijenjaju informacije i komunikaciju, a time i neke od temelja građanskoga suživota. Evo samo još nekih nasumce izabranih opasnosti koje se dadu iščitati iz poruke: umjetna inteligencija može dovesti do svojevrsnoga onečišćenja jer je u stanju laž preoblikovati u istinu; to je sustav koji dovodi u iskonsku napast da se postane kao Bog; njezini sustavi mogu poticati razvoj jednoumlja… Uz zamah upotrebe umjetne inteligencije ljudi se mogu svesti na podatke, iskustvo na slučaj, dobro na profit, a negira se jedincatost svake osobe. Nadalje se navodi da umjesto širenja informacijskoga pluralizma dolazi do opasnosti da se čovjek nađe u anonimnoj močvari, zadovoljavajući one koji imaju moć u svojim rukama. Takve manipulacije dovode do gubljenja uredničke odgovornosti i do gubitka istine o stvarima (tražilice mogu čak u digitalnom prostoru izbrisati ljude i mišljenja, njihove povijesti i kulture).

Problem je i nedostatak transparentnosti jer tvrtke koje razvijaju digitalne platforme s umjetnom inteligencijom ne preuzimaju na sebe odgovornost za sadržaj koji distribuiraju, a izvlače profit. Sve to izaziva nove opasnosti da umjetna inteligencija dovede do nastanka novih kasta temeljenih na informacijskoj dominaciji.

Procjep je to, kako piše Papa, jer s jedne strane vreba sablast novoga ropstva, a s druge se uz pomoć umjetne inteligencije nazire ostvarenje slobode i posvemašnjega napretka. Zato Papa poziva da se komunikacija utemelji ponajprije na ljudskosti, a nju ponajbolje simbolizira ljudsko srce.

S obzirom na sve izazove, opasnosti i ugroze, ne treba začuditi da je Papinska akademija za život još 2020. godine inicirala »Rimski poziv za etiku umjetne inteligencije«, dokument koji je imao velik odjek među intelektualcima i ustanovama diljem svijeta, to jest među onima kojima je stalo do transparentnosti, inkluzivnosti, odgovornosti, nepristranosti, pouzdanosti, sigurnosti i privatnosti kojima treba regulirati umjetnu inteligenciju kako bi se očuvalo ljudsko dostojanstvo. Upravo je zaštita dostojanstva ljudske osobe u središtu toga etičkoga dokumenta koji bi mogao sutra biti jednako važan kao i Opća deklaracija o ljudskim pravima koju je Organizacija ujedinjenih naroda izglasala davne 1948. Da nije bilo toga dokumenta, veliko je pitanje koliko bi se dodatnoga gaženja ljudskoga dostojanstva događalo diljem svijeta. I kao što su u oblikovanju toga dokumenta ključnu ulogu imali katolici, tako bi presudan mogao biti današnji crkveni pothvat da se upotreba umjetne inteligencije čvršće etički regulira. Crkva se očito ne boji umjetne inteligencije, ali se boji što će se dogoditi ako se prepusti da se to tehnološko iznašašće počne poigravati ljudskim dostojanstvom. Kao da već nema dovoljno onih koji se njime poigravaju!

Branimir Stanić
Glas Koncila