Obnovljeni pokret za region 

 

Posljednjih su godina sve uočljiviji obrisi obnovljenog pokreta za Jugoslaviju. Nađemo li se u šumi, vidjet ćemo mnoštvo različitih stabala, naravno i šiblje, panjeve, mahovinu, gljive, razne šumske stanovnike što gmižu, trče ili lete. Šumu, međutim, ne ćemo vidjeti. Tako i zbunjeni našijenci od silnog drveća ne vide šumu. A iz perspektive jedine uistinu preživjele europske monarhije svaka je šuma šervudska. I u svakoj preferiraju nekog Robina Hooda, prema puku zaštitnički raspoloženog lopova, koji je na svoj banditski način beskrajno odan kralju. Ili, ako baš hoćete, kraljici. U genezu jugoslavenske ideje ovdje ne ćemo ulaziti, ali dovoljno je konstatirati da pokret za južnoslavensko ujedinjenje postoji već stoljećima i da ciklički slabi i obnavlja se. Podupirale su ga različite povijesne snage, od Katoličke crkve i Habsburga do socijalističkih internacionalista, svaka iz svojih razloga, ali u konačnici nekako uvijek u korist britanske imperijalne volje. Danas svjedočimo plimnom valu te ideje.

Hoće li taj val razbiti krhku Zvonimirovu lađu o tvrdu obalu europske stvarnosti, ostaje nam vidjeti. Specifičnost pokreta je da ima svoj podzemni i nadzemni dio. Svoje formalne i neformalne aspekte. Svoje mitove i heroje, svoju ikonografiju i odane pristaše. I -što je najvažnije - svoga moćnog zaštitnika na nedohvatnom nebu osutom žutim zvjezdicama. Otuda taj dojam o raznolikosti stabala i zvjerinja koje nastanjuje balkansku šumu. Teško je onome tko je zalutao u nju raspoznati jedinstvenu svrhu te prividne raznolikosti. Čak i neki od onih koje je "vučji čopor" okružio i stjerao u bezizlaznu situaciju, dvoje o pravoj naravi istog.

Novi fosili održali su koncert u Beogradu. Prava poplava nostalgije, dalo se iščitati iz vijesti. Koncert je završio porukom Sanje Doležal "Nemojte nas zaboraviti!" i pjesmom Za dobra stara vremena. Severina je istočno iskoračila još davno pa je već pomalo i potrošena za srbijansku javnost, tako da se neki najavljeni spektakli već i otkazuju zbog pomanjkanja interesa i nedovoljnog broja prodanih nosača zvuka. Suze za nesretnim Dinom Dvornikom složno su tekle i ovdje u Zagrebu i tamo u Beogradu, pokojni Toše Proeski već je postao neka vrsta zapadnobalkanskog sveca, a u "najeuropskijem" dijelu Hrvatske već dugo može Ceca što ne može Thompson. Estrada se integrirala. Ostaje još samo da kum, svećenik i guru s nedavnog vjenčanja gospođice Vučković s gospodinom Ničim kaže: Amen! Valjda se oporavio od onog pada s kruške.

Pupovac za istarsku autonomiju 

U nedavnoj emisiji Otvoreno jedne ovdašnje televizije, koja se iz samo njoj znanih razloga naziva HTV (nije valjda zbog pretplate!?), povodom vojvođanskog statuta i crnogorskog priznanja Kosova, Milorad Pupovac je, ne trepnuvši, povukao paralelu između statusa Vojvodine u Srbiji i Istre u Hrvatskoj umatajući sve to u celofan benevolentnog stava prema vojvođanskoj autonomiji. Nevolja je samo u tome što cijenjeni zastupnik iz redova srpske manjine, slijedom iste te logike i perfidne analogije, podržava istarsku autonomiju koja, za razliku od vojvođanske, nema nikakvo uporište u Ustavu, čak ni u ustavu bivše SFRJ. A istarsku autonomiju podržava, osokoljen novim patriotizmom, vjerojatno radi neke buduće obnove "vojnokrajinske" autonomije. Dok je vrli filolog na svom brižno biranom hrvatskom, uslijed kojega je konzenzus ni kriv ni dužan postao koncenzus (balkanska filologijo, kukala ti tnajkal) potezao istrijansko-vojvođanske paralele, Ijepuškasti ministar vanjskih poslova Jandroković nešto se bio kanda uznemirio. Mišljah, naivan kakav još uvijek ponekad jesam, da će se usprotiviti Pupovčevu istrijanašenju, a on, revni ministrant u crkvi novog patriotizma, nastavi, kad je konačno dobio riječ, verglati o nečemu desetom. Valjda o hrvatskim svijetlim EU-perspektivama i regionalnoj suradnji, zaboravio sam već. 

Prije desetak godina prosječan stanovnik Hrvatske nije imao pojma tko su Cane i Joca Amsterdam, na koju se pevaljku pale srbijanske mase, Severina je bila djevojka sa sela, a rogobatne termine sačekuša i sponzoruša tek su Globus , Nacional i slične tiskovine uvodile na mala vrata u javnu uporabu. Danas su Cane, Joca, Karleuša, sačekuše i sponzoruše dio naše svakodnevnice; stabla u šumi kojom lutamo, mahovina po njima, paprat i paučina među suhim granjem, zvjerke što šumu nastanjuju.

Svojedobno su nam iz EU-a tepali da smo lokomotiva zapadnog Balkana. Malo smo se, kao, snebivali: drago nam je bilo što nas nazivaju lokomotivom, no istodobno nam je bilo nelagodno što nas kao takve drže i dijelom jedinstvene kompozicije. U međuvremenu je snebivanje nestalo, sad se ponosno, bez imalo srama kitimo Balkan-ekspresom. Logično je daje do objave pravog stanja kroz taj znakoviti naziv ključne državne operacije došlo upravo sada i vezano uz točku u kojoj se dodiruju nadzemni i podzemni pokret za obnovu Jugoslavije. Ta točka je borba protiv organiziranog kriminala. U mutnoj bujici koja se valja našim ulicama i televizijskim ekranima sve je ispremiješano: nakon asketski ozbiljnog Borovca smiješi se plećati Joca Amsterdam s bonvivanskim trbuščićem i grabežljivom fizionomijom, premlaćeni Matanić u čudnovatom bijelom odijelu slijedi nakon još jednog fotorobota, koje u posljednje vrijeme policija štanca serijski, duge cijevi lijepo se uklapaju uz grobljanske cvjetne aranžmane, predsjednikovu suzu za Pukanićem smjenjuje opaska srpskog novinara Vremena, poznavatelja kriminalnog miljea, o Jocinoj visokoj inteligenciji i informaciji iz Petračeva kruga: Puki je pička, neće dugo potrajati.  

Ono što će sve sirotijoj publici sigurno promaknuti jest činjenica da je simbolika naziva policijske operacije i formiranje zajedničkih regionalnih policijskih timova važnije od kriminalaca koji su uhićeni. Oni su ionako zamjenjivi, potrošni materijal. Kao i nesretni Puki, važno je da projekt napreduje.  

Svi za region

A projekt doista lijepo napreduje. Recimo, u gospodarstvu: Vidošević, Todorić, Mišković, pa i Joca Amsterdam - svi su oni za regionalnu suradnju i micanje barijera toj suradnji. Književnost uvezuju dobro raspoređeni fera-lovci i jutarnjaci, Jergovići, Ivančici, Jupe, Tomići, Kovači ...U sportu prednjači košarka, ali i nogomet će joj se pridružiti samo da Đurđa Adlešić, pardon, Adlešič, ako u međuvremenu već nije postala Adleshich, sredi navijače. Estrada je sa svim tim severinama, Alkama, Hankama, Fahretama, Karleu-šama, Cecama i drugim Sekama već sređena, fali još samo da se sa scene nekako izgura taj nesnosni Thompson. Slični scenariji naziru se i u ostalim sferama: filmu, novinarstvu, televiziji, civilnom društvu, modnom svijetu i (polu)svijetu tzv. glamura.

Kriminal i politika, uz medije najvažnije poluge ovog projekta, do samog završetka procesa ne će se očitovati tako javno i neuvijeno. Kriminal zbog same svoje naravi koja podrazumijeva tajnost, politika zbog još izraženog nacionalizma kod običnog puka, to jest glasača, i još odveć svježih sjećanja na protekli rat. No nemojmo zaboraviti da već poduže imamo Hidajeta u Sarajevu za kojega u posljednje vrijeme baš i ne čujemo što radi, ali to ne znači da uskoro ne ćemo čuti. Imamo i sijaset potpisanih ugovora, koji itekako obvezuju iako se o njima obično ne govori, a, evo, sad imamo i zajedničke policijske timove za borbu protiv kriminala. Tko nam jamči da su oni samo privremeni i da ne će prerasti u stalna tijela!?  

Svim ovim scenarijima zajedničko je to da stvaraju dojam kako je ujedinjavanje Regiona neminovno budući da se samo tako možemo oduprijeti nevoljama i neprijateljima koji nam prijete. Ispada daje vrijedan pozornosti samo onaj film koji odgovara ukusu cijelog Regiona; dobra samo ona književnost koja ismijava skučenost nacionalnog i utječe se spasonosnoj formuli regionalnog; istraživačkog i novinarskog poziva dostojno samo ono novinarstvo koje razotkriva silne hrvatske zločine i za sve dobro u hrvatskom obrambenom ratu zaslužnim proglašava prokušane "jeneaovske" i udbaške kadrove, koji pak u svojim sjećanjima tvrde da rata nije trebalo ni biti; učinkovita borba protiv kriminala samo ona koja se zasniva na zajedništvu regionalnih policija itd. Oni isti koji su ostarjelog Tuđmana proglašavali paranoikom kada se pribojavao uspostave nekakve nove Jugoslavije po diktatu stanovitih svjetskih krugova moći, danas veselo cvrkuću o Zapadnom Balkanu kao da se nikada nisu kleli daje takvo što nemoguće i da postoji tek kao fikcija u glavi ostarjelog "diktatora''. 

A narod će, kao i uvijek, makar i gunđajući, pristati na sve ono što mu se uporno servira i nameće. Dovoljno je samo učinkovito kontrolirati elitu. A to je, kako stvari stoje, već postignuto. 

Damir Pešorda
Hrvatski list

{mxc} 

Pet, 5-03-2021, 08:11:36

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.