U tom smislu izjasnio se i Jeremić podrugljivo dobacivši kako njemu uopće nije jasno zašto se Mesić i Sanader na njegove riječi bune, kada i sami vode politiku koja ih potvrđuje. "Hrvatska Vlada uhitila je i isporučila, nakon izgona 250 tisuća Srba iz Hrvatske, generala Antu Gotovinu, kojega haška optužnica tereti da je pod vodstvom Franje Tuđmana, u zajedničkom zločinačkom poduhvatu, sudjelovao u uklanjanju srpskog stanovništva s područja Krajine", izjavio je Jeremić. I to je na žalost potpuno točno, kao što je točno da je to posljedica i promijene politike Ive Sanadera za 180 stupnjeva nakon osvajanja vlasti. No, to je samo jedan segment čitave priče. Osoba koja je svojim ponašanjem mnogo više zla učinila kako hrvatskoj državi, tako i hrvatskom narodu jest upravo njen još aktualni predsjednik Stjepan Mesić. I može se danas replicirati Jeremiću što god i kako se hoće, ali to ništa ne može umanjiti posljedice politike kojom se oblatio Tuđman, hrvatska borba za nezavisnost i posredno čitav narod.

A da je takva politika bila vođena čim se došlo na vlast, najbolje pokazuju govori koje je predsjednik Mesić održao pri službenim posjetima Austriji i Kini, i koji su objavljeni na službenim internetskim stranicama Ureda Predsjednika Republike. U njima Mesić ne propušta iznijeti teške optužbe na račun svog preminulog prethodnika, i tako preko autoriteta predsjednika države dati ono čega inače nije bilo - dokaze o etničkom čišćenju u Hrvatskoj i agresiji na BiH. Primjerice, prilikom svoga službenoga posjeta Kini, 17. svibnja 2002., Mesić je održao izlaganje od čijih se pojedinih dijelova svakome tko imalo brine o zaštiti interesa hrvatske države može jedino slediti krv u žilama. Predsjednik tako govori kako «mada je rat u Hrvatskoj zaustavljen godine 1992., mi smo tek 1995. vlastitom vojnom akcijom, a potom mirno, uz pomoć međunarodne zajednice, okončali pobunu dijela srpske manjine. Na žalost Tuđman je to iskoristio i kako bi se riješio dobrog dijela Srba koji su inače u Hrvatskoj živjeli stoljećima».

Godinu prije, Mesić objašnjava austrijskom predsjedniku i ministrima kako je «Tuđman povukao mnoge poteze koji su naprosto morali antagonizirati Srbe u Hrvatskoj, a da je rat iskoristio za to da smanji njihov broj u skladu sa svojim zamislima da u Hrvatskoj ne treba biti više od 3% Srba u ukupnom korpusu stanovnika». Nadalje, Mesić je pri tim posjetima objašnjavao kako je Tuđman bio sklon vjerovati da će Milošević u svojem naumu uspjeti, da će u najmanju ruku stvoriti malu "veliku Srbiju" i smatrao da bi to bila dobra prilika za Hrvatsku da se i ona proširi, da anektira dijelove Bosne i Hercegovine. Strašno. Iako su povijesni činjenice dijametralno suprotne njegovim navodima, Mesića to nije sprečavalo da diljem svijeta širi itekako štetne nebuloze. Da ne govorimo koliko je takva politika nespojiva s ulogom Predsjednika Republike.

Dakle, situacija je vrlo jednostavna. Jeremić podlogu za svoje besramne optužbe na račun Hrvatske ne mora tražiti daleko, dovoljno je da pogleda i citira službene internetske stranice hrvatskoga Predsjednika. I zašto se mi onda ljutimo na srpskog ministra ili još bolje na rad i djelovanje Haaškoga suda? Pa što bi oni trebali govoriti i činiti kada sam predsjednik države sustavno inkriminira državu koju predstavlja, a svoju propagandu temelji na dvije osnovne teze – etničkom čišćenju Srba 1995. u Hrvatskoj i Tuđmanovoj aspiraciji prema teritoriju BiH. Možda hrvatski građani još mogu raspoznati o čemu se radi, no što mogu znati stranci nakon što čuju ovakva svjedočenja od najviših predstavnika Republike Hrvatske.

Plod ovakve politike najbolje se vidi u procesima koji se danas vode na Haaškome sude, protiv hrvatskih generala za Oluju i protiv hrvatskih generala u BiH, a sve potkrijepljeno bezbrojnom državnom dokumentacijom koju je Mesić čim je došao na vlast kao logistiku svojih budućih poteza otpremio u Haag, po tko zna kojim kriterijima i tko zna u kakvim tumačenjima. I zato se danas pred kamerama Predsjednik Mesić može "ljutiti" na srbijanske predstavnike koliko hoće, ali to ne će ništa promijeniti. Oni i puno bolje od hrvatske javnosti znaju s kim imaju posla. A posljedice ovakvog stanja stvari dolaze i još dolazit će na naplatu.

M.M.B.

{mxc}