Pogibelj je u odlaganju

 

Otkriće masovnog zločina Huda Jama kod Barbarinog Rova, nekadašnjeg rudnika ugljena kod Laškog u Sloveniji iznenadilo je nas i svijet samo po bizarnosti i brutalnosti strašnoga zločina i žestine koju su zločinci unijeli u to da se zločin prikrije: rudnički su rov blokirali sa 400 kubika betonskih i drvenih pregrada, te zemljanog materijala. Da se ne sazna, da se ne otkrije. U rov je bačeno krajem svibnja i početkom lipnja 1945. više od sedam tisuća umorenih vojnika i civila. Bez suda i zakona, bez popa i pokopa, bez srama i ponosa. Pobili nedužne, bacili u zajedničke jame, posuli vapnom, ugušili plinom i zatvorili od javnosti, misleći da će izbjeći sudu povijesti. Ubijali su sa strašću kao što je to pokazao Simo Dubajić u XI. Dalmatinskoj brigadi na Kočevskom Rogu, ili Ante Jurjević Baja koji poručuje poslije zločina na Daksi u Dubrovniku u listopadu 1944.: “Bilo kako bilo, ubit ih se mora“, a Đilas nakon izvještaja Marina Cetinića da je u Dubrovniku ubijeno dvadeset „neprijatelja“ odgovara: „Malo, malo, morali ste više. U Dubrovniku se skupilo ološa odasvuda, Vi ste ih morali svih likvidirati da grad ostane potpuno naš, i čist od ovih reakcionarnih elemenata.“

Ipak, mi smo sve bliže istini o Bleiburgu i Križnom putu, o martiriju hrvatskih vojnika i civila za vrijeme i, na kraju i poslije Drugog svjetskog rata. Narasla je literatura koja svjedoči o tim zločinima, pisali su, da spomenemo najvažnije autore: Vinko Nikolić, Ante Beljo, Ivo Bogdan, Bruno Bušić, Danijel Crljen, Krunoslav Draganović, Rudolf Horvat, Jozo Ivičević, Jere Jereb, Kazimir Katalinić, Ivo Korsky, Zvonimir Kulunđić, Vjekoslav Lasić, Karlo Mirth, fra Andrija Nikić, Ivo Omrčanin, Georg Prpić, Ivan Prcela, Bogdan Radica, Mate Šimundić, Franjo Tuđman, Vjekoslav Vrančić, a od stranaca Nikolaj Tolstoj, Michael McAdams, S. Guldescu. Hrvatsko žrtvoslovno društvo od 1998. održava svoje trienalne kongrese i objavljuje zbornike radova u kojima se redovito piše i o hrvatskim žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća. U biblioteci Documenta Croatica objavili smo knjigu I. J. Prcele Hrvatski Holokaust II (2005.).

Iz istraživanja i analiza može se izvesti nekoliko pouzdanih zaključaka: 1. komunističke partizanske vlasti počinile su masovne zločine nad Hrvatima u Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji sve do Vršca i Kumanova u Makedoniji. Broj žrtava nije do sada utvrđen, brojke se kreću od 50 tisuća (Žerjavić), 150 tisuća (J. Aleksić i mnogi drugi) do 600 tisuća (I.J.Prcela). U svakom slučaju radi se o masovnom ubijanju. O, kako je pisao George J. Prpić „strašnom genocidu u najkrvavijoj orgiji u povijesti Balkana; od svih tragedija, Bleiburg bijaše najveća u hrvatskoj povijesti; ishod te tragedije bijaše smrt i egzodus preko jednog milijuna ljudi, žena i djece“. 2. Ubojice, neposredni izvršitelji, krvnici su bili partizani, komunisti. I Hrvati su, a ne samo srbočetnici ubijali Hrvate. Partizanski boljševički vrh je zapovjedio ubijanje.

„Hrvatska je vojska morala biti pobijena da bi Jugoslavija mogla opstati“ (Đilas). J. B. Tito je za sve znao i najviše je odgovoran. On je rekao Ivanu Meštroviću da se Hrvate moralo pobiti „da bi se zadovoljilo Srbe“! Titovu odgovornost nedavno je potvrdio Janez Stanovnik, predsjednik Saveza boraca Slovenije. 3. Masovna ubojstva bila su protivna međunarodnom humanitarnom i ratnom pravu (ius in bello.) Postojale su Haaške konvencije iz 1907. Štiti se osobe koje nisu sudjelovale ili ne sudjeluju više u oružanom sukobu; ranjenici, bolesnici i civili uživaju posebnu zaštitu. Sve su norme međunarodnog prava kršene. Izvršen je genocid nad Hrvatima u miru, ne ratni zločin jer rata više nije bilo. 4. Hrvati su više puta u svojoj povijesti bili prevareni, posebno u Krbavskoj bitki 1492., pogibije Zrinskog i Frankopana 1671. i na Bleiburgu 1945., gdje su Englezi predali neporaženu hrvatsku vojsku, ranjenike i civile Titovim partizanima. Bleiburg se zbio kao recidiv rata, ali u miru, nitko nije smio biti prisilno, prijevarno, himbeno izručen.

Englezi su izručili Hrvate svojim krvnicima, prema najavi W. Churchila pred kraj rata: „četnici trebaju biti razoružani i zadržani u logorima, a ustaše trebaju biti vraćeni u jugoslaviju“! Grof Tolstoy se opravdano upitao.“Zašto su Britanci počinili ovakav zločin jasne i masivne nehumanosti ostaje misterij“. Za nas to nije misterij, već jasan primjer kontinuiteta britanske agresivne kolonijalne politike u opreci prema Njemačkoj, a u podršci srpskim imperijalnim silama. Vrijedno je spomenuti da imamo izvanredno plodnu suradnju istraživača u Sloveniji. Dr. Mitja Ferenc, član je Komisije Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja tajnih grobnica. I stalni suradnik Hrvatskog žrtvoslovnog društva. On je sudionik naših kongresa. Tako je na posljednjem Četvrtom hrvatskom žrtvoslovnom kongresu podnio referat pod naslovom Grobišta Hrvata na slovenskom tlu (Zbornik radova. O žrtvama u ratu i u miru, str. 1119). On piše: „Do sada evidentirane grobnice mogli bismo podijeliti u četiri skupine: protutenkovski rovovi, iskopani za vrijeme rata, koji su ostali „prikladno mjesto“ za masovne grobnice – na primjer Tezno kod Maribora, Mostec kod Celja, te neka mjesta uz Mislinju i Slovenj Gradec: evidentirali smo ih 16. U svima leže Hrvati.

Druga skupina – ima ih oko 90 – su kraški ponori, a treća rudnička okna i zakloništa. Najpoznatija su okna u Barbarinom rovu kod Hude Jame, rudničke pukotine u Starom Hrastniku i zakloništa u Slovenjskoj Bistrici. Takvih je 40. Četvrta skupina su jame, koje su bile iskopane baš zbog likvidacija, a u njima se nalazi manji broj žrtava. Te su jame do sada među evidentiranim na prvom mjestu. Do kraja 2007. godine utvrdili smo 118 grobišta s Nijemcima, 113 sa Slovencima i 85 s hrvatskim žrtvama. Hrvate možemo naći u zajedničkim grobištima sa Slovencima i Srbima, ali zacijelo oni se nalaze i među žrtvama kojih nacionalnost još nismo uspjeli identificirati (str. 116). Zbog prikrivanja zločina kakvog teško možemo naći u historiji zapadnih demokracija na koje se volimo ugledati, ne samo da se 63 godine kasnije još uvijek moramo baviti pitanjem likvidacija i žrtvama u grobištima, nego smo tek na početku tog posla. Jedno od najčešćih pitanja, koja se čuju od protivnika ovog nastojanja je: Zašto se uopće opterećivati skrivenim grobištima? Odgovor je jednostavan. Zato jer su tamo. Moramo ih vidjeti i moramo znati za njih“ (str. 120).

Dr. Mitja Ferenc zajedno sa Želimirom Kužatkom objavio je knjigu Prikrivena grobišta Hrvata u Republici Sloveniji, Zagreb 2007. nakladnik: Počasni bleiburški vod, Zagreb. Želimir Kužatko preživio je pokolje na Hudoj Jami kao dječak, a kasnije i zatočenje na Grguru. U njihovoj zajedničkoj knjizi koja je pisana na hrvatskom, slovenskom i engleskom pobrojana su masovna hrvatska grobišta u Sloveniji, kartografski prikazana i obilježena. Tu nalazimo kartu povlačenja hrvatskih kolona kroz Sloveniju prema slovensko-austrijskoj granici, karte povratka hrvatskih kolona kroz Sloveniju prema slovensko-hrvatskoj granici nakon njihova zarobljavanja te karte masovnih stratišta i grobišta na području Slovenije. U recenziji te knjige sam zabilježio (drugu recenziju je napisao prof. Lovro Šturm, bivši ministar pravosuđa Slovenije): „Oba su autora godinama vršila ova dragocjena istraživanja s ljubavlju za istinom i s tugom zbog tolikih umorenih ljudi, bez suda i zakona, bez groba i spomena. Fotografsko-ilustrativni dio ima tabelarne prikaze masovnih grobnica u Sloveniji, s posebno naznačenim masovnim grobištima s hrvatskim žrtvama, s točnim toponimima, podacima o stupnju pouzdanosti i istraženosti, o obilježavanju tih grobišta.

Služe se fotografijama mjesta masovnih gubilišta, njihova istraživanja, obilježavanja i komemoriranja; tu su i katastarske i geodetske karte i savio- snimci s obilježenim lokacijama masovnih gubilišta, faksimili iz muzejskih kataloga, novinskih članaka i drugih dokumenata. Ova knjiga nas približava istini. Ona je tužna zbog svog predmeta istraživanja-radi se o ljudima za koje se ne zna već 62 godine, a sada im barem grobove otkrivamo. I obilježavamo križem. Ne i imenom jer im se imena više ne zna. Europa je osudila komunističke zločine i pozvala na odgovornost počinitelje. I to je korak naprijed. Ali, dr. Mitja Ferenc i Želimir Kužatko pokazuju da se nikada ne smijemo umoriti istraživati istinu o tužnim mjestima posljednjeg počinka tolikih Hrvata u susjednoj Sloveniji. Žrtava komunističkog bezumlja. Do 2006. godine identificirano je 512 lokacija skrivenih grobišta. I to još nije sve. I nije do kraja istraženo.“

Prošle smo godine uputili Apel hrvatskim vlastima: Primijenimo Europske standarde na komunističke zločine u Hrvatskoj. Posjetili smo ured Državnog odvjetništva RH i izložili naše zahtjeve da se postupi po kaznenim prijavama koje su im podnese još prije desetak godina. Izgovaraju se da nemaju dokaza za optužnice! Hrvatska Vlada za razliku od slovenske čini vrlo malo za otkrivanje skrivenih gubilišta. A tih gubilišta ima po cijeloj Hrvatskoj. O hrvatskim žrtvama više brinu drugi od nas! A više nema vremena za odlaganje. Pogibelj je u odlaganju (periculum in mora).

Dr. Zvonimir Šeparović
Hrvatsko slovo

{mxc}

Pet, 23-04-2021, 04:38:28

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.